Budit ćeš me u jutra kasna
skuhati mi kavu i napamet
zatvorenih očiju zamotati cigaretu
galantno i bez previše pitanja
govoriti mi kako je sve ovo slučajno
zaboravivši kako ja ne vjerujem u nebivanja.
Ti ne razumiješ što se sve
može iščitati iz slučajnih pokreta ruku.
Odvest ćeš me na festival
drugačijeg pogleda na svijet
kako bi me naučio da ne znači ništa
ovaj dan i onaj jučer i onaj iza njega
Pokazat ćeš mi dječje krikove
na asfaltu i uzavrelu publiku kako plješće
nečijoj neukosti.
I puštat ćemo zmajeve na vjetru
ruku pretvorenih u zamišljeni pokret,
ovaj put, mi ćemo pjevati
pod prozorima mornarima
koji ništa neće razumjeti
jer smiju se i plaču
na drukčijem jeziku od našeg.
Na kraju grada shvatit ćemo
da nemamo snage i obraza
spašavati ništavost od grubih riječi.
Nakon tebe ostala je nemogućnost
samostalnog kuhanja kave
i kompleks teatralnog motanja cigarete.
Stojim pred zrcalom
i učim se akrobacijskim vještinama
Shot at 2007-06-27
Post je objavljen 27.06.2007. u 16:13 sati.