Hm...da...napokon se javljam.Nisam baš imala vremena za blog jer sam morala ispravljati neke ocjene....tako da....nemojte se ljutiti što vam dugo nisam ostavljala komentare....
Btw...naslov nema veze sa postom,jednosatvno mi se ful sviđao pa sam ga stavila...
Kod mene sve po starom...osim što sam sad ful sretna..ne znam ni sama zašto...jednosatvno koda sam se riješila svih problema...i na bazenu,i u školi i sa frendovima...
...Napokon sam završila osnovnu...weee...sad sam velika...hehe....ma šalim se.......Iako bi me trebalo veseliti što su praznici..ustvari veseli me,ali sam malo i tužna..ali ne zato što volim školu,tj mučionicu ili profesore...nego zato što se moram rastati od prijatelja....moram u srednju....i više nikad nećemo biti razred,nećemo zajedno odlaziti u školu,smijati se pod satom,svađati....sve to jako će mi faliti.Prije nisam shvaćala koliko mi moj razred znači,a sada kada se moramo rastati osjećam nekakvu prazninu....znam da će mi nedostajati. Svih osam godina koje smo proveli zajedno učinile su me boljom osobom.Zajedno smo prošli kroz mnoge probleme,ali i kroz mnoge uspjehe.Zajedno smo odrasli.Iako smo svi veoma različiti,dio smo istoga svijeta,istoga razreda i zato ćemo zauvijek biti povezani.Znam da ću u životu upoznati još mnogo prijatelja,ali mislim da će mi moji prijatelji iz razreda zauvijek ostati u srcu,jer prijatelje s kojima odrasteš nitko ne može zamijeniti.
Život je glazba,ponekad vedra a ponekad sjetna.Plesom i pjesmom ušla je u srca ljudi. Uz melodiju osnovne škole,kao po notnom crtovlju otplesat ćemo dalje,u srednju školu.
Čitav svijet sazdan je od boja i samo je jedna dovoljna da nam uljepša dan.Bojama i kistovima prijatelji su obojali naše živote i unjeli u njih radost.Tako smo naučili važnu slikarsku tehniku-kako biti sretan u životu.
...Pošto je u četvrtak bio zadnji dan škole,išli smo na Žurkovo...i bilo je ful super.I da...pošto nisam uopće spomenula ekskurziju jer dugo nisam pisala post.... pa ću stavit neke slike od ekskurzije i od četvrtka...
Ekskurzija