Izvukla je torbu na kotačiće iz bunkera busa. Podigla je pogled s crne torbe prema nebu i na velikom zdanju ugledala natpis „President“. Bile su tu i neke zvjezdice, ali njoj to baš nije puno značilo. Nikada nije znala što taj broj znači. Znala je samo da su joj i najobičniji moteli u Americi izgledali komfornije i luksuznije nego domaći hoteli. Bili su nekako nezapadnjački. Ali, nema veze. Sad je tu.
Zlatko je kriv za to. Došao je pred nekoliko dana i rekao: „ Hoćeš li sa mnom u Dubrovnik na ekonomijadu?“ „Pa, ti si lud! Kako, kad me nema niti u jednoj ekipi!“ „Ma, daj, ti si moja sestrica. Spavaj sa mnom u muškoj sobi. Ja ću na podu!“ Ajoj! Ulio joj je vodu u uši. Kako odoljeti toj avanturi. „Ok. Ako ti tako misliš. Jao, što bi moji rekli da znaju da ću spavati u sobi s vas pet muških!“- prokomentirala je, a već je uzbuđenje strujalo kroz nju od nepoznatog. Bili su tako dobri prijatelji. Mogla je leći pored njega i znala je da bi ju uvijek samo prigrlio kao sestricu. Mnogi su nju željeli, ali bilo je već zgoditak imati ju i kao prijatelja. Zlatko je za njenu mamu bio fini momak i sve je činila da nategne neke emocije (pa oboje su iz tako fine familije). Imala je ona još jednog dobrog prijatelja, ali je sve pokvario jednom glupom rečenicom, dok je ona jedne večeri prala posuđe nakon večere. Prišao joj je s leđa i rekao:“Jao, kako imaš lijep vrat. Mogu li ga poljubiti?“ S prijekorom ga je pogledala i rekla :“Pa, prijatelji se ne ljube u vrat!“ Ostatak večeri se trudio ispraviti svoju glupost jer je znao da je povrijedio njene stavove. Uvijek je bila hladna prema muškarcima jer im je mozak funkcionirao isključivo na onoj stvari. Zlatko je imao najtoplije oči, oči pune povjerenja i tako mnogo puta ju podržao, savjetovao i izvukao iz tuge. Nitko nije vjerovao u njihovo prijateljstvo. Svi su mu govorili :“Ma, daj, s takvom curom biti prijatelj! To se bari za sebe odmah!“ On je mogao dobiti svaku medalju za prijateljstvo. Uvijek je trčala njemu da se isplače i ispriča što ju muči. Njegov stari , a i zet su mu govorili da je mekušac i treba navaliti. Kada bi došli u sestrin stan spremati ispite, na polasku bi zet rekao:“Imate tamo rakije, a i viskija...!“ A oni bi ga gledali s podsmijehom, zahvaljivali i po njegovom odlasku latili se knjiga i učili.
I, evo sad je sjedila u predvorju hotela i čekala Zlatka da uzme ključ. Ušli su u sobu koja je bila zagušljiva mada je bilo proljeće. Zrak je bio ustajao i vruć. Balkon je bio veliki i s pogledom na more. Stajala je na terasi hotela na Babinom kuku dok su se momci bacajući torbe po podu bacali po krevetima.
„Može li dama prva u kupatilo?“ – govorio je njen zaštitnik Zlatko, a oni su sa smijehom govorili:
„Pa, nama i ne treba, nama naše noge ne smrde!“
Sjedila je na rubu kreveta misleći u što se ovo uvalila i ima li ovo smisla. Jao, da ju vidi mama...
Svi su morali ići na zbor s vođama ekipa, a ona je sišla u bar i sjela za šank. Nije bilo nikoga osim, nekoliko stolica dalje od nje, momak iz snova. Duge plave kose do ramena i plavih očiju kao ovaj Jadran koji se prostire ispod Babinog kuka. Kožna jakna za koju se gine i kaubojke- čizme koje sigurno nisu kupljene kod nas. Uzeo je čašu s pićem i pitao može li sjesti do nje. „Zašto da ne!“ – rekla je.
