Ne sjećam se više ni tvog lica,
zaboravljam polako i tvoj glas.
Ne mislim više,na tvoj osmjeh i
na ono što je moglo biti od nas.
U sjećanju ostale su samo tvoje oči,
oči s najljepšim plavim sjajem,
oči koje sam nekad voljela…
Ne sanjam više tvoje riječi,
što si mi nekoć govorio…
Ne nadam se opet tvojim rukama.
Zaboravila sam miris tvog parfema…
više ne pamtim…
ni okus tvojih usana…
Svaki dan donosi stara sjećanja,
iz dana u dan…
ona sve više i više blijede…
jer više ne znam živjeti…
više ne mogu živjeti…
od boli,suza i nadanja…
Post je objavljen 25.06.2007. u 18:38 sati.