A jebote! Hoće li ikad biti mira u ovoj kući. Dakle, s vrata, smrdljiv i znojav, pravo u toalet, klozet, wC iliti klonju da se bar umijem. Dok se ne nateram na kompletno pranje. Na mašini perje. U kadi perje. U šolji perje. A nigde krvi. Ne miriše piletina, za ćuretinu da i ne spominjem. Šta sam noćas propustio???
Dobro, ajde nećemo praviti dramu, idemo mi prvo sve ostalo pa ćemo saznati.
- DAVORE, povikao je kreštavo poznati mi glas.
O čem' se radi?
- Znaš šta mi se desilo?
Kaži, srećo.
- Zašto je onaj jastuk na balkonu onako prljav?
Ja bio smotan i zaboravio ga uneti, a kiša počela padati i nije me bilo kući i pokisnuo. (Znam da sam mutav, ipak sam ja Jovankino unuče)
- I ja njega u mašinu ubacila i pukla navlaka i perja svuda.
Ne se...nemoj da se šališ! Kako si to samo uspela?
- Pa jebiga!
I zato sad mašina opet ne radi. Ali srećom, ujak je naišao i neke metode isprobao da proba "odčepiti" veš mašinu za veš... i sad se ja nadam. Inače, ću biti one little stinky friend... although I am already that, but hey. OK, no more english.
Nedugo potom je uspeo "naterati" veš mašinu za veš da ponovo funkcioniše kako valja. I spada.
Nastavak sledi...
Post je objavljen 27.06.2007. u 20:16 sati.