Produženi vikend bio je pun iznenađenja, neočekivanih poziva na kavu, izlazaka, zabave, ali i nekontroliranih emocija pa sve do svađanja s određenim osobama. Bila sam na Jarunu, kupala sam se, slabo se sunčala jer još uvijek se sramim svojih blještavo bijelih nogica u odnosu na potamnjeli trup, pilo se sve u šesnaest, divljalo, vozilo s biciklima, ali najviše mi je žao što nisam otišla na nijedno dešavanje, kojih hvala Bogu u posljednje vrijeme ima na pretek. Naravno, svo to divljanje donijelo je svoje. Bol u leđima nesnošljiva je, bol u trtici, bol u koljenu, bol u vratu, ali i jučer friško zadobiveni žulj na peti od hodanja po vrućem asfaltu, zbog čega sam sam danas otišla ranije doma pošto sam došla s biciklom, a najvrijeme se spremalo pa eto na lijepe oči i dobar govor ipak se izvuče i ponešto dobro. Krenula sam i kod doktorice, koja mi se ne javlja na telefon da se naručin već dva dana, pa sam nervozna pohitala k njoj, a ona mene naruči tek u petak. Stara vještica! Idem po uputnicu za fizioterapeuta, okulista i naravno već za dugo planirani ginekološki pregled...da, sramota, ali eto...moji doktori uvijek se prebace na neku drugu lokaciju, a onda tek počinje potraga za mojim kartonima. Stvarno mi nešto nije u redu u posljednje vrijeme sa zdravljem. Ne spavam duže od 3 sata već mjesec dana i osjećam se iscrpljeno, ali ne stajem sa svojim pothvatima i zamislima. Još nikada mi se nije to dogodilo da ne mogu spavati nakon dana i dana neprospavanih noći. Kad jednom sad zaspem, nemojte se čuditi ako ne postam dulje vrijeme, sigurno spavam.
Napokon nas je i kiša ohladila i nije mi više takav pritisak u glavi, zbog kojeg sam svako malo mijenjala raspoloženje i bila živčana i smotana ko sajla. Nemam vam što pametno reči, osim da pripremam veliko rekonstrukciju cijele sobe, sljedeći tjedan mi napokon stiže klima, pa ću moći spavati u svojem najdražem krevetiću.
Pa onda da još spomenem kako je mali Dodo uspio dobiti smještaj u Križevcima u vrtiću, a ona loša je vijest da se tata vraća kući i da će tu u Zg-u i ostati jer sad Dodu nitko ne treba čuvati, ali če svraćati u Majurec kako bi pokrenuo traktor kojeg šogor ne zna ni upaliti i obaviti ostale nužne seoske poslove. Za vikend smo imali i bebu srnu, malog Bambija. Ubili su mu mamu, pa smo ga mi samo pričuvali, a kako je protuzakonito držati divljač u kućnom dvorištu, morali smo je riješiti tako što smo je odveli jednom čovjeku koji je dalje valjda znao što uraditi. Dobili smo i mačku, sivo-crno-bijelu, čupavu, tek se okotila, a zove se ...........hm, ne mogu se sjetiti tog čudnog imena. Uglavnom cijelo selo puno životinja, prava mala seoska idila.
Jučer smo imali feštu na mjestu na kojem radi zbog proslave jubilarne godišnjice postojanja. Dobro smo se najeli, oni koji su ostali duže su se i ponapijali, naslušala sam se dosadnih govora i predstavljanja starih djelatnika, ugl. brzo sam sve svršila jer sam htjela što prije doći doma i leći odmoriti se pošto noć prije nisam oka sklopila od vrućine, a dan prije su me dvije muhe izmaltretirale i zujale mi sve do jutra dok ih nisam klepila po glavi.
Mislim da je ovo dovoljno....nemam inspiracije....hvala na komentarima!!!
Post je objavljen 27.06.2007. u 17:30 sati.