Za početak jedna isprika i jedna kritika. Isprika zbog moje duge odsutnosti koja je bila prouzrokovana nagomilanim obavezama na faksu, neće se ponoviti, obećajem, a i bit će nadoknađeno. Ta isprika se odnosi na prva tri tjedna od zadnjeg posta, nakon toga se pojavio novi problem. Dakle. kad sam napokon uhvatio vremena i krenuo nešto napisati, shvatio sam da sam zaboravio i korisničko ime i šifru (bravo ja!). Naravno, u takvim bi situacijama trebali reagirati oni koji su zaduženi za pomoć na blog.hr-u. Pošaljem ja njima mail (pun emotivnih ispada, naglašavajući kako sam očajan i u vrlo teškoj situaciji) u kojem tražim pomoć. Dobijem odgovor (istog dana) da je moj mail primljen i da će na njega biti odgovoreno u što je moguće kraćem roku. I evo, puna dva tjedna nakon toga odgovora još uvijek nema, i zato kritika ide njima. Sva sreća da i moj mozak koji put proradi pa sam se tako jednog dana iznenada sjetio svega. U suprotnom slučaju, tko zna kad bi i bi li uopće dobio odgovor, jer očito oni koji su zaduženi za pomoć ne rade svoj posao - pičke glupe!
Sve u svemu, vraćamo se na staro i idemo dalje. Ono o čemu danas pišem je na neki način aseksualne prirode, pa bi se nekome moglo činiti da je u kontradikciji sa temom bloga, ali meni je dobro dok god je seks u korijenu riječi.
Radi se o dosta čudnoj sklonosti koja se sve češće pojavljuje, objektofiliji - seksualnoj usmjerenosti prema nekom objektu. Uvjetno govoreći seksualnoj usmjerenosti, jer ne dolazi do seksualnog odnosa, radi se samo o zaljubljivanju, a s druge strane možemo reći da postoji heteroseksualna i homoseksualna objektofilija jer većina objektofila odredi spol svome 'partneru', tako da se ovdje radi o zaista marginalnoj i upitnoj seksualnoj orijentaciji.
Umirovljeni profesor Volkmar Sigusch, bivši ravnatelj Instituta za seksualne znanosti sveučilišta u Frankfurtu, u razgovoru s novinarima njemačkoga Spiegela prvi je javno ustvrdio kako je otkrio misteriju objektofilije. Ona se, prema Siguschovu mišljenju, svim svojim karakteristikama uklapa u njegovu teoriju moderne 'neoseksualnosti'. Prema toj teoriji, društvo se sve većim intenzitetom okreće potpunoj aseksualnosti, što dokazuju i sociološka istraživanja, prema kojima sve više mladih ljudi otvoreno odbija mogućnost ostvarivanja trajnije intimne veze s drugom osobom. 'Sve je više socijalno izoliranih individua, samaca, kulturoloških sodomita, pervertita i seksualnih ovisnika', tvrdi Sigusch, tumačeći kako su upravo na tim temeljima nastale i seksualne devijacije poput opsjednutosti objektima. Vrlo je bitno razlikovati objektofile od fetišista, dok fetišiste uzbuđuje jedan predmet, objektofilima je taj predmet jedini poželjan seksualni partner.
Eija-Ritta Eklöf-Mauer 1979. se zaljubila i udala za Berlinski zid (promijenila je svoje prezime u Mauer, što na njemačkome znači zid), a najgori dan u životu joj je bio 9.11.1989. kad je euforična rulja srušila njenog 'muža'.
Sandy K. se, kad je imala 8 godina, zaljubila u tornjeve World Trade Centera, voljela ih je sve do 11.9.2001., a voli ih još i danas, kad ima njihovu maketu u mjerilu 1:1000 koja je napravljena od nehrđajućeg metala, tako da mogu nesmetano uživati u zajedničkim kupkama.

Shot at 2007-06-26
Joachim A. je svoje neobične seksualne i emocionalne aspiracije otkrio kao dvanaestogodišnjak kad se zaljubio u orgulje, a danas u svojoj 42. godini je u sretnoj vezi s parnom lokomotivom.
Američki student psihologije, Bill Rifka, star je 35 godina (a još uvijek student!!!) i već odavno ga privlače laptopi. Tvrdi da je flertovao sa mnogima na eBayu, podižući im cijenu na aukciji, a danas je u vezi sa iBookom, za kojeg kaže da ga smatra muškarcem, pa je tako u homoseksualnoj vezi.
Ovo su bili primjeri ljudi koji su javno progovorili o svojim sklonostima, a veliki je broj onih koji o tome ne žele pričati u javnosti. Toliko u ovome postu, vidimo se uskoro, ovaj put pamtim korisničko ime i šifru.
Post je objavljen 27.06.2007. u 13:40 sati.