Pričao joj je da je tu bez veze, prijatelj ga nagovorio da dođe iako nije niti u jednoj ekipi. Smijali su se kad mu je rekla da je i nju njen prijatelj uvjerio da dođe i da će on spavati na podu, a njoj dao svoj krevet. Rekao je da je iz Zagreba i da je apsolvent na Ekonomiji, ali mu se nikako ne da da završi.
Mic po mic...riječ po riječ, upitao ju je da se nađu oko osam ovdje kod šanka. „Zašto da ne, pa ćemo nastaviti otkrivati sličnosti!“
Vidjela je cure okolo kako ga gutaju očima, ali ona nije padala u komu zbog njega. Odmah je trezveno pomislila- ma, bez veze, na dva kraja države. Ali da je faca, to mora priznati. Bila je i ona cura koju su svi željeli imati. Makar provozati na motoru radi njene duge kose. Otišla je u sobu i zaspala. Kada se primaklo osam sati, nije imala ništa specijalno za oblačenje. Samo druge traperice i druga majica. Prebacila je kosu prema dolje, razbacala ju rukama, stavila parfem na vrat i popravila rumenilo na obrazima. Kada je silazila dolje on je već pio kavu. Nastavili su priču gdje su i stali, ali ona je imala neki nemir u sebi. Pomislila je:“Pa tu je moj Zlatko, ne može mi se ništa dogoditi!“
„Trebao bih u sobu uzeti nešto. Hoćeš sa mnom?“ – upitao je onako nezainteresirano. Bilo joj je glupo sjediti i čekati i reče:“Zašto da ne, samo brzo!“ Kada su ušli u njegovu sobu, koja je izgledala kao da je prošla vremenska nepogoda kroz nju, on rukom razgrnu mjesto na jednom krevetu i reče joj da sjedne. Otišao je do kupatila i brzo se vratio. Sjeo je do nje, ukočene i zbunjene i rukom joj sklonio pramen kose s lica. Zavukao je ruku pod njenu majicu, a ona se borila sa svojim mislima da pobjegne, a da ne ispadne provincijalka. Kad joj je počeo baliti jezikom u usta i rukom prčkao oko patent- zatvarača na trapericama, u glavi joj prasnu mamina rečenica „bez seksa“ i ona skoči i izvali :
„Ja sam nevina!“
„Oh, oprosti mi, molim te, a mogao sam te povrijediti!“ – ispričavao se on i popravljao svoje nadigišene hlače.
„Pođimo!“ – reče joj i siđoše do fotelja u predvorju. Pokušavao je biti ljubazan, a ona se plašila je li mogla ostati trudna od poljupca.
Na vratima hotela pojaviše se ekipe, umorni i znojni i među njima Zlatko. Plavušan joj reče da je umoran i da bi radije pošao spavati, a ona je jedva čekala da potrči svom prijatelju Zlatku: „Jao, mogao me silovati!“ – provali iz nje bujica riječi. Zlatko je uze ispod ruke i krenu s njom uz stepenice prema sobi i stade uz zid: „Ma, tko te mogao silovati!“ upita ju smireno, zaštitnički i zabrinuto.
„Pa, onaj plavušan, purger, bili smo na kavi, znaš!“
Zlatko ju zagrli i nasmija se. Povuče ju prema sobi i reče: „Ludice. Najgore što se jednom frajeru može dogoditi jeste kad krene u provod da naleti na njufericu!“ Smijao se a ona ga je lupila po glavi, ljuta što se sprda s njom. Tu noć momci u sobi su spavali kao bebe, a soba je bila puna smrada njihovih patika i pored otvorenog balkona. Bila je mirna, jer je na podu pored nje tiho disao njen prijatelj zaštitnik i ništa joj se ne može dogoditi.
U jutro kada je krenula na doručak, u hodniku se srela s plavušanom, koji je oko struka prigrlio dugonogu plavušu i rekao joj :“Bog!“
Pomislila je: „Ova će mu garant dati!“
Post je objavljen 27.06.2007. u 08:00 sati.