Sat vremena nakon što je u svibnju, u Somaliji, Omar Hussein bio osuđen na smrt - bio je javno pogubljen. Glava mu je prekrivena kapuljačom, vezan je za stup - a onda ga je nožem do smrti izbadao šesnaestogodišnji dječak, sin čovjeka kojeg je Hussein prije tri mjeseca ubio nožem. U Kuvajtu je Sri Lankan bio pogubljen vješanjem. Bar su tako mislili. Ali, kada su tijelo obješenog odnijeli u mrtvačnicu primjetili su da se "pogubljeni" još uvijek miče. Tek pet sati nakon što je egzekucija počela Sri Lankan proglašen je mrtvim. U Iranu su muškarac i žena kamenovani zbog vanbračnog seksa.
Na Floridi, prošlog prosinca, smrtonosnom injekcijom usmrćen je Angel Diaz.
Za taj "posao" upotrebljavaju se tri "koktela" (u 37 američkih država). Prvi "koktel" izaziva nesvjest, drugi paralizira mišiće i blokira disanje a treći, na kraju, zaustavlja rad srca. Ali, nakon prvog "koktela" Diaz se nastavio pokretati, grčiti se praveći grimase pokušavajući nešto kazati. Uštrcane su ostale dvije doze - i tek nakon 34 minute on je proglašen mrtvim.
Obdukcija je pokazala kako je igla, koja je trebala uštrcati "koktel" u venu, promašila venu pa je smrtonosna tečnost uštrcana u meso umjesto u žilu. Dva dana kasnije, guverner Jeb Bush obustavio je egzekucije na Floridi i formirao je komisiju koja bi trebala ispitati "humanost i ustavnost upotrebe smrtonosne injekcije".
Prema Amnesdty Internationalu prošle je godine u Svijetu izvršena 1 591 smrtna kazna - što je dosta manje nego godinu dana ranije ali čak 40% više nego 2003. godine. Doduše, broj smrtnih kazni varira od godine do godine i teško ih je točno utvrditi.
S druge strane, broj država koje izvršavaju smrtnu kaznu pao je s 40 (koliko ih je bilo prije deset godina) na 25 prošle godine. Od 1985. godine čak 53 države ukinule su smrtnu kaznu ili su je ograničile na "izvanredne zločine". U istom periodu, samo su 4 države ponovo uvele smrtnu kaznu. Dvije od njih: Nepal i Filipini od tada su je ponovo ukinule a u druge dvije (Gambija i Papua Nova Gvineja) nije izvršena niti jedna smrtna kazna.
Čak 89 država ukinulo je smrtnu kaznu za sve zločine a 10 za sve zločine osim "izuzetno teških". Osim toga, smatra se kako je 30 država ukinulo smrtnu kaznu "u praksi" (to su zemlje u kojima u zadnjih 10 godina nije izvršena niti jedna smrtna kazna). U Europi je ukidanje smrtne kazne uvjet za članstvo u Europskoj Uniji i za 46-nacionalni Council of Europe (čiji je član i Rusija). Bjelorusija je jedina zemlja u Europi koja još izvršava smrtnu kaznu. U Africi još samo 4 države imaju smrtnu kaznu. Ukoliko uzmemo Južnu i Sjevernu Ameriku zajedno - jedino se u Sjedinjenim Američkim Državama nakon 2003. godine izvršava u praksi smrtna kazna.
Izgleda da jedino Azija i Srednji Istok nisu snažnije "dodirnute" globalnim svjetskim pokretom protiv smrtne kazne.
Čak i Kina, koja je "svjetski prvak" u egzekucijama (lani 1 010 smrtnih presuda) doživljava promjene. Tako od siječnja ove godine smrtnu kaznu u Kini treba potvrditi Vrhovni Nacionalni Sud (2003.godine bilo je 7 000 egzekucija). Prošlog mjeseca, u Ženevi - na skupu Human Rights Council, kineski je predstavnik izjavio kako će smrtna kazna u Kini "do Olimpijade" biti ukinuta.
I "stil" izvođenja smrtne kazne u Kini se u međuvremenu izmjenio - od uobićajenih javnih strijeljanja pa do "amerikaniziranog" načina ubijanja smrtonosnom injekcijom.
Šest zemalja: Kina, Iran, Pakistan. Irak. Sudan i SAD prošle su godine izvršile 9 od 10 smrtnih kazni!
Zanimljivo je kako Kuvajt koji je lani osudio na smrt "samo" 10 ljudi - ima najviše smrtnik kazni "po glavi stanovnika" Slijede ga Iran i Irak.
Različiti su načini ubijanja ljudi "u režiji" Države.
U Afganistanu je uobićajeno kamenovanje, u Sudanu se "to radi" sabljom ili nožem, u Saudijskoj Arabiji "navikli su" također na obezglavljivanje (dekapitalizaciju) osuđenih. Ubojstva električnom energijom "popularna su" u Iraku, Virginiji, Južnoj Karolini i Alabami a strijelčjanje u Kini (s tendencijom prihvaćanja "novih metoda"), Bjelorusiji, Somaliji (gdje još "rade i noževi") i Tajvanu. Egipat "se opredjelio" za vješanje - ali i Iran (za kranove dizalica ili bilo što), Japan, Jordan, Pakistan i Singapur. Smrtonosna injekcija je "omiljena" u SAD, zatim sve više u Kini, Gvatemali, Filipinima i Tajlandu.
Danas je jasno kako nitko ne može jamčiti "bezbolan odlazak u smrt" - pa ni onda kada ga "režira" državni sustav.Da ne spominjemo problem nevino osuđenih i moralnih dilema oko toga - tko uopće može biti "ovlašten" da drugome oduzme život. Zbog toga je sve veći broj pristalica kazne doživotnog zatvora za najteže zločine (pa i u samim SAD).
Pitanje je zašto se kod nas ta mjera nije prihvatila iako je bila predviđena zadnjim zakonskim promjenama bivše Koalicione vlade. Prije svega to bi se odnosilo na najteže zločine - a posebno prema djeci i nemoćnima. Za nepopravljive ubojice koji nakon izvršenja kazni izlaze iz zatvora i ponovo ubijaju itd.
Davati Državi prevelike ovlasti u raspolaganju životima svojih građana može biti opasno - ali isto tako potrebno je najokrutnije zločince izolirati iz zajednice kako im se ne bi omogućilo da oni preuzmu funkciju "Boga" ili "Države". Zbog toga sam nekoliko puta u Saboru predlagao uvođenje kazne doživotnog zatvora, za sad bezuspješno, ostajući pri tom i dalje uvjereni protivnik postojanja smrtne kazne.
Post je objavljen 24.06.2007. u 12:29 sati.