Zašto si me osvojio čim sam ti pogledala oči,
Zašto sam te zavoljela te proklete noći.
Zašto mi iz misli ne ideš van,
Zašto zbog tebe ne mogu ni dan.
Zašto još danas u daljinu gledam,
Zašto kad si otišao, još i dalje čekam..
Zašto uvijek mislim da ces doći,
I da ćeš se pojaviti negdje u noći.
Zašto kad sam sama, želim da si tu,
Zašto ne nestaneš, barem u snu..
Zašto uopće postoje suze,
Kad mi ih sve tvoje srce uze.
Zašto ne postoji lijek za tugu,
Lijek za strah, trepet i muku...
Zašto postoji ljubav kada je tako slijepa,
Tako tužna, očajna... ali lijepa.
Zašto?
Ovu pjesmu sam našla na jednoj web stranici, i toliko mi se svidjela da sam ju htjela podijeliti s vama. Mislim da smo se svi nekoliko puta upitali zašto?...zašto je voljeti i biti voljen tako predivan osjećaj, no s druge strane ponekad donosi samo bol i patnju... svi vjerujemo da negdje postoji "onaj netko" upravo za nas, kako kažu naša srodna duša... samo treba dobro otvoriti oči i gledati... možda i čekati i čekati, i onaj tren kada se najmanje nadamo ljubav će nam doći. Barem možda ja tako vjerujem. I tog trena kada nađemo svoju drugu polovicu na nama je da ju znamo zadržati i sačuvati. Pa zato pitam ja vas, da li mislite da se u životu može samo jednom onako pravo i iskreno voljeti samo jednu osobu ili se taj osjećaj stalno vraća sa svakom novom ljubavi?
"..otvori mi srce, daj mi neki znak..
da ne želiš biti sam, i da trebam ti ja...
nitko kao ja ne traži tako malo...
nitko kao ja, do tebe mi je stalo...
samo jednom, bilo je potrebno...
da te vidim, da te zavolim...
samo jednom, meni je dovoljno..
u mome tijelu si zauvijek ti...."
(ovo je posvećeno njemu... ) ;))
P.S. NE PIŠEM NOVI POST DOK NAM MELA NAJMANJE 66 KOMENTARA:))
Post je objavljen 26.06.2007. u 12:32 sati.