Dragi moji,
Vec 8 meseca je prošlo kako sam na fakultetu a još vam nisam pisala. Stidim se zbog toga, ali vam obecavam da cu sada sve nadoknaditi! Ali prije nego što nastavim sa pisanjem ovog pisma, molim vas da sijednete. Nikako nemojte dalje citati ovo pismo ako stojite. Sjednite.
Vec su mi se skoro potpuno zacijelile opekotine i vec sam se skoro potpuno oporavila od šoka što sam morala skakati sa cetvrtog kata . Provela sam samo dva tjedna u bolnici, vid mi se vec skoro u potpunosti vratio a i povracam jedva jednomtjedno.
Pošto sam požar izazvala sama, morat cemo Fakultetu platiti 350.000 kn odštete, ali to nije ništa, jer je glavno da sam ostala živa. Imala sam srecu, jer je cojvek, koji stanuje preko puta primjetio šta se dešava i pozvao vatrogasce i hitnu pomoc. I posjetio me je u bolnici, a pošto nisam imala gdje da odem (moja soba je u potpunosti izgorjela), bio je tako ljubazan i ponudio mi da predem kod njega. Ima jednosoban stan, ali nam je zato sjajno. Inace, on je dvaput stariji od mene, ali ludo smo se zaljubili jedno u drugo i planiramo se vjencati . Nismo se još dogovorili kada, ali hjteli bismo da se vjencanje održi prije nego što se na meni primjete znaci trudnoce. Uistinu, dragi moji, bicu majka! Znam, da jedva cekate trenutak kada cete postati baba i deda i potpuno sam uzbudena da cete bebice (jer cekamo trojke) primiti sa onoliko ljubavi sa koliko ste mene okruživali kada sam bila mala.
Jedina stvar koja trenutno odlaže našu svadbu, je ta što je moj vjerenik pokupio negdje neku
odvratnu infekciju. Zbog toga smo oboje opet u bolnici, jer sam i ja to dobila, ali sada nam je mnogo bolje zahvaljujuci antibioticima, koje dobijamo intravenozno. Doktori ovu bolest nazivaju sifilis ili tako nekako.
Znam, da cete mog supruga docekati širom raširenih ruku, i uskoro ce on postati dio naše porodice. To je veoma drag covijek, i uprkos tome što nema završenu ni osnovnu školu veoma je ambiciozan. Naravno, on je druge vjeroispovijesti, ali znam da ste vrlo tolerantni, pa vam nece smetati ni to što je tamnije puti. Sigurna sam da cete ga voljeti barem onoliko koliko ga ja volim! Pošto je približno vaših godina, slagat cete se vrlo dobro, narocito kada se preselimo kod vas (jer je naš stan suviše mali za toliko ljudi). Cini mi se da su i njegovi roditelji cestiti ljudi, njegov otac je poznati prizvođac narkotika iz Afrike, odakle je porijeklom i moj buduci...
Sada, kada sam vam sve opširno opisala, mislim da je vrijeme da vam priznam da mi nije izgorjeo stan, tako da mi nije ništa, nisam ni bila u bolnici, nemam ni crnca-vjernika, ni sifilis niti sam trudna. Istina je da sam pala iz matematike, knjigovodstva i makroekonomije, a iz informatike sam se provukla, pa sam htjela da vam pokažem da na ovom svijetu postoje i gore stvari od ovih! Ljubim vas... Vaša kcer
Neka engleska obitelj provodi godisnji odmor u Njemackoj. Za vrijeme jedne od cestih setnji primijete jednu ljupku kucicu u polju koja bi im odlicno odgovarala za provodjenje iduceg godisnjeg odmora u njoj. Upitase tko je vlasnik i saznase da je to protestantski pastor, te s njim sklopise ugovor za iznajmljivanje kucice iduce godine. Na povratku u Englesku, nejdnom se sjeti gospodja da u kucici nije primijetila WC zahvaljujuci engleskoj pedantnosti odluci pisati pastoru i zamoliti ga za informaciju gdje se nalazi WC u toj kucici. Pismo je bilo napisano ovako:Postovani gospodine Pastore, ja sam ona gospodja sto je s Vama sklopila ugovor za ladanjsku kucicu. Nisam pri obilasku kuce naisla na WC te vas molim da li biste me htjeli obavijestiti o tome. Uz srdacan pozdrav i postovanje N.N."Primivsi pismo, pastor nije shvatio kraticu WC i, u uvjerenju da se radi o anglikanskoj kapelici (Walah Chapell) odgovori ovako:"Postovana gospodjo, zahvaljujem na vasem upitu. Cast mi je obavijestiti Vas da se mjesto koje Vas zanima nalazi 12 kilometara od kucice, sto je poprilicno nepogodno za one koji su navikli cesce ga posjecivati. Tko je navikao duze se zadrzavati zbog svojih poslova trebao bi ponijeti nesto za jelo tako da se na mjestu moze zadrzati cijeli dan. Do mjesta se moze doci prema izboru: pjesice, biciklom ili automobilom, ali je bolje doci ranije da ne bi ostali vani i ometali druge. U zgradi ima sto mjesta za stajanje i cetrdeset sjedecih. Postoji ventlacija zraka kako bi se izbjegla neugoda losih mirisa. Sjedala su prekrivena crvenim velurom. Preporuca se da se dodje na vrijeme ako se zeli zauzeti sjedece mjesto. Djeca sjede skupa s ocem i pjevaju, svi pljescu rukama i udaraju nogama. Na ulazu Vam daju jedan lista papira, a tko
zakasni moze se posluziti susjedovim listom. Papir se na izlazu vraca osobi za to zaduzenoj kako bi se mogao koristiti barem jos mjesec dana. Postoje veliki zvucnici i pojacala za zvukove da bi se mogli cuti vani za utjehu onima koji nisu mogli uci. Ono sto se sakupi, podijeli se siromasima. Postoje i specijalni fotografi koji Vas slikaju u raznim pozama kako bi Vas svi mogli vidjeti pri tako humanom cinu."
Post je objavljen 25.06.2007. u 13:51 sati.