Ne možete znati kako se osjećam
Ne možete zamisliti kako sam
Tu bol ne mogu vam opisati
Nisam se uspjela zavarati
Prošlost me i dalje prati...
Ali kao da sam znala da će tako biti
Da će srce na kraju iskrvariti
I da ću baš od ljudi svih
Dvoličnih i lažljivih
Na kraju samo ja
Ostati sama...
Razmišljala sam dugo
Ima li smisla ovako živjeti
Iz dana u dan se za nešto boriti
Kada znam da se nikada neću za njega izboriti
Kada mi nitko ne može sreću omogućiti
I u srce mi mir uliti...
Kada znam da mu srce ne mogu zarobiti
Nikada ga neću dobiti...
Ima li se smisla jutrom dizati
I na samom rubu iz dana u dan kliziti
Ima li smisla nečemu se diviti
Ima li smisla druge za svoje probleme kriviti
Kada ni sam sa sobom ne možeš živiti
Ima li smisla nečiju ljubav vratiti
Kada ni sam sebe ne možeš shvatiti
Ima li smisla svijet mijenjati
Kada se ni u ogledalo ne možeš pogledati?
Skupljala sam komadiće svoga srca
Ali i dalje sam osjećala kako polako puca...
Na me padale su kapi kiše
Podsjećale su da vremena nema više
Dok moje srce kuca sve tiše
Nema ljudi da me tuge liše...
Prisiljena, hodajuć tražim tvoje obraze
A oni pokraj mene samo prolaze
I tako daleko odlaze...
Ima li lijeka
Ljubavi koja traje dovijeka?
Ne možete znati kako se osijećam
Ne možete znati kako sam
I samo znam
Da čovjek umire posve sam...
-OPET ... opet pocinje sve isponova .. pakao .. muka .. bol .. koju sam prozivjela prije mjesec dana .. nadala sam se da ce otic u proslost .. da ce nestat .. ali nije .. samo je jos gore .. sada se vratilo i boli jace nego ikad .. ne dopusta mi da zivim .. ne dopusta da razmisljam .. zasto? ..
Post je objavljen 26.06.2007. u 07:50 sati.