Marketing
Zastor se podigao...
...maska je razotkrila lice nesreće i sada leži na podu pozornice, vrteći se još jedan krug oko svoje osi, prije nego li će se sablasno zaustaviti. Pozornice koju je pripremila samo za mene. I odigrala predstavu, sjajnu predstavu. U naletu informacija i podražaja, pokušavam odjednom progutati rasplet radnje. I kako ga shvaćam, tako samo zbrajam peh za pehom. Spajam datume, zbrajam sa svojom kaznom. I postaje jasno da prekjučerašnje prekrasno poslijepodne i večer, kojima sam se toliko radovao, bivaju sada pregaženi nesrećom ova dva dana. Nesrećom koja se samo gomila, i kao gadan teret me pritišće. Ostaju pitanja: a čime sam to zaslužio? Mora li to biti baš tako? Mnogi su učinili puno više i ostali nekažnjeni, zašto ja moram biti kažnjen?... Pitanja je mnogo, a odgovor nema smisla tražiti. Nemam volje. Ne vidim smisao. Jednostavno je ovo jedan od onih trenutaka gdje želim zaspati, prespavati sav taj peh, probuditi se kada prođe, kada se sve slegne. Probuditi se u času kada je sve ponovno mirno i tiho, da mogu nastaviti tamo gdje je prekjučer završilo. Da mogu biti bezbrižan, poletan i zaljubljen. I beskrajno sretan.
No vrijeme ovdje nije nešto što će pomoći da peh prođe. Ono je inače pomagač, no ovdje me može koštati. Vrijeme koje treba proteći izaziva u meni samo strah i tjeskobu. Jer mi upravo ono, koje mi sada treba, ujedno i beskrajno odmaže. Strah me da mi ne uzme ono što mi je u ovome trenutku najmilije. Nju.
Strah me da me ne udalji od nje. Da mi je ne otme. Da je ne uputi u drugom smjeru. Da je napokon vidim i shvatim da sam čekao i nadao se nečemu čega više nema. A Vrijeme bi joj tada stajalo iza ramena, smiješilo mi se zlobno i s njom se uputilo dalje. Ne želim to doživjeti. Stalo mi je previše.
Nije me strah za prijatelje. Njima vrijeme ne može učiniti puno. Volim ih i strpljivo čekam. Znam da ću ih sresti opet nasmiješene, iste. Zato ih molim da mi čuvaju nju. Da i nju sretnem ponovno nasmiješenu, istu. Onakvu kakvu ju volim, onakvu u kakvu sam se zaljubio. Ne dajte da joj Vrijeme naudi.
Lijepi pozdrav i do čitanja...
Post je objavljen 25.06.2007. u 14:52 sati.