--SVAKI PAS IMA SVOJ DAN--album mi je ono rista prejeben za razliku od drugoga
Popis pjesama:
01. JEDNA LJUBAV
02. NOĆ PEČENIH VOLOVA ’91
03. 981
04. OPASNO FRUSTRIRAN
05. OSJETI BOL
06. BRUTALNA BRAĆA
07. SVAKI PAS IMA SVOJ DAN
08. BRATSTVO I JEDINSTVO
09. BITNO JE…
10. AKO UMREM MLAD
11. NEKA ŽIVIM KAKO ŽIVIM
--AMEN--nije loš album s obzirom na hr. scenu a i nisan baš sluša sve pisme jer san igra neku igru na netu pa od zvuka motora ništa nisan čua...lol
Popis pjesama:
01. Jebanje Majke
02. Na Balkanski Način
03. Pendrek
04. Sion (INSTRUMENTAL)
05. Drogiraj Se
06. Čovjek Pod Naponom
07. Ako Ubjem Ljubav Draga
08. Samoubojstvo
09. Amen
10. 767 (INSTRUMENTAL)
11. Ja Sam Taj
12. Opasno Frustriran (GARAŽNA VERZIJA)
nešto o elu i posli njegovog drugog albuma:
Kada se stišala prašina oko prvijenca 'Svaki Pas Ima Svoj Dan', Bahattee se nekako udaljio od javnosti. Nije održavao nastupe, tu i tamo poneko gostovanje, a o novom albumu smo znali jedino da se radi. Album se sada napokon pojavio, bez neke pompe i velikih najava što mu izgleda i nije osobito naštetilo. U ovom trenutku već znamo da je 'Amen', poharao kritičarske top liste najboljih albuma minule godine.
Prvo što pogađa u glavu slušanjem albuma su žestoke gitarske dionice. Zbog toga će, naravno, biti meta kritika čistokrvne Hip hop populacije, ali barem album zvuči zanimljivije. Nije doduše Bahatteejeva produkcija neko remek djelo, ali gitarska buka i odurlani refreni stvaraju dojam o bijesnom čovjeku na rubu živaca koji tako dobro pristaje ovom albumu.
No, vjerujte mi, rijetko ko će nahvaliti ovaj album jer obiluje dobrom glazbom. Zapravo, on je iznimno jak na jednom drugom području, onom tekstualnom. Kada se sjetimo '97 godine i prosvjeda za Radio 101, možemo slobodno reći da je 'One-o-one', proizvod Blackout klana, na neki način obilježila to razdoblje. Mnogi su se ponadali da je na scenu napokon stupila jedna nova ekipa koja će svojim angažiranim tekstovima konačno protresti ustajalu baruštinu zvanu hrvatska estrada (a možda i Hrvatsku samu). Međutim, nakon 'Hrvatskih Velikana' i još pokojeg bisera na tom polju, sve je nekako otišlo u nekom drugom smjeru. Sve više se repalo o kvartovima, ekipi, hedonizmu, o često pretjeranoj slici ulice ili se pak odlazilo u neke visoke intelektualne sfere. Istina, bilo je pokušaja angažiranih tekstova, napadalo se vladu i političare, 'pucalo' se na Kutlu i Pašalica, ali sve je izgledalo nekako mlako i nedorečeno, preapstraktno, svi znaju da je sve u kurcu, svi znaju da se krade - i to je to. Kod Bahatteeja je, s druge strane (već i na 'Svaki Pas Ima Svoj Dan') lako uočiti da barata čvrstim stavovima koje je kreirao sam, negdje na životnom putu.
Bahatte glasno zbori o temama o kojima se na cesti razgovara ispod glasa, da nebi netko nasilan i lud čuo da imate ispravno mišljenje o nečemu. Uzmimo samo već najpoznatiji primjer, 'Čovjek Pod Naponom', koja uravnoteženim i mirnijim tonom od velikog dijela albuma tako dobro pogađa u bit jednog od najvećih problema hrvatske posljeratne stvarnosti ('Gdje si bio kad su padale granate/danas imam dozvolu da ubijem te brate...Propucane noge dok su čistili pištolje/kažu išli su u rat/kažu svi iz dobre volje/tako ovdje ide i ni malo se ne stide/svaka čast za slobodu ali neki su i gnjide'). Policija je često meta reperskih tekstova, ali ne sjećam se da je nakon ReelPhasta netko napravio stvar posvećenu 'njima'. Izravno kao i inače, 'Pendrek' lupa po korupciji, bahatosti, policijskim 'prioritetima' ('Zato hapse ljude zbog malo pjevanja i jointa... nije da su nevini, al nisu ni ono što najviše prijeti'), dotiče se i buke oko otpuštenih policajaca, dakle - aktualno, djeco... aktualno i konkretno.
I tako na (skoro) cijelom albumu, bilo da se radi o čekanju u redovima, lošem obrazovnom sustavu, (opet) korupciji u 'Na Balkanski Način' razvaljenoj zavijajućim istočnjačkim semplom (i u 'Drogiraj se' sa sličnom temom, ali konceptom radikalnog primjera obrnute psihologije), napadu na crkveno licemjerje ('Amen') ili o pozivu na dizanje glasa i prestanak ravnodušnosti u 'Samoubojstvo' (ako uspijete razabrati tekst). Zanimljivo je da album sadrži i posvetu 11. rujnu 2001, jedan od instrumentala '767' (po onom avionu), sa istočnjackim stihom (po onom koji je upravljao avionom) i sempliranim glasovima kontrole leta.
Kroz cijeli album se proteže osjećaj otuđenja: od ljudi,u sjajnoj (anti) ljubavnoj 'Ako Ubijem Ljubav', od estrade i odjeb neke glazbene karijere u 'Ja sam taj' i uvodnoj 'Jebanje majke'. Ovaj album je 100% El Bahattee, gitare su njegova stara ljubav (De La Grande, bend čije se gitare čuju na albumu su kao Bahatijev prateći bend ionako dio njegove glazbe), politički i društveno angažirani tekstovi su njegova stara težnja. Čak je i cover sam dizajnirao.
Mozda Bahatteejeva glazba na momente i nije predaleko od skvičanja Freda Dursta ili prenemaganja nekih drugih nu-metal boy bandova. Možda zbog toga odjebete ovaj album. Bahatteeja boli kurac (vidi dokumentarac 'Na Bahattee način', dodan na CD-u). Ali ja vam kažem da ne činite tu grešku.
OVAJ TXT IMAMO ZAHVALJUJUĆI NEKOME KO SE NALAZI NA OVOM BLOGU --> http://ulicanocnihptica32.blog.hr PEACE mu u ime svih nas...ono malo šta san gleda naša san neke zanimljive stvari ali me samo ovo zanimalo...
Post je objavljen 27.06.2007. u 21:51 sati.