Marketing
Ormar
Jedan od mojih problema je što dozvolim da me razj* pojedinci, tj. ono što im izađe na usta dok mi se obraćaju. Još ako je to netko tko mi je bitan faktor u životu, samu sebe pokušavam tješiti da se život mora sastojati i od toga. Ali kad je riječ o nekom tamo Iks Ipsilonu, onda mi to stvarno nije sila. Pa si periodički ponavljam «nije vrijedno» tako da što prije ispari iz glave. Evo, baš isparava dok se vama jadam. Opet moram reći - volim blog. 
********
Onda, kad smo kod voljenja, volim gledati «Tjelohranitelja». Možda baž zato što istovremeno volim gledati i Kevina.
Volim k tome slušati Whitney Houston. Lijep glas, lijepe pjesme. Lijepa žena. Koja mi je reprezentativni primjerak onog vječnog upitnika – što se ljudima desi da u trenutku kada imaju tako puno krenu tako degradirati sebe, i izvana i iznutra?
********
Kakav god mi je ovaj nazovi post, takva sam sad i ja. Zbrda zdola. Pekmezasta, tupa nekako, lijena, nemotivirana, ništa mi se ne da što mi baš i nije svojstveno. No već se događalo. Tako da znam da postoji jedna olakotna okolnost – brzo me prolazi. Volim sebe takvu.
********
Jedva čekam vidjeti ga. I dodirnuti.
p.s. Mogući glavno-sporedni uzrok nekih tegoba naveden je u naslovu. Ne pitajte zašto.
Post je objavljen 27.06.2007. u 20:00 sati.