Marketing
Ljubav zaista nema granica =)
Ovo je istinita priča o jednoj pudlici, koja se, iako maltretirana i izmučena,
izborila za svoj život, a kasnije je svojim postupcima
pokazala kako ljubav, a pogotovo ona majčinska, nema granica.
Istinitu priču dobili smo na mail od jedne gospođe iz Beograda.
Vrijedna je vaše pažnje, te se vrijedi zapitati je li nasilje izvršeno
nad životinjama jedan korak k nasilju nad ljudima? O tome vrijedi razmisliti,
kao i o činjenici mogu li nas životinje nečemu naučiti...
U veljači ove godine, veterinarska ambulanta u Novom Beogradu,
primila je telefonski poziv da je u jednoj od ulica pronađen pas
u vreći za smeće, vezan i bačen pored kontejnera. Jadna je
životinja, promrzla i izmučena, zadnjim atomom snage uspjela
iskidati vreću i osloboditi se. Da li slučajno ili igrom sreće, ovaj
hrabri pas, pun volje za životom, nailazi na prave ljubitelje
životinja bez čije pomoći sada sigurno ne bi bio živ.
U veterinarskoj ambulanti, gdje su ovi plemeniti ljudi
odveli jadnog psa, ustanovljeno je da je u pitanju
ženka francuske patuljaste pudle, aprikot boje,
ne starija od dvije godine, iznemogla, dehidrirana, u hipotermiji i
vrlo vjerojatno fizički maltretirana. Uz odgovarajuću terapiju i
grijanje stručni tim veterinara je pudlicu Mimu, kako su je nazvali,
uspio vratiti u život i podići na noge, a njezina je volja za životom
naprosto nevjerojatna. Cijela ova priča možda i ne bi bila tako
posebna da nas pudlica Mima svojim primjerom nije odlučila
naučiti ljudskosti, te uspjela iznenaditi kako veterinare,
tako i svoje nove gazde. Naime, u dvorištu kuće slučajno je
pronašla maleno jednomjesečno trobojno mače, kojega je prihvatila i o kojemu
se brine kao prava majka. Od silne majčinske ljubavi ona ga
doji i brine se o njemu kao da je njeno vlastito štene. Ne
zaboravimo napomenuti da nikada nije bila skotna i nikada
nije imala štence, te je ova priča malene hrabre pudlice
nevjerojatan primjer da majčinska ljubav ne poznaje granice....
Mimi i njenom usvojenom mačetu želimo puno sreće, uz zahvale
što nas je svojom 'ljudskošću' uspjela natjerati na razmišljanje...
evo ovo je bila jedna lipa prica koju sam morala objaviti s
obzirom na to da obozavammmmmm zivotinjeeeee.................
i tako...evo sad cu nesto opcenito pisati malo...
napokon zavrsila skolaaaaaaa,jeeeeeeeeeeeeee...
prosla san u sve 3 skole sa 5.0,jeeeeeeeeeej,hehe
ajme kako me bilo strah na ispitu iz solfeggia i teorije i
klavira,ali sve je odlicno proslo........
i tako...sad lipo svaki dan na kupanju i cila san izgorila...
na bas,bas,ali da...
i tako...e nismo napisali
da se spookica osisa,kako je sladak,skroz kratku dlaku ima,
ali bas,bas skroz,jedva smo ga pripoznali...i tako...ne znan
sto da vise pisem,zapravo mogla bi sad puno pisati,ali mi se
ne da...
i tak...pozdravljan svoj cili 7.f,zapravo sad ce biti 8.f,hehe,
kako cudno zvuci,sve ljude iz glazbene,svih koji mi ostavljaju
komentare,tnx, samo tako nastavite...jos vise,hehe=)
i sve sa msn-a,e ako ko ima msn neka mi rece,btw,moj je
tea-zd@hotmail.com...e zaboravila san pozdraviti lelu,tonia
(kojemu je u pon. rodjendan),josipu,spookya i johnnya i sad
mi se ne da nabrajati jos...ubiti.....e i stelli koja je na natjecanju,
drzin ti fige...aj idem ja sad ca,pa
se cujemo...pusa
Post je objavljen 23.06.2007. u 20:50 sati.