
Gotovo da se mogu čuti glasovi.
Netko je došao i rekao-tu ćemo!
Kamen na kamen.
Živjelo se, ljubilo, rađalo, umiralo

Od svega ostale su ruševine.
Tri križića koja određuju.
I pitanje. Zašto su došli? Zašto otišli?
Možda netko i zna.
Žamor glasova ostaje u zraku...
Tu bi dobro sjela ona od Dugmeta – Sve će to o mila moja, pokriti ružmarin, snjegovi i šaš... cijeli je dan pjevušim.
Ali ljeto je počelo, pa mi snjegovi nekako i ne idu.
Dobro je.
Kad je čeznutljivo.
A i ne stignem.
Da.
Zaokružila se godina rođendana, blagdana, završetaka i početaka.
I još početaka.
Tri sam vela odložila. A četiri ću zadržati.
Post je objavljen 26.06.2007. u 22:25 sati.