"Jednom je plakalo more,
jednom su padale kiše,
jednom smo bili osmaši,
jednom i nikad više…"
Bilo je to pred samo 3-4 dana… Kad su iz naših usta izlazile riječi poput: "…Jedva čekam da odem odavde…" ili "…uh…kako mrzim školu"…ili pak nešto treće…
…Četvrtak je prošao u dobroj atmosferi, ali nam nije još dolazilo u glavu što će se dogoditi u narednih 48 sati…
…Petak je bila maturalna…
…Počelo je super, ples, molitva, pjesma, ljudi…
…Nikako nismo shvaćali koliko ćemo se brzo rastati…
…ali stvarno je vrijeme u trenu otišlo u nepovrat…
…nismo mogli vjerovati da ćemo ovako nešto reći...ali sve bismo dali da se možemo vratit na početak osmog razreda i još jednom proći taj razred s najboljim ljudima na svijetu....S ljudima koji nam znače sve…
VIŠNJA, NIKOLA, JELENA, MIHAELA, KRUNOSLAV, DARKO, RENATO, SILVIA, TOMISLAV, ZVONIMIR, MARTINA, TAJANA, JOSIP, LUCIJA, AUGUSTINA, JURAJ, DENIS, SVEN, EMA, KATARINA, MAJA…
…nas 21…
Stvarno, svi mislimo isto…Ne znamo što ćemo bez tih ljudi....stvarno su bili posebni.... ali život nije fer...
...u petak idemo po svjedodžbe, to je zadnji put da se tako u našoj školi viđamo...
...A što će biti poslije...neki odlaze u Zagreb, neki u Karlovac, nas dosta u Jasku, ali ćemo biti druga smjena....
…zajedno smo odrasli...
...8 godina nije malo....
...toliko puta smo se svađali, išli smo jedni drugima na živce, ali....
...sve to zaboraviš kad posljednji put prekoračiš prag škole kao učenik...
…Zašto se moramo rastati, što će biti ako nas u novoj sredini ne prihvate…
…Nadamo se da smo stekli prijatelje koji nas neće izbjegavati kad nas vide, koji će nas zagrliti kad nas sretnu i koji će nam kazati da nas još uvijek nisu zaboravili….i da smo još uvijek u njihovim snovima kao dobri prijatelji…
…Na odlasku svi smo plakali… suze su tekle same i nije ih ništa moglo zaustaviti…
…grlili samo se, pjevali, čak je kiša počela padati, pa smo dodali" …i nebo plače sa nama…"
…Bilo je to dan za pamćenje…
…Ovakvi ljudi i ovakva ekipa, skupi se jednom u tisuću godina…I nikad, ali nikad nitko od nas neće zaboraviti da je bio član Te ekipe…
A ovo je pjesma koju nećemo zaboraviti, HVALA VJEROUČITELJICE:
JA SE MOLIM…
Ja se molim da svatko bude sretan
Da nitko
Baš nitko
Ne bude sjetan
Da ne bude više
Između ljudi svađe
Da se svatko
U ovom životu snađe
Da se ponosi svojim likom
I ne naudi nikom
Ja se molim da nitko živ
Nizašto ne bude kriv
Da svatko ima koliko mu treba
Da ima svoj komadić neba
Ja se molim da prestane borba
Tko je snažniji
Ja se molim da svatko bude
Najvažniji
Da svi prestanu lagati
Da se svi počnu slagati
Ja se molim da svakoga
Služi što dulje duh i tijelo
Ja se molim da svatko spozna
Kako je baš on savršeno božje djelo
Ja se molim da se svi ljudi vole
I jedni za druge mole
Da budemo svi kao jedan
Da svatko spozna kako je poseban
Ja se molim i za drveće
Bez koga ne bismo disali
Ja se molim za cvijeće
Bez koga ne bismo mirisali
Ja se molim i za vodu
Za sva živa bića što su nam u rodu
Ja se molim i za kamen
Jer i on je nekome znamen
Ja se molim da se sve dijeli među ljudima
Pa i zajednička radost u grudima
Ja se molim da se nitko nikoga ne boji
Da svatko sam svoju sudbinu kroji
I da mu u tome svi pomognu
Da se svi svega što požele domognu
A pri tome nikom ne odmognu
Pa zar je to puno, pobogu?
A znamo da se sve to može
Zar ne, Bože?
OVIM POSTOM KOJEG PIŠEMO JOŠ KAO UČENICI OSNOVNE ŠKOLE "KARDINAL ALOJZIJE STEPINAC" KRAŠIĆ ZAHVALJUJEMO SVIMA KOJI SU BILI UZ NAS, A POSEBNO PROFESORIMA I UČITELJIMA KOJI SU BILI UZ NAS OVIH OSAM GODINA…
Vesna Tikvicki
Ivan Išlić
Bernarda Šimunović
Alenka Cipar
Petra Laharner
Dragica Cvetan
Dragutin Šimunović
Marija Povrženić
Ivan Povrženić
Žarko Juzvišen
Elidija Karapandžić
Iva Rihtarec
Zoran Jadrijević
Ivana Strmečki-Vučina
Nataša Hrenek
Dubravka Delač-Domjančić
Ana-Marija Feruh
Katarina Stepinac
Sandra Šarić
Irena Marković
Anđelka Pastorković
Andreja Juran
"Profesori je l' Vam žao
nitko od nas nije pao…
ovo nam je zadnja šala…
od srca Vam svima hvala"
Post je objavljen 25.06.2007. u 19:12 sati.