Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/apatrida

Marketing

O meni

Priznajem lutajući danima po blogovima malo sam se umorila. Blog je bez sumnje otvorio mogućnosti da ljudi kažu stvari koje nikad javno ne bi uspjeli reći. Tražila sam vođena ovim listama zanimljivih blogova ( ne znam tko sastavlja te liste i je li baš najbolji odabir, ali nemam dovoljno vremena niti sam dovoljno vješta sa računalom da sama istražujem)
Jesam li ja iz svega naučila nešto novo? I što sam uopće tražila?
Dvije riječi o meni. Previše mi je godina, toliko puno da se i sama zaprepastim kad ih izgovorim glasno, pa ih ne želim spominjati da nekoga ne šokiram, ali znatiželjna sam. Čitam jako puno. Skoro da sam izgubila vezu sa stvarnošću. U nekom smislu iako sam do jučer skijala, jedrila, odlazila u kino i kazalište, susretala se s prijateljima i skitala po svijetu. Nabrojit ću samo zemlje koje sam u tim svojim lutanjima obišla:
Italija, Austrija, Španjolska, Francuska, Švicarska, Njemačka, Engleska, Češka, Slovačka, Mađarska, Bugarska. Belgija, Nizozemska, naravno Luxemburg, San Marino. Liechtenstein.
Sjeverna Amerika, Kanada, Mexiko, Brazil, Indonezija, Malezija, Hong-Kong, Kina, Indija, Singapur, Australija, Novi Zeland… ne mogu se trenutno više sjetiti, ali i ovo je dovoljno. Neke sam zemlje posjetila više puta. I gradove Pariz četiri puta, Prag također. Prag je po meni centar Europe. Ako uspijem htjela bih još posjetiti Jeruzalem. I Aleksandriju. Obnovljenu, zapravo nanovo sagrađenu knjižnicu. Pisana riječ me doslovno začara. Uvuče me u sebe. Izgubim se kao u labirintu, a koji put pomislim da se tu i najbolje snalazim.
Neću više nabrajati što sam sve vidjela i što još planiram. Da se razumijemo sve sam to sama sebi financirala. Nemam muža pomorca ili što takvoga. Odmaram se putujući. Ponekad pravim zabilješke s tih putovanja. Inače pišem, nešto mi je i objavljeno, a ove putopise pišem više kao susrete s raznim ljudima, idejama, ideologijama, načinima razmišljanja. Nije mi uvijek sve zanimljivo. Ne 'dirne me u žicu' pa to ostavljam.. ne pišem o tome. Sjećam se nakon takvog jednog velikog putovanja do Novog Zelanda ( doslovno 36 sati po raznim usputnim aerodromima) gdje se uistinu imalo što vidjeti, netko od prijatelja je organizirao jednodnevni izlet u tzv i bivšu Vojnu Krajinu: Drniš, Otavice- Meštovićev mauzolej- tad devastiran nakon domovinskog rata, Visovac, Roški slap, izvor Čikole, Kljaci.
Putovima Thompsona, reklo bi se. (Osobno ne volim njegovu glazbu niti sve ono što se oko toga događa. To nije moja Hrvatska. Povremeno gledam onu trojicu punjenih ptica petkom, zapravo četvoricu. Mandić povremeno bljesne starim sjajem. Zadnji put je komentirao Cvjetove zla i naše pjesnike iz tog doba. Bože mili kud sam zašo- Preradović čini mi se. Eto to je ta neka naša relacija. Još uvijek. Thompson i slično.) Ali pisala sam nešto malo o Novom Zelandu. Maorima, čak nešto više o selu Hobita za potrebe filma, ali puno više me dirnula i izazvala Krajina. Svi ti odnosi. Muke i jad na sve strane. Slušala sam 'naše'. 'Njihovih' još nije bilo, pa tu istinu tada nisam čula. Raspisala sam se o tome. Budem li imala snage i sreće možda i objavim te svoje crtice.
I sad govori se o blogovima… morala sam i to probati. Nije mi jednostavno. Posla preko glave. Obaveza velikih i malih, ali oduvijek malo spavam pa mi se čini da imam vremena na pretek. Puno mojih vršnjaka odmahuje rukom na spomen računala, a da o internetu i blogu i ne govorim. A meni je to izazov. (kako sam pametan, kako pametan- rugam se naravno. Nisam ja Nemanja)
U svakom slučaju čitam blogove i vjerojatno ću čitati i dalje. Zaprepasti me na nekima (don blog, ateist na pr.) količina nerazumijevanja i mržnje. Je li moguće da se ljudi ne mogu suočiti sa drugačijim razmišljanjem. Vidim da i sama jašim na nekim temama- drugi svjetski rat, vjera. Nikako se iz toga iskopati iako imam i drugih interesa. To me očito žulja . Ali ima i lijepih blogova lirski, vedrih, neopterećenih ili opterećenih onoliko koliko treba.
Vjerni čitatelj Borgman's cube moj ideološki protivnik, kako sam kaže, piše dobar S.F. roman. Mosor mi se sviđa. Nemanju obavezno čitam. Intrigira me. Kinky … ako itko pročita ovo što pišem neka me uputi na još koji zanimljivi blog, a molit ću i pomoć kako sve ovo nabrojiti sa strane napisanog. ( u mom blogu) kako da objavim fotografije. Učili su me ali sam zaboravila.


Post je objavljen 25.06.2007. u 17:45 sati.