Marketing
Osjećam zrak s drugih planeta...
Evo mene napokon ili već, pomalo gubim pojam za vrijeme.
"Luda noć!"
Ma, samo sam svratila da ispišem događanja prethodnih nekoliko sati, da ih otrgnem zaboravu, jer su stvarno bila fantastična.
Dakle, progledala sam tek u subotu, meni je to bija zadnji dan škole, a prvi lita... Tako da smo se mama i ja (kao obično) u rano subotnje jutro otputile u grad, u kupnju. Pa, našla sam novi kupaći i baš mi se sviđa, zatim neku lipu majčicu i preeeedivnu olovku za oči.
Heh, male sitnice čine moj svijet.
Nakon toga sam se brzinski spremila i otrčala na pijacu, da bi se ispostavilo da uopće nisam morala trčati. Tibby i ja smo se odrndale u udobnom, ali zagušljivom busu sa preeeezgodnim i premladim (hm...) vozačem u Brdsko naselje.
Neko vrime smo se sprdale na msn-u, a onda nas je njena majčica odbacila na plažu. I gle čuda! - plaža je bila polu prazna. I to sve zbog mene... Ali, moram priznati da smo Tibby i ja uživale, iako jako kratko jer je na pomolu bija novi izlazak.
Dakle, pješke se otputismo njenoj kući, na putu sretosmo zanimljive ljude, odmarasmo se u hladu, i naravno, bježaxfljgbdgkh (bježale smo) od buba...
Njen otac je Elvisa (kojemu je trenutačno ovo najbolja friza!) i mene odbacio do mene, i spremanje je započelo.
Otvorenje festivala.
Grad definitivno mora biti pun.
I jest bio.
Tibby je izgledala poput Kleopatre, meni su rekli da sličim na porculansku balerinu (!),
(sada se vrijeme gubi),
ona je vidjela čovjeka svog života,
ja sam ih vidjela više, pa smo trčale na sve strane,
ile smo kiseliše,
Lena me pored Kostosa pitala za mog zgodnog rođaka,
vatromet nije bija ništa naročito,
ali smo zato plesale na kraju,
svirali su neki živi rock kod kina, i bija je tamo jedan NZO, i moja Šamarica iliti Lata,
bolile su me noge, ali nisam odustajala u mojim štiklicama...
Kući se vratismo premorene, ali istinski sretne.
(Barem ja.)
Jutros u 7:15h zvoni moj alarm na Spužva Bob Skockani,
tiho se dižem, budim Tibby,
ajde seko, moraš na predavanje,
ona se sneno oblači, mene snenu ostavlja...
Izlazim u 10h. Tibby i ja na rivi. Na piću.
Ručak. S pristiglom rodbinom.
A zatim ponovno kupanje. I kako opet nije bilo žive duše, Tibbyni starci nas prebace na drugu plažu...
Kupila sam si jutros jednu plavu narukvicu. I inače se vezujem sentimetalno za takve glupe stvari, ali želim je nositi cilo lito, da me jednog dana njena ofucanost i slanost podsjeti na ovu sadašnjost.
Post je objavljen 24.06.2007. u 20:00 sati.