...words only come out...you dont know what you are saying...
...bol...trenutno je osjećam...jaku bol...povridija san ju...bez razloga...i malo je reć oprosti...malo...za ono šta san napravija...možda i ne zaslužujem oprost...jer san pokvareni gad...ništa i nitko...i onda okolo tražin utjehu...usput vriđan te druge ljude...neki će svatit iz ovoga sve...neki možda neće...nije me puno brige...ja želim samo dočekat večer...pokušat sročit ove osjećaje i ovu strku na papir...škola je završila, mislija san da će problemi onda proć (konačno), ali nije tako, i to sve zahvaljujući meni i mome jeziku...i nepotrebnoj prepirki..i mom pokvarenom šovinističkom komentaru...ne ide mi samo to na nerve...lutam okolo blogovima i raznim stranicama...čitan neka blago rečeno sranja i gadosti od kojih mi se diže želudac...ma jednostavno bi volija živit negdi u nekom drugom gradu..negdi di me niko ne pozna...možda bi bilo i bolje kad me ne bi poznavali...ne b vas ima ko vriđat...ne bi vas ima ko sovat...ne bi vas ima ko ogovarat...neki ne bi imali više za kin vikat subotama u gradu (na ovo san posebno ogorčen...bez razloga nekoga tako vriđat i srat po njemu ka po posljednjem govnu na ovome svitu)...pitan se kako bi sve drukčije bilo kad VI mene ne bi poznavali...a onda opet sinoć nešto...i ponovo moran povridit...ne poznam drugi način...nego da izrazin ono šta mislin..i ono šta je...i naravno sad san ja ponovno u nekoj fazi "mini" depre...(sigurno se pitate po koji put već?)...ali jednostavno...ma ne znan više ni sam...zašto ja uvik moran povridit osobu do koje mi je stalo...zašto...uskoro valjda krećem sa poslom...danas kad su me vidili svi su se obradovali...lipo je znati da je bar nekom drago kad te vidi...ali to je sve već "starija ekipa"...od osoba od kojih bi ja očekiva neke stvari...ja ih ne dobijan...možda van sve ovo zvuči nerazumno...provajte pročitat par puta...ako me znate u dušu, znat ćete šta san tija reć sa ovin svin...ne znan više šta napisat...ne znan da li bi je moga pogledat u oči nakon onog razgovora, a da ne padnen na kolina i zamolin je oprost...iako mislin da je više svima vama pun kurac mene i mojih depresivnih ispada, mojih histeričnih ispada, mojih afektiranja i svih sranja koje san radija i koje radin...lakše mi je malo....ali...i dalje ne znan šta radit...iden se kući malo smirit...uz Him...možda budu rjeđi postovi sad kad počnen (i ako počnen) radit...aj budite svi pozzani...