Prije oko deset godina, znači kad imah 7-8, napisah svoj književni uradak. Imao je 8 strana i zvao se Pjesmarica, Pričarica. Ta zbirka pjesmica i priča je pronađena prije nekoliko mjeseci među starim knjigama. Listovi su žuti, a tekst je pisan jednim penkalom koje još uvijek pamtim. Kupiše mi ga starci na moru i vrlo je posebno jer imaše deset različitih boja onih patrona ili kak se to naziva već.
Uglavnom, moja zbirka iz djetinjstva sadržava neke prepisane i preoblikovane pjesmuljke o prirodi i životinjama(dakle-plagijati), ali i priče koje sam sama izmislila. Jedna od tih priča se posebno ističe iz razloga tog što se dobro nasmijah kad je vidjeh. Iako se ne sjećam da sam je pisala, vjerujem da je moja i sad ću je objaviti ovdje da vidite tu umjetnost:
Prijatelji
Na hladnom sjeveru živio je dobar čovjek imenom Smyht, a na toplom jugu živio čovjek John. Oni bješe stari prijatelji, no ne mogavši si priuštiti posjet, veselili su se pismima. Jednog dana Johnu stigne pismo u kojem je pisalo: "Dragi John! Dobio sam posao i doći ću do tebe, pa i tebi šaljem novac. Smyth!" Veseli John dočekao je Smytha. Na putu Smita snađe nesreća i slomi nogu. John ga je milovao dok ne ozdravi. Kasnije John pade u Živi pjesak i pjesak ga iznemori. Smith ga njegovao i John ozdraviše. Eto pravih prijatelja.
Iskreno se nadam da vam se sviđa priča jer je iskrena na dječji način. Vidi se par problema kao pisanje Smyht,Smyth (???)
a i ove ideje sa živim pjeskom i najblesavije što se može zamjetiti je neznanje vezano uz značenje riječi MILOVATI-očito mišljah da je to isto ko i NJEGOVATI. ah da 
Ima u toj zbirci i jedna zagonetka čije rješenje je prase, a sad da ne pišem sve, zagonetka završava ovako:
Kad se svijeće gase tu je malo _ _ _ _ _.
I još samo jedna stvarčica pomalo zabrinjavajuća. napisah i pjesmuljke o godišnjim dobima i ovdje ću napisati citat iz onog o Zimi:
Jesen odlazi
Zima dolazi
svi se sreće na glas pale
Pogotova na klince male.
Ovo zvuči poprilično žalosno-zamjetih neke elemente pedofilije, ali riječ je samo o neznanju u povezivanju stihova i rimovanju tako da ovi stihići ne znače da ih je pisala neka žrtva nego ipak jedno sretno dijete. Hvala ako se kome svidi ovaj postić jer mislim da moja poezija iz djetinjstva zaslužuje malo pozornosti na našem blogecu.
Iako se naslov P.u nastavcima ne odnosi samo na poeziju.
Budite mi dobri i pametni.
p.s.mama je ošišala brata za par centimetri. lepo mu to dojde
(m.p. ivančica) 
Post je objavljen 24.06.2007. u 20:03 sati.