Gdje je sada drustvo naše
Jos se tebe sjetim često
Tamo ispod starog mosta
Tu je bilo naše mjesto
Ja ću sada na glas reći
Ono što odavno znamo
Baš je šteta što smo uvjek
Prijatelji bili samo
Jednu mladost imam samo srce jedno
A mi nismo zajedno
Generacija se rastaje i dijeli
Tebe su mi uzeli
Bez tebe mi nema dana
Tuga me za tebe veže
Nije na mom srcu rana
To je nešto puno teže
Ljubav ubija me nježno
Ubija me polagano
Postalo je neizbiježno
Da se i ne pozdravljamo
Jednu mladost imam samo srce jedno
A mi nismo zajedno
Generacija s rastaje i dijeli
Tebe su mi uzeli
Evo došo je i taj dan kada smo se morali rastati! Izgledalo je sve prekrasno bes suza u oku na početku. Ali kada smo trebali poći svojim kućama počela je tuga. Nikada više nećemo bit zajednio kao što smo bili nekada. Sjećam se kao da je bilo jučer kada smo se upisivali u prvi razred, bili smo djeca, divili se svima i svačim, nismo niti očekivali da će godine tako brzo proć, da će naša naljepša doba nestati i tek sada shvaća smisao one rečenice OD KOLJEVKE PA DO GROBA NALJEPŠA SU ĐAČKA DOBA. Prije smo vikali jedva čekam da završim školu i da krenem dalje, ali te večeri svi smo promjenili mišljenja, htijeli smo se vratit u đačke klupe naše OSNOVNE ŠKOLE ali nismo mogli. I što nam sada ostaje , samo sjećanja na lijepe dane koje smo proveli u školi i gluparije koje smo radili. Te je večeri i Padala kiša sve se je to dogodilo radi nas, mi smo plakali, i nebo je plakalo za nama. JOš se sjećam zadnje rečenice koje sam rekla cijeloj ekipi, a glasila je: BILI SMO LEGENDE; A LEGENDE SE PAMTE STOGA ZNAJTE DA ĆEMO UVIJEK BITI PAMĆENI, MA KAKVI GOD DA SMO BILI... I JOŠ JEDNOM HVALA VAM SVIMA...... PUNO VAS VOLI VAŠA KATARINA.............
Post je objavljen 24.06.2007. u 23:12 sati.