Ne znam što bi pisala pa evo, malo svakodnevnih događaja. Neki dan bila sam po prvi, a vjerojatno i zadnji put na Dunavu. Negdje iza Vukovara ima neko kupalište, ma sve to divno nak izdaleka izgleda. Pješčana plaža, malo puno školjki, ali ok, ali ja i priroda baš ne idemo dobro zajedno. Tako smo nećakinja i ja imali ispade dok smo bili u vodi neki obad je letio oko nas, pa je bilo i vrištanja, ronjenja, vjerojatno su se ljudi čudili što nas je spopalo. Bojim se osa, pčela, obada, bumbara, u biti svih buba, a nije mi baš svejedno ni neke male ribice u vodi vidjeti. Također ima jedna dio gdje smo auto parkirali gdje je samo metar od nas označeno da je minirano, ostaci rata. Zanimljivo mi je što smo se malim čamcem morali dovesti do te plaže. Ljudi se dosjetili da naplaćuju prijevoz i tako zarađuju, ali nije skupo. Najbolje od svega mi je bila ta vožnja čamcem.
No čudno je tamo, neki su ponijeli šatore, neki su imali bolničke krevete za sjedenje, također mi nije jasno jesmo li bili na srpskoj strani Dunava ili ne?
Post je objavljen 25.06.2007. u 12:14 sati.