Pregled posta

Pričam ti priču

ilitiga

Imade li nas u novinama?

I dok ja rješavam dugove, uploadam sličice i pišem izvještaje iz starih dana, život, Bogu hvala, ide dalje, događaji se događaju, netjacanja se odvijaju, a moji dugovi ponovno rastu. Dakle, od sada paralelno - redovno izvještavanje o događanjima, ali i rješavanje još onih nekoliko dugova.

A kada sam već kod izvještavanja - evo nekoliko riječi i o toj problematici. U posljednje vrijeme mi se javio prijatelj i kaže da je općenito nezadovoljan s medijskom prezentacijom kickboxinga i rada Hrvatskog kickboxing saveza. I ja jesam nezadovoljan, jer da nije tog mog nezadovoljstva, ne bi bilo ni ovoga bloga. Ali, tvrdi prijatelj, malo nas je u medijima, malo nas je na televiziji, malo nas je u novinama - malo, premalo. Malo se zna o našim prvacima. Niti jedan urednik, kaže, neće objaviti u svojim novinama niz nekakvih nepoznatih imena kao što je izvještaj s natjecanja. Jedina je šansa je, kaže, da personaliziramo izvještavanje, odnosno da priču o kickboxingu, rezultatima, uspjesima i dosezima prikažemo kroz priču sportaša, prvaka, onih najuspješnijih.

Dugo sam o tome razmišljao, i ne slažem se. Naime, mišljenja sam da priče o kickboxingu, rezultatima, postignućima, pa i o samim sportašima trebaju biti ovisne o trenutku. Ne može jedan izvještaj s državnog prvenstva biti prikazan kroz priču nekog sudionika, nekog prvaka, ali i ne može biti sve suhoparno nabrajanje rezultata i osvojenih medalja.

Izvještavanje o kickboxingu svakako treba biti jako široko i ono jednostavno ne može biti obaveza jedne osobe, pojedinca. Izvještavanje treba ići najprije službeno - izvještaji preko tajništva (ono u pravilu funkcionira). Zatim gotovo na isti, onako službeni način, ali i s puno drugih informacija treba biti koncipirana službena web stranica Hrvatskog kickboxing saveza (čujem da je pri kraju izrada).

Sljedeće je aktivnost službenih osoba saveza prema medijima - dakle, stalni kontakti s novinarima, slanje i izvještaja, ali i obrađenih priča, komentara, prikaza i opisa i za to bi u savezu trebao postojati glasnogovornik koji bi imao arhivu slika i raznih podataka o najboljim sportašima i sve to strpljivo pripremati i slati - i u Sportske, ali i u Teen ili u Gloriju.

Nadalje, nitko ne može zamijeniti informiranje koje pojedini trener može ili čini prema sredini u kojoj djeluje klub. Ipak, nije jednako informaciju o uspjehu nekog kluba ili sportaša plasirati u "Kriškim novostima" u općini Križ ili isto takvo što napraviti u Splitu ili Zagrebu. Ali, ipak, svi ti treneri imaju nekakve veze s novinarima i dobro je da ih koriste kako bi dobre vijesti došle do što šireg kruga čitatelja, slušatelja ili gledatelja. A prvaci iz manjih sredina stvarno zaslužuju biti lokalni junaci.

Ipak, tu valja biti jako oprezan, jer, treneri su katkad i malo ili "malo" subjektivni pa je njihov ljubimac postigao "nezapamćen uspjeh", ili je "izgubio od najboljeg od najboljih", a nastupao je u "najtežoj skupini" ili je imao "iznimno nepovoljan ždrijeb", ili su ga jednostavno "suci pokrali", a ako ništa od toga, "dao je meč života" ali je "presudio domaći teren".

E, takve eskapade zasljepljenih trenera nikome ne koriste, jer u sredini gdje djeluje takav klub ipak ima i drugih sportskih klubova, pa i klubova drugih borilačkih sportova, i sve se zna, ako baš ne i sve, ali znaju se principi, pa takva želja za samoisticanjem i samohvalom ("hvalite me usta moja kad neće druga") samo izaziva podsmjeh, nepriznavanje, pa čak dovodi i do toga da se neki stvarno dobar rezultat više ne vrednuje kako bi trebao ili se na sve odmahuje rukom.

