Produženi vikend u Crikvenici logična je i prihvatljiva posljedica. Što god mislila o prekrcanoj Crikvenici naviru sentimenti jer s tri ili četiri godine prvo moje more bilo je kod tete Katarine koja je davno umrla. Bilo je to tamo više potoka, zatim nalijevo na početku jedne strme ulice. Promijenjeno je ime ulice. Sjetila sam se starog naziva kada sam pisala čestitke za Uskrs i Božić pokojnoj teti i Barbi koji se prezivao Car. Crikvenica i okolica je prava Carevina. Valjda se trećina ljudi preziva Car.
Ovaj sam put odsjela više Groblja u ulici lijepog imena, ulica Glagoljaša, povrh groblja preko kojeg sam skraćivala put prema gradu i plaži Lučici. Svaki dan sam se zabavljala čitanjem imena s nadgrobnih ploča. Carevi su carovali i među mrtvima. Tražila sam tetu Katarinu i barba Nikolu. Nisam ih našla.
Groblja su mi inače turobna, međutim crikveničko na mene nije ostavilo takav dojam.
Post je objavljen 25.06.2007. u 23:10 sati.