Marketing
Pamela Sisati Anderson - S.S.S (save some soul)
Dugo nisam ništa pisao jer nisam imao o čemu pisati pa čak ni o dreku kojeg sam izbjegao za protozoinu trepetljiku ako ih uopće ima, no jučer sam postao dravska Pamela Anderson i uz pomoć prijatelja (on je Carmen Electra jer ipak sam ja Sisa, a Pamela je poznata po tome) spasio jednu djevojku od sigurnog utapanja.
Jeste li ikada nekome spasili život? Ako niste onda ste pičke. Jebeš čovjeka koji nije nekome spasio život J
A što je prethodilo toj altruističkoj misiji saznat ćete uskoro.
Saznanje
Sjedimo mi tak nedaleko obale Drave, jebe nam se za Coelha i ne plačemo, nego pijuckamo, uživamo u prirodi i suncu i seremo.
Odjednom, iznad mene proleti kos. Koji kurac! U nekim narodima koji su davno izumrli i nisu ostavili nikakav trag i za koje uopće ne znamo da su postojali kos je bio ptica zloslutnica.
Vidim ja dogodit će se nešto što će mi povećati koeficijent na ljestvici ljudskosti pa sam zauzeo startnu poziciju.
Kad je s obale zavrištala djevojka da se netko utapa, ja sam već obarao rekord na trideset metara koliko mi je trebalo da uletim u Dravu, a za mnom i prijatelj. Leteći tri metra u zraku ugledam žrtvu uronim u rijeku i stanem bjesomučno plivati prema njoj. Nisam neki plivač, ali sam pičio ko kornjača na spidu. Jebote! A što ako me djevojka stane potapati?
Drava je brza i jebeš mu mater, ode ja u večna lovišta zajedno s glupačicom kojoj nitko nije objasnio da je kupanje u rijeci opasno.
Tko ga jebe, postat ću zvijezda dana, Pamela Sisati Anderson.
Doplivam do nje, kažem joj da neka se samo opusti, uhvatim je ispod pazuha, i stanem je šlajsati prema obali. Prijatelj je već bio pokraj nas tako da mi je opasnost od infarkta izazvanog mogućim žrtvinim paničarenjem spala na 18 zarez dva posto. U stvari, opizdio bih ja nju šakom posred nosa, pa makar morala na servis.
Jebem ti sunašce, obala je desetak metara od nas, a trebalo nam je deset minuta da doplivamo do nje.
Kad smo je izvukli van, mala je bila toliko šokirana da su joj se šmrklji spleli u pletenicu, a ne bih ni ruku baš stavio u vatru za tvrdnju da se nije od straha usrala.
Prepustili smo je prijateljicama, polijepili po sebi tisuću šesto devetnaest zahvala, i poput heroja iz nekog ratnog filma koji su, dvojica, oslobodili tri četvrtine državnog teritorija od turskih gejodreda, otišli prema obzoru gdje je sunce zalazilo ponosno što grije dvije hrabre junačine.
Žao mi je što ih nisam pitao kako se i što dogodilo, no pretpostavljam da ju je povukao vir.
Rijeke su prevrtljive.
Zato djeco, pamet u glavu i marš na obalu, jer neće uvijek na obali rijeke sjediti Pamela i Carmen i čekati da ponad njih preleti kos i nagovijesti nesreću.
Prolog
Jedna od životnih želja bila mi je spasiti nečiji život.
Eto, još da dobijem na lotu, izdam neki roman ili zbirku ili dilera i napravim dijete i mogu se komotno odseliti u vinograd i gemištariti uz zvukove slavuja, komaraca i šuštanja lišća vinove loze.
(Nisam zadovoljan stilom i načinom pisanja. Još uvijek sam u krizi i kao nadomjestak spašavam ljude od smrti)
Post je objavljen 25.06.2007. u 21:56 sati.