Miris težak i neoprostiv
ljepljiva i mutna voda
nešto čudno i ustajalo
jesam li ja to vezana
lancima svoje sudbine
koji me nemilosrdno
vuku u tu bljuzgu
u kojoj se gušim
a moja rana i dalje krvari
uznojena sam
izbezumljena i raznježena
osjećam katastrofu
i ništa ne mogu učiniti
bolesna sam
on stoji bespomoćan pred mojom boli
a može u moj život unijeti svjetlost
ali ne želi
osjećam da nisam dobra
dovoljno pametna lijepa
žrtva sam niske
razine samopouzdanja
nekada mi je tepao
planet je samo tebe stvorio
jedinstvenom
ne postoji druga kao ti
to me je činilo
originalnom posebnom
i nema nikakve sumnje
prodirao je
u moje sne
a nikada se nije pitao
kakav mora biti
da bi bio dio moga sna
više i ne mora doći
ne treba i nije me briga
u grupi sam pod neriješeno
danas
budan san stavljam u pozadinu
žive moje želje besmrtnog
Post je objavljen 08.08.2007. u 15:43 sati.