Svaka nova ljubav (bar bi tako trebalo biti) je dublja i realnija. Uglavnom promijenimo 2, 3 do 10 partnera, prije nego se vežemo u braku. Propusti u bilo kojoj fazi i negativna iskustva mogu imati dosta teške posljedice za odnos prema sebi u vezi i prema partneru.
Većina nas smatra da ne traži ljubav, nego da im se ljubav događa. "Potraga" za partnerom nije svjesna, ni planirana, nego nas vode osjećaji. Nitko od nas nema popis poželjnih karakteristika u džepu, te hoda gradom tražeći osobu koja ih zadovoljava. Možda bismo i trebali, ali nemamo.
Kako onda, toliki ljudi uspiju pronaći ljubav? U stvari "kemija" je veoma predvidljiva ako pogledamo potrebe koje se kriju duboko u nama, poput potrebe da budemo dominantni… ili ako volimo slušati pametne priče… prepričavati uzbudljiva iskustva… treba li nam netko tko će nas znati umiriti… ili netko koga ćemo moći zaštiti.
Taj spominjani popis dakle, svi mi imamo, samo ga nosimo negdje skrivenog u sebi. Drugim riječima, radar u nama, skenira ljude i traži u njima specifične karakteristike, naravno mi toga nismo svjesni, ali on lako prepoznaje naše emotivne potrebe i ono što naš instinkt traži.
Jednom kada smo locirali privlačnu osobu, ljubavni signali li se prebacuju u primitivni dio mozga. Izrazi lica (osmijeh), poze, geste odjednom više ne možemo kontrolirati jer njima upravlja naš primozak. Neverbalna komunikacija će nas više odati nego riječi. Pogled će vam stalno skretati u smjeru potencijalnog partnera, koncentracija će vam oslabiti, razgovor s prijateljima postati dosadniji, ali ukupna atmosfera puno bolja.
U pravilu vrlo brzo lociramo "metu", a onda mjesecima znamo djelovati samo u svojoj glavi (pitajući se kako će se sve dogoditi) ne poduzimajući ništa. Ipak, bilo bi naivno pretpostaviti kako kontrolu nad našim ponašanjem u potpunosti preuzima nagon. Nedvojbeno, instinkti su vrlo važni, ali glavnu ulogu pri osvajanju partnera ima naš socijalni odgoj.
Dakle, ako nas privuče neka osoba, osjetimo kemiju između nas, dobijemo odobrenje mozga kako se to čini pametnim izborom, možemo se potpuno prepustiti osjećaju "zaljubljenosti". Sve u svemu, tek tada započinje "veliki problem", jer ljubav uglavnom započinje prije nego neku osobu dobro upoznamo. Često ona nije ono za što smo je smatrali. Jer izgled, body lenguage, maniri su nas privukli, a mogu proći mjeseci prije nego upoznamo nečije misli, navike, stavove i vrijednosti. Između ostalog, može se dogoditi da partner ima sve lijepe manire, a da je u dubini duše zločest. Zbog toga ćemo se često zadržati uz neku osobu, ne shvaćajući zbog čega ostajemo uz nju. Naš primozak i dalje vidi samo ono lijepo ponašanje, a zanemaruje ono što svjesno doživljavamo.
Ako vam tek sada ništa nije jasno, to je zbog toga što je ljubav nemoguće shvatiti. Komplicirana je. Ona je naprosto kombinacija toliko čimbenika koji se pojavljuju od rođenja i nadopunjuju osobnim iskustvima, da je jednostavno nemoguće objasniti, koliko god se trudili…
-Josip-
Post je objavljen 24.06.2007. u 23:00 sati.