Marketing
Ljubav
...
Nedavno sam pročitala citat:
«Čarolija prve ljubavi leži u naivnom uvjerenju da neće nikad završiti»
Disraeli
još jedna mala ali istinita:
«Ljubav, a ne vrijeme liječi sve rane»
Ljubav…
To je tema o kojoj bi se doista dalo mnogo pisati, o kojoj se vjerujem svi mi možemo raspisati, ali malo je nas koji mogu prave osjećaje staviti na komad papira ili na post.
Zar je moguće da svi patimo od sindroma slomljenog srca ili neuzvrćene ljubavi?!
Ljubav? Prokleti, začarani krug iz kojeg nema izlaza.
Svi tražimo taj izlaz, svi tražimo nekog tko će nas voljet. Svi mi želimo voljeti i biti voljeni.
Zar je to tako nespojivo.
Zašto?! Ma Zašto?
Zašto živimo u prošlosti i tugujemo za nečim što nikada neće biti naše?
Stvarnost?
Prihvatiti je takvom kakva jest?
Hm…
Teško, ali što se tu može?
Rađamo se zbog ljubavi.
Živimo za ljubav.
I na kraju?
Umiremo za ljubav…
Imamo neku osobu za koju bismo dali sve, zbog koje tugujemo.
Hm…
Ponekad se pitam jeli to prava ljubav? Jeli to stvarno ili je sve to u mojoj glavi.
Vrijedi ili uopće razmišljati o tome. Tražiti odgovor?!
Hm…
Svi kažu vrijeme liječi sve rane
A zašto onda ne i moje?
Meni je sve gore i gore, zašto ON i dalje ostaje prva i posljednja misao s kojom se budim i s kojom zaspim. Zašto me svaka pjesma podsjeća na njega.
Zašto?!
Tako bi htjela znat odgovore na ta pitanja, ma kako oni okrutni bili.
Da mogu vrijeme vratiti i znati točno što će se desiti.
Hm…
Bez imalo razmišljanja sve bi ponovila, baš sve – ne mijenjajući ništa, ama baš ništa. I ne bi žalila.
Ljubav?!
tako prokleto boli…
...a isto tako znamo povrijediti osobe kojima je stalo do nas i žele nam pokazati ljubav,a prema kojima mi ne osjećamo ama baš ništa osim prijateljske ljubavi,a zato jer i dalje mislimo da možemo opet biti s osobom koja nam je zapečatila život
.... ovo je posvećeno jednoj predivnoj osobi koja će uvijek zauzimati posebno mjesto u mom srcu i do koje mi je stalo...e nadam se da će mi jednog dana uzvratiti to.....
Post je objavljen 25.06.2007. u 23:47 sati.