12. nedj. kroz godinu - Rodjenje sv. Ivana Krstitelja (Lk 1, 57-66.80)
Dok smo se prošli utorak u Zdencu pripremali za ovu nedjelju i razgovarali o Evanđelju, palo mi je na pamet nekoliko zanimljivosti - najprije vezano uz rečenicu, nakon Elizabetina poroda: "Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome."(58)
Naime, pretpostavka je da je i sama Marija (s nerođenim Isusom) bila među tim rođacima koji se radovahu...Jer Marija je došla pomoći Elizabeti, i ostala je s njom oko 3 mjeseca, pa je za očekivati da je i bila s njom u trenutku poroda...Ne bi me čudilo da je i sama Marija ponudila Zahariji onu pločicu, na kojoj je napisao: "Ivan mu je ime!", nakon čega mu se čudesno "otovriše usta i jezik, te progovori blagoslivljajući Boga", izgovarajući svoj hvalospjev, koji zajedno s Marijinim, izrečenim koji mjesec ranije na istom mjestu (neki nadahnut kraj : ) pri susretu s Elizabetom, kroz vjekove odjekuje širom svijeta i Crkve, na svim jezicima, u svim samostanima, u svim časoslovima...Svako jutro svi redovnici na svijetu započinju dan Jutarnjom, sa Zaharijinim hvalospjevom, i završavaju Večernjom - s Marijinim...Jer, kad Bog djeluje i nadahnjuje, to ne ostaje skriveno i nepoznato, već se uvijek "po svem Gorju judejskom" i šire, kroz prostor i vrijeme "razglašavaju svi ti događaji!" Kad Bog djeluje, ne možemo ostati nijemi, moramo progovoriti "blagoslivljajući Boga". I dok puca glas o nama, a svi se pitaju "Što će biti od ovoga djeteta?", ruka Gospodnja je sa svakim od nas, "rastemo i duhom jačamo", u nekim našim pustinjama, "sve do dana svoga javnog nastupa..." : )))
A poslije mi je pala na pamet još jedna usporedba, vezano uz kasnije Ivanovo djelovanje: "Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina neka se ispuni, svaka gora i brežuljak neka se slegne! Što je krivudavo, neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje!" (Lk 3, 4-6) I kako svatko od nas u životu nailazi na svoje osobne Ivane Krstitelje, svoje prijatelje i neprijatelje, ukućane, članove obitelji, cimere - koji na ovaj ili onaj način pokušavaju ispraviti naše "krive Drine", manje ili više uspješno, ali bitno je kroz sve te konflikte i sukobe - sve njih koristiti kao vlastite Ivane Krstitelje, poravnavati vlastite staze, ispunjavati doline (praznine), slijegati brežuljke, izravnavati krivudavo, gladiti hrapavo - i tako trajno radeći na sebi, pripravljati put - Gospodinu!
Post je objavljen 23.06.2007. u 19:25 sati.