Sanjala sam te noćas...
Lebdio si na laganom povjetarcu u kapljici kiše, čini mi se..
Bio si onako..lijep..obasjan, ne suncem, nego dobrotom i pozitivnošću koja je izvirala iz tebe samoga..
I onda, najednom, tvoja kap se sudarila sa nekom nepoznatom kapi.. Na trenutak sam se prepala, ali odahnula sam kada sam shvatila da ti se ništa nije dogodilo. Ali..prerano sam zaključila. Izvana je sve izgledalo u savršenom redu: isti osmijeh, isto držanje, isti ti. Samo, nešto se ipak promijenilo. Trebalo mi je neko vrijeme da dokučim. Nije više bilo onog sjaja.. Nije bilo isijavanja koje bi primijetila svaki put kad bi prošao kraj mene. Odjednom sam shvatila da nema ljepote. Postao si ružan, iako se nisi promijenio..
Ono što nemamo, ne trebamo. To bi bila jasna rečenica. No, jel potreban taj SADA? Jer SADA rečenici daje potpuno drugi smisao. Postaje zbunjujuća. Ono što nemamo, ne trebamo sada. Ali to ipak znači da trebamo.. Koji je smisao? Hehe.. ok, okrenut ću ovo u svoju korist. Ono što želim, a nemam, ne trebam sada. Ali, kasnije ću to svakako dobiti/imati. Pa.. mogu i dalje željeti. ;)
Sada se pitam, postoji li neka kap koja bi ti mogla vratiti sjaj?
Post je objavljen 28.06.2007. u 00:35 sati.