joj sve me ovo na neki nacin sa B unistilo...nitko nista nezna jer nisam nikome rekla...tesko mi je....sumnjam da cemo se uopće vise pomiriti..stvarno mi je stalo jako do njega,a na neki nacin ga i volim(nemogu reci da ne).tako je to...da sam znala da ce biti ovako tesko nebi ga ostavila nikada ,durala bi sve njegove gluposti..da sam barem znala...al jebi ga...svi mi kazu ima još decki,naci ces drugoga... ma kojeg drugog?drugi za mene ne postoji samo B i gotovo.....nemogu si zamislit da budem s nekim drugim... neznam do kada ce to tako trajat....mislila sam da ce to s vremenom proći,da ce sto vrijeme ide biti lakse,ali nije..meni je sve teze...a pogotovo kada ga vidim u gradu...osjetim odvratan osjecaj u unutrasnjosti svoga tijela...tako mi još nikada nije bilo...sve bi dala da mogu opet biti s njim,bez obzira kakav got je bio...
zvao me Sasa(stolar),nismo se culi par dana uopće,ja i zaboravila na njega kad ono on danas zove....bio decko na moru pa se nije javljao,ha,ha.meni još bolje a on se ispricava...
sa B se sve rijede cujem...cini mi se da nece ni nase kao prijateljstvo opstati vise ... ja neznam sta cu ja i kako cu dalje..imam osjecaj da cu umrijeti....stalno ga se sjetim i onda mi se samo plače..nije mi jesno kako i zasto ga nemogu preboljeti..nego je meni sve gore i gore.katastrofa...zasto???????
Post je objavljen 27.06.2007. u 16:07 sati.