Marketing
Mislila sam da sam te isplakala. Da je to – to. Jer jednostavno vise nisam osjecala… nista. Nisam te spominjala, pricala o tebi. Nisam odlazila na mjesta gdje sam znala da sjajis. Nisam razmisljala. Rekli su mi da da jecam u snu, da ne placem, vec samo suho jecam…
Mislila sam da sam te isplakala. I onda jednu noc dok je munja sjekla oblake, ja sam legla na tuđe plahte. Nekim novim usnama ja sam se prepustila. Nisam bila pijana, ali bilo je alkohola u mojim venama. Govorila sam si da cu moci, da to nije nikakav problem. Mnoge su mogle prije mene, pa zasto ne bi mogla i ja isprati tvoje tragove tuđima….
Bio je nježan. Jako nježan. Pažljiv. Detaljan. No dodiri su počeli peći. Koža je prepoznala da to nisu tvoji prsti… nisam ju uspjela prevariti. Svakim pokretom ja sam mislila da će te biti manje u meni. Dodiri su pekli. Poljupci su boljeli… I onda odjednom ništa. Više nisam osjetila. Samo sam otupila. Zatvorila sam oči. Suze su potekle. Prekrila sam dlanovima lice. Prepustila sam se. Miris tuđe kože natopio mi je nosnice. Pretvarala sam se da ne vidim razliku, a sve sam primjetila… kako nema madeža tamo gdje ga treba biti. Kako mi tuđi rpsti kroz kosu prolaze…
Na kraju me krenio zagrliti.
- Nemoj. - rekla sam.
- Zasto? - pitao je zbunjeno.
- Pa sve zene poslije vole njeznosti. U cemu je problem?
- Ako hoces, lezi iza mene i zagrli me. Tako da te ne vidim. - nikad nisam bila hladnija.
- U redu. Ali… jesi dobro?
- Ja sam narkoman. Bio je moja droga. Ti si metadon… Čak i najlakši narkomani imaju loše dane.
Ništa me više nije pitao. Samo je legao meni iza leđa i čvrsto obavio ruke oko mene. Tako smo dočekali jutro…
A mislila sam da sam te isplakala.
Post je objavljen 27.06.2007. u 18:22 sati.