Još jedan lipanj polako se bliži svom kraju, a ja sam baš danas, ulazeći u auto, na tren osjetio miris neke rascvjetale lipe, vjerojatno jedne od posljednjih što cvjetaju ove godine. Taj njezin slatki miris poveo me je četvrt stoljeća u prošlost, u Vranje gdje sam služio vojni rok i poslije jednog odsustva objašnjavao prijatelju Radovanu iz Leskovca da se u hrvatskom jeziku šesti mjesec zove lipanj upravo zbog cvjetanja lipa. Njima je bio juni, a nama lipanj.
Prolazili smo Rašo i ja ulicama kojima je vjerojatno koračao i Bora Stanković, ali i njegova junakinja Koštana. Da, mirisale su lipe tada. Možda su zanosnije mirisale kad bi pokraj nas dvojice vojnika prošla kakva prekrasna mlada Vranjanka, Koštanina "nasljednica".
Čiste ili nečiste krvi, nama je bilo svejedno. Te prekrasne djevojke, danas već vjerojatno i bake, činile su da Vranjanske lipe mirišu jače od bilo kojih na svijetu.
Tako je to bilo i tek danas sam shvatio da je bilo jako lijepo.
Post je objavljen 25.06.2007. u 23:26 sati.