Ljubav
Stojim na mjestu i gledam. Gledam kuda poći! Gdje me Isus treba? Često se pitam, sam, u tišini. U Njemu nalazim smisao svih smislova, a često bježim. Tražim se po ovom svijetu, a ne želim pripadati svijetu. Moje blago je gore, kod Gospodina. Ondje teži i moje srce. Ono se želi darivati, svakoga dana.
Kako je teško donijeti odluku, krenuti...
Život je dar od Boga, koji se često ne daruje Bogu. Ljubav koja nije ljubljena nije primljena. Ljubav te takne na tren i prođe kroz prste. Kako je zadržati, kako je pohraniti? U svetištu sam motrio Gospodina...
Izašao sam van i bio sam čovjek. Jednostavno čovjek, dijete, Božji blagoslov. Gdje smo danas, kršćani moji? Svijet nas je potisnuo, ne čuju se svjedočanstva. Živimo, ali kao da nas nema, kao da pripadamo povijesti! Nismo svjesni koliko često izdajemo Isusa. Ne ljubimo, prva izdaja, ne živimo Život, druga izdaja... A malo je potrebno. Samo malo treba... A to malo nam često nedostaje. Jedan Bog, tri Božanske osobe: Otac, Sin, Duh Sveti. I misterij života i smrti koji se otkriva upravo u Bogu. Otac stvara svijet, Sin ga otkupljuje, a Duh Sveti posvećuje! A sve zbog čovjeka. Zbog tebe brate i sestro. Jer onaj koji te stvorio jest Ljubav. Djeca smo Ljubavi, pozvana da ljubimo. Bog nam svakoga dana pruža svoje ruke i svakoga dana je s nama. Bez početka i bez kraja. Oduvijek i zauvijek. Naš Bog,
naš prijatelj, naša Ljubav. fr samuel kardinal don branko
Post je objavljen 21.06.2007. u 20:33 sati.