Marketing
Like a junkie. I traded everything for love.
Evo ga. Subota, oko ponoći, ja opet doma. XXL sour cream & onion Pringlesi su uz mene i spremna sam. Bijesna sam i tužna u isto vrijeme. Nezahvalna kombinacija osjećaja. Moram se ispuhati, a gdje ću to napraviti ako ne tu. Nekako kad tu pišem, imam osjećaj da vičem, da me čuje cijeli svijet, shvatila sam da mi zapravo izražavanje na ovaj način koristi.
Pa, nakon što je sunce toliko dugo sjalo nad mojom glavom, došao je red da dođe neki oblak i poremeti mi idilu. Naravno, nisam ništa manje ni očekivala. Ne znam jeste li primijetile, ja sam to shvatila tek nedavno, ali jadam se uglavnom samo kad mi ne valja ljubavni život. Priznajem, zaljubljive sam prirode i uvijek mi je ljepše imati nekog kraj sebe, makar samo kao igru, nego biti sama i nezainteresirana. Ja volim onaj osjećaj treperenja u trbuhu, volim kad mi pogled ima za kim lutati gradom. Kod mene je istinita ona vezana za muškarce - ne možeš s njima, ali ne možeš ni bez njih.
Dakle. Krenimo redom. Priča s Prijateljom još traje, ali nikako da dođem do onog nastavka kojeg sam vam obećala. Naime, mi se redovito čujemo, ali shvatila sam da to komuniciranje uvijek iniciram ja, on se javi obavezno nakon toga, ili me nazove ili esemesom, ali nikad ne počinje on. Neki dan smo se sreli i pitao me hoćemo li se vidjeti idući dan, rekla sam mu da se javi, pa ćemo se dogovoriti. Naravno, nije se javio. Tako sam ja prestala biti inicijator, da vidim hoće li se on mene sjetiti prvi. Nije se sjetio. Ali me se sjetio njegov prijatelj. Onaj iz prošlog posta kojega ne želim povrijediti ni uvrijediti. I sad me zajedno zbunjuju toliko da više ne znam što da mislim. Jučer mi se javio taj drugi prijatelj i naše dopisivanje je bilo nešto tipa ovo:
Ja: Pa ako idete van, vidimo se.
On: A kad se mi vidimo, nas dvoje?
Ja (već znam što slijedi, ali pravim se blesava): Pa kad me vidiš, vidiš me.
On: A znači ja nemam šanse kod Ruby?
Ja (pravim se još blesavija): Ti to mene zezaš?
On: Ne, ne zezam, reci mi.
Ja: Pa ako ćemo iskreno, ima netko tko mi se sviđa.
Sekundu poslije stiže poruka od Prijatelja.
Ja:Helou...
On: ...pusa!
Ja: Same to you.
On (poruka koja me zbunila do kraja): Šta se radi? Znam da sam zeznuo jučer i prije toga, ali neću o tome preko moba. Jako si dobra cura i to mi je najviše žao...
E ta me poruka zbunila jer ne znam što slijedi. "Jako si dobra cura, ali, sorry, ne mogu" ili "Jako si dobra cura, žao mi je, mogu li dobiti drugu šansu?" A naravno, nastavak nisam dobila.
I znam da ovo sve zapravo zvuči smiješno, i ne bih se ja jadala da je to netko za kog mi je svejedno. Ali do njega mi je već sad prilično stalo. Nisam zaljubljena, daleko od toga, ali... Drag mi je. I ne želim da nakon svega toga izađem povrijeđena. A nekako slutim da će se upavo to dogoditi. I to me ljuti. Čemu započinjati nešto ako to ne može/ne zna/ne želi dovršiti? Ne volim kukavice. Niti ja volim biti kukavica, kad nešto počnem, čak i ako zeznem, skupim hrabrosti i to dovršim. Trebam zaključak. Povoljan ili nepovoljan, trebam ga. A ako će biti nepovoljan, bolje da to saznam sad nego kasnije. I ne znam, ne znam, zbunjena sam... Jako...
Post je objavljen 23.06.2007. u 23:38 sati.