Jutro je,
topli zrak tijelo mi okružuje
ali topline tvoja to nije.
Sunce jutarnje već nemilo grije.
Zamišljam da poljupci su tvoji
sparina što na kožu se lijepi.
Oči umor zatvara,
ali želim vidjeti
ovu spravicu
što već četri tjedna jedina veza s tobom je.
Želim vidjeti tvoju riječ.
Želim da me nježnošću razvedri.
Gdje si sada?
...ma znam, u busu
...još malo pa, tu gore, cestom ćeš proći...
I pomisao na tebe,
tako blizu,
a daleko,
jače od vrućine me guši.
I riječi na tipkovnici teku
i suze u oku ih prate...
i sada je već previše mutno i ne vidim pisati dalje..
Post je objavljen 27.06.2007. u 19:12 sati.