A da ne pričam o nekim samozvanim managerima koji su, kako kaže jedan redovni posjetitelj borilačkih "spektakla" - "doveli više svjetskih prvaka nego gledatelja", koji su tom hiper produkcijom cijelog niza tih i takvih "svjetskih prvaka" ove ili one federacije, ovog ili onog stila i ne znam čega sve ne, obezvrijedili pravu i istinitu informaciju o kickboxingu. Istovremeno su ti isti ti, (ja ne znam kako - he, he) dobili dosta, previše medijskog prostora, pa ljudi kada to čitaju i odu na "spektakl", pa vide što vide - jednostavno više nikome ne vjeruju. A i kartu su platili.

I sve se to događa kickboxingu.

Stoga sam mišljenja da treba intenzivnije našu javnost izvještavati službenim kanalima - a to je stalni kontakt vodstva saveza s novinarima putem dostavljanja vjerodostojnih podataka, press konferencija ili čak pisanjem gotovih (objektivnih!) članaka te svakako požuriti sa web stranicom www.crokickboxing.hr na koju se svi mogu obratiti.

S druge strane imamo primjer kojim se današnji CNN vodi. Poznata Christiane Amanpur je sav rat u Bosni i Hercegovini prikazivala kroz priče malih ljudi, žalosnih žena, uplakane djece. I to ima svoju snagu, ali, treba li tako i sa sportom. Treba li samo i jedino individualizirati priču pa tako od sve hrvatske atletike imamo samo Branku Vlašić, a od svog hrvatskog skijanja imamo Janicu. A gdje su ostali?

I na kraju, kako često izrezujem i scaniram članke iz raznih novina (Sportske, Večernji, Jutarnji, Slobodna, Novi list, 24 sata) ili dobijem od mojih prijatelja pa to objavljujem na stranicama ovoga moga bloga, stvarno sam mišljenja da je tih članaka dovoljno, dosta, pogotovo u usporedbi s drugim sličnim sportovima. A da ne pričam o raznim više ili manje poznatim web portalima. Možda griješim, ali ne zaostajemo puno za karateom, o teakwon-dou, hrvanju i boksu ima zasigurno manje izvještavanja iako se radi o olimpijskim sportovima, a da druge i ne spominjem. Ne znam jesam li u pravu.

Spomenuo sam da sam i ja ipak nezadovoljan informiranjem o kickboxingu, pa sam pokrenuo ovaj blog i pokušavam (po mome sudu) objektivno informirati o događanjima s kickboxingom u Hrvata. Ne samo da pokušavam informirati, već sam i otvorio (neš ti formulacije: JA otvorio) mogućnost da i vi komentirate događaje, a kako vidim neki (Hvala Nick) i dopunjuju moje informacije. Treba li nastaviti ovako ili mislite da bi trebalo nešto mijenjati?

Dakle, da ne lamentiram, u lijevoj koloni sam postavio tri anketna pitanja:

- Informiranje o hrvatskom kickboxingu danas je:
a) dostatno
b) ima ga, ali moglo bi i više
c) nedostatno
d) što je to kickboxing
e) ne otvaraj paštetu

- Informiranje javnosti o kickboxingu od strane Hrvatskog kickboxing saveza treblo bi biti:
a) strogo službeno
b) i službeno i priče
c) kroz priču o pojedincima

- Izvještavanje o kickboxingu na ovome blogu trebalo bi biti:
a) kao i do sada
b) učestalije
c) maštovitije
d) više službenih izvještaja
e) više priča o natjecanjima
f) više priča o sportašima
g) oladi malo
h) ugasi blog

Osim sudjelovanja u anketi - klikom na jedan od ponuđenih odgovora, pozivam sve vas da svojim komentarima pomognete i meni da budem čitaniji (mada sam jako ponosan na oko 100 tisuća čitatelja u oko godinu dana), a kako vjerujem da će ovo počitati i službene osobe saveza - pa i njima svojim komentarima pomozite u usmjeravanju svojih informativnih aktivnosti.

Dakle, navali narode, box komentara je otvoren!






Post je objavljen 25.06.2007. u 23:09 sati.