Snimanje filma velika je avantura. Film “Živi i mrtvi” za mene je bio posebno važna avantura, prije čijeg sam snimanja sam sebi obećao da ću redovito pisati dnevnik o njegovu nastajanju. Naravno, ne baš pravi dnevnik, nego više kao zabilješke vlastitih dojmova o jednoj velikoj avanturi. Ipak, sad kad se osvrnem na to svoje obećanje, jasno mi je da bi većina stranica tog “dnevnika” bila preplavljena ogorčenjem, nemoći i ljutnjom. Možda bi se tek ponegdje našla koja stranica ispunjena radošću i pozitivnošću, stranica koja bi se odnosila na entuzijazam na početku snimanja filma i olakšanje koje slijedi nakon završetka filma. Ali, sve što se događa između toga, navodi me da dođem do općeg zaključka da je snimiti film jako, jako teško.