Marketing
Nocas se rastaju prijatelji,jedini,najbolji,jedan za drugog,zivot bi dali,a sad se odlazi...
kraj...došao je kraj još jednom dijelu onog nečeg lijepog u životu..onog nečeg što te drži sretnim...asocijacije na školu-dosada,zar baš moram i niz takvih stvari koje ne volim...a onda se sjetimo da će tamo bit naši prijatelji..da će ipak netko neš napravit da nam u školi bude ljepše,zabavnije..u ove 4 godine koliko sam ja bila s njima..postali smo svi jedno..postali smo jedna velika obitelj..kao i svaka obitelj imali smo niz svađi,nekad većih,a nekad i manjih...ali imali smo i puno lijepih trenutaka..i koliko ljudi govorili protiv 8.c...kako smo sranja radili..mi smo samo djeca..mi radimo ono što volimo..nama je gušt bio napakostit nekom profesoru...mi smo samo školu sebi prilagođavali...hmm,radili smo nered..znate kako se kaže-svak se najbolje osjeća u svom kreativnom neredu...i onda te 4 godine teku nekako..krenuvši u 5. razred sa 26 učenika,a završivši 8. sa samo 20 učenika..što nas je manje bilo to smo se bolje slagali...postajali smo bolji jedni prema drugima..istina trebalo je vremena da se prihvati netko novi..i zahvaljujem svima mojima koji su mene tako primili u jednu veliku obitelj...i sad je svemu došao kraj.. ništa neće bit ko prije..ma koliko god mi sami sebe u to uvjeravali...ne može bit isto ko prije..sad idemo opet sve ispočetka...pokušat se uklopit među druge ljude...ne znajući kako se trebamo odnosit prema njima,šta možemo od njih očekivat...i onda kad je najteže opet se sjetiš ljudi koji su uz tebe bili kad ti je bilo najteže...koji su te nasmijavali kad ti nije bilo do smijeha..koji su trpjeli tvoje ispade smijeha,tvoje suze..koji bi plakali s tobom da se bolje osjećaš...koji su izvana ostavljali dojam nekih faca..nekoga koga briga samo za njih same..a zapravo su to ljudi koji te vole na neki njihov način...i ti njih voliš na svoj način..ma koliko god se puta vi posvađali,koliko god puta stali na različite strane,koliko god puta imali različita razmišljanja ti znaš da ih voliš...i teško ti je zamislit da nećeš bit s njima više nekoliko sati na dan...s nekima ćeš se često viđati..a neke ćeš sresti u prolazu...i zapitat ćeš se-što se dogodilo s nama...rekli su mi da ne razmišljam o tom..da se to neće dogodit..da će teško netko rastavit 8.c...ali ipak je gotovo...ipak će se dosta toga promijeniti...kad sretneš nekog od svojih i kad te sam onak na brzinu pozdravi...zamislit ćeš se..pitat ćeš se di je ona osoba koja te nasmijavala do suza...di je ona osoba s kojom si se rado raspravljala znajući da ti to neće uzeti za zlo...i ono...pomisliš i ne možeš da ne zaplačeš jer već sad znaš da ćemo se svi promijeniti....da to više neće bit isto...i tek na kraju svega shvaćaš koliko ih voliš...koliko ti je zapravo stalo do njih..a sad je svemu došao kraj..sve se prekida....al ajde nikad ne znaš.. možda i u ovoj situaciji 8.c bude jedinstven,pa zauvijek ostane na okupu...
BILI SMO JEDNA NACIJA....BILI I OSTALI SAMO JEDNA...LUDA I NEZABORAVNA GENERACIJA...8.c 06/07....RULZ 4EVER!!!
Post je objavljen 23.06.2007. u 19:08 sati.