Osobno mi je teško pisat o hrani i piću obzirom da smatram da se to može samo doživjeti i da nikakve riječi ne mogu dočarati kvalitetu nekog jela ili vina.
Ipak, kako sam prvih nekoliko dana svibnja proveo na Slow Fishu u Genovi, pokušat ću vam opisati što se ustvari događalo na tom sajmu u organizaciji Slow Fooda.
Inače, Slow Food je organizacija koja je nastala kao protuteža fast foodu i općenito današnjem širenju brze i loše prehrane, no to vam sve piše na samom početku moga bloganja.
Nastala je 1989. godine kao neprofitna organizacija koja radi na očuvanju tradicionalne prehrane iz različitih područja svijeta te promicanju zdrave i ukusne hrane, a po potrebi i na zaštiti ne samo izvornih sirovina već i proizvoda i jela.
Danas ova organizacija broji više od 80000 članova i sve se više širi po cijelom svijetu pa tako i kod nas.
Obzirom na njezine zadatke iz ove organizacije se razvio i Slow Fish koji je rađen s ciljem da potakne ljude na razmišljanje o vodenim područjima, organizmima koji žive u njima, ribarenju u smislu održivog gospodarenja te različitim načinima prerade lovljenih organizama, a na kraju, u skladu sa svojim imenom, i u uživanju u istima.
Ovogodišnji Slow Fish je održan u centru Ligurije, u prostorima Fiera Genova, gdje se sajam održavao u nekoliko paviljona.
Donji dio je bio zamišljen kao riblja tržnica, gdje su mnogi ribari došli izložiti svoje proizvode.
Iskreno rečeno, iako je bilo za očekivati da sajamske cijene budu niže od uobičajenih, uspoređujući te cijene sa onima iz gradskog Mercata, nisam našao neke razlike.
Recimo i to da kad bi takve cijene postojale kod nas to bi zasigurno veoma obradovalo naše ribare, a suprotni efekt izazvalo kod kupaca.
Primjerice, cijena velikih škampa je iznosila i 520 kn/kg, a slična je bila i cijena jastoga.
U istom području mogli ste naići i na veliki broj prerađivača ribe i drugih organizama, kako iz Italije tako i iz drugih dijelova svijeta.
Tako ste mogli probati soljene, sušene, dimljene i marinirane ribe, paštete i cijelu paletu drugih proizvoda od kojih bi naša industrija prerade ribe zasigurno imala šta naučiti, naročito zbog poznate kvalitete naše osnovne sirovine.
Kako se zna što ide uz ribu, na tržnici ste mogli probati i kupiti reprezentativna ekstra djevičanska ulja mnogobrojnih prerađivača.
U istom prostoru je bila i održavana aukcija ribe na kojoj ste se mogli nadmetati sa ostalim posjetiteljima.
Tako ste mogli vidjeti kako se pola kile običnih trlja blatarica prodaju za skoro 100 kn (!?).
Da ne nabrajam što je sve bilo prezentirano u ostalim paviljonima, a bilo je doslovno svega, recimo da je zasigurno najposjećeniji dio bio paviljon sa enotekom i bistroom, o čemu nešto kasnije.
haron
Post je objavljen 24.06.2007. u 00:49 sati.