...ljeto je pocelo, a ja ga propustam..kazem da ga propustam zato jer nisam doma, na moru, ne kupam se u onoj predivnoj toploj vodi, nego sam u zagrebu, ucim, idem na pripreme, svasta...uazs...toplo je, vruce, prazno ovih par dana jer su si mnogi produzili vikend zbog 2 praznika..heh...svi na more, a ja odlazim od njega..kako san se tuzno osjecala :/
"I was sitting on the edge of his bed
Staring at the headlines on the paper
He said, "look at poor gene Kelly
I guess he won't be singing in the rain."
You can take away my heroes
Can you take away my pain..."
..ali dobro, kad se mora nije tesko..smao..sta necu bit doma oko mjesec dana..a to nije bas zabanvo..daleko od svih...a toliko sam se nadala da cu prije dolaska tj odlaska od doma uzivat na Aerosmith, ali ne, hen...kartu imam vec 2 mjeseca, jedva sam tecakala taj koncert od kad sam cula da ce bit...i onda vecer prije saznam...da je sve otkazano, cijeli festival...da mi je neko rekao da je to moguce ne bi vjerovala...otkazano zbog "trombe d'aria" iliti oluje, kise, jakog vjetra, koji je porusio sve, pozornice, stupove sa rasvjetom, zvucnicima, 20ak ranjenih i tako..divno...citav 1 dan cetverodnevnog festivala se odrzao, ali nema veze...Aerosmith ce se raspast, umrijet ili prestat svirat prije nego ikad opet dodu u Italiju, ali nema veze, heh, sta je to u zivotu...nista, osim jedine utjehe prije prijemnomg i nakon srednje skole i trogodisnji san, ali nema veze...
"...Take away my pain
Leave the cold outside
Please don't let it rain
Don't stumble on my pride
Take away my pain
I'm not frightened any more
Just stay with me tonight
I'm tired of this fight
Soon I'll be knocking at your door..."
...ali tu vecer sam shvatila koliko sam u biti sretna u zivotu..jer sam s 3 osobe koje obozavam mogla podijelit svoje osjecaje koji nisu bas bili previse vedri i veseli tu noc, heh...i te su se 3 osobe stvarno i iskreno brinule za moje osjecaje, razumjele me, slusale, pokusavale oraspolozit na onaj predivan suptilan zajebantski nacin, ali ne zato jer su mislile da je to nesto nevazno nego zato jer su znale koliko je to meni zapravo vazno i koliko mi je znacilo, pa su mi htjeli ublazit razocarenje, bijes i tugu...zahvalna sam i Betti i seki i Njemu, jako...ne znam kako bi biz njih...a sad ih naravno nema, tu, i necu ih vidit jos dosta vremena...
"...She was standing by the edge of his bed
Staring at the message on their faces
He said, "what else can you do babe?
I guess I won't be coming home again."
They just took away all my promises
Make them take away my pain..."
...i ja bi sad trebala ucit...i pripremat se..a meni se ne da...jer im aprevise poznatih ljudi tu+brat koji ne zeli prihvatit da trebam ucit...heh...ali izdrzat cu, moram...samo kad bi znala da ce se to isplatit...ali nema smisla..kad sam tu, stalno imam nesto za radti, da sam doma bila bi mirna, nikog ne bi zanimalo di sam, sta sam, sta radim..a sad kad sam tu me svi zovu na pijacu, svih zanima di sam i sta radim..naporno je...
"...Take away my pain
Leave the cold outside
Please don't let it rain
Don't stumble on my pride
Take away my pain
I'm not frightened any more
Just stay with me tonight
I'm tired of this fight
Soon I'll be knocking at your door..."
...ne znma, i onda ne razmisljam o ljudima koji su doma...i onda je ok, ali akd pocnem razmisljat vise nije okej...to ne volim...ne volim to sta ne znam da li to znaci da mi ti ljudi nisu TOLIKO bitni ili ne...ne znma da li to sta ne placem stalno za njima ili ne mislim svaku sekundu na njih znaci da ih ne volim dovoljno, da mi je isto dobro i bez njih..? ne znma, to sam se uvijek pitala, jer svaki put kad idem negdje se iskljucim, i ne mislim na nista izvan mjesta di se nalazim..jer jendnostavno, uvijek nesto radim, prilagodavam se novim stvarima, novim kulturama, novim navikama, a i vjerojatno zato ejr volim ponekad pobjeci od svih i svega...ali sad to nisam htjela...i zato vise ne znam...
"...His final scene
The actor bows
And all those years
Are gone somehow
The crowd applauds
The curtain falls..."
...zato mislim da nikad ne bim ogla imat vezu na daljinu...zato se uvijke pitam mogu li nekoga stvarno iskreno voljeti u istoj mjeri koliko mi se cini da neki ljudi vole neke ljude...jer ja ih volim, stvarno, i fale mi, kad mislim na njih, na nesto sta me veze s njima, na neke uspomene, doagadaje i slicno...ne znam, nemam svoj mir, svoju privatnost, svoj ivotni prostor..i tako ce bit mjesec dana, a to mi se ne svida...sama sam jedino dok hodam po gradu do priprema i mozda od priprema, u tramvaju i dok ga cekam..i to je to...ne svida mi se...
"...I was standing by the edge of the water
I noticed my reflection in the waves
Then I saw you looking back at me
And I knew that for a moment
You were calling out my name
You took away my hero
Will you take away my pain..."
...slusam dream Theater, i moja majka je rekla da joj se svidaju, i pitam se zasto nisam isla na koncert, a onda se sjetim da nisam jer sam mislila da cu na Aerosmith, heh, ali nema veze...nema veze sta sam i to propustila, nema veze sat cu propustit i Dropkick murphys bog promocije i glupog filozofskog fakulteta koji mi je sve manje jasan, ali ajde, kao tako mora bit...nema veze sta mjesec dana necu ni vidit more, nema veze sta necu vidit ni Njega, smao da se upisem na taj jebeni fax, ako ne ce sve to bit uzaludno i besmisleno i jako, jako tragicno...
"...Take away my pain
Let the cold inside
It's time to let it rain
There's nothing left to hide
Take away my pain
I'm not frightened any more
I'm learning to survive
Without you in my life
Til you come knocking at my door"
...mah, smao jedan brzinski post, ne da mi se niti ispravljat gramaticke greske, oprostite, ai laptop od tete ima onaj mali mis u obliku crvene tockice izmedu tipki koji me jako iritira i nije ni malo zabavan za rukovanje, uglavnom, ispricavam se jos jednom...i na besmislenosti posta, samo mi je trebao kratak odmor od ucenja...a sad nastavljam..ili idem u kino..heh...mislim da cu ipak morat nastavit, heh..........
Post je objavljen 24.06.2007. u 19:39 sati.