Kad prolazi pokraj prozora mojih
u mracnoj noci
dok se mjesec gubi iza nakupina guste magle,
a zrakom se siri miris voska...
Tad stane..baš tu..
polako odgrne baršunastu crnu zavjesu,
ponekad je vidim, ponekad ne,
al osjetim u taj tren
u svakom kutu tjesne sobe
hladan i mračan dah njen..
Ne ostaje dugo..
Kad vidi suze zadovoljno ode..
polako, bez koraka..u tišini..
I kad se mjesec vrati nje više nema...
al znam..
vratit ce se..
jer vidjeh joj krvave tragove u daljini...
Post je objavljen 25.06.2007. u 21:21 sati.