Kao što već nesvi znate odnosno svi neznate, odnosno neki znaju, a većina ne zna, novi model Pellene za 2007. godinu je ugledao svjetlost dana. Neki (ja) bi rekli u rekordnom roku, dok drugi neki neuki nebi, ali samo zato što nisu stručnjaci na tom području. Naime, između prvog i zadnjeg truda, koje je popratio i prvi usklik mog komanči ratničića (budući mališa ima irokezu ko Mavrović ili prosječni Siux), dakle to vrijeme agonije kojoj je mojoj dragoj izgledalo kao vječno, nepomično ili barem svevremeno, po zemaljskom vremenu je trajalo oko 2 sata. Epilog cijelog tog filma koje je na trenutke imao razmjere epske drame, a na trenutke je kročio stazama horora, je zasad bezimeni dječačić rođen 21.6. u 18.10 sati po hrvatskoevropskom vremenu. U statistiku ulazi i to da je ta mala junačina na mjerenju nakon nominalno kratkog, ali vrlo zahtjevnog i iscrpljujućeg meča imao 3510 grama i 52 centimetra. Nakon što je propisno utopljen i uslikan od strane cerekajuće hijene (mene) odnesen je na odmor u sobu za dojenčad. E pa dobrodošao mi sine.
Sad znamo da se termin porođajne muke odnose kako na fizičku bol tako i na psihičku komponentu muke, strah i psihozu neizvjesnosti. Iako je na trenutke kraljica majka mislila da će umrijet od bolova, a i nekim prisutnima (meni) se tako činilo, preživila je i danas već hoda ko da nikad nije prije hodala, ovaj, rodila. S druge strane, ja se još uvijek tresem od straha. Dobro ajde, možda malo i od mamurluka. Ovo mi je bio drugi porod koji sam doživio izbliza, i mogu samo reći da mi je bilo puno gore nego prvi puta. Bez nekog konkretnog razloga ili razumnog objašnjenja, usro sam se ko grlica. Dodatnu jezu prilikom cijelog tog iventa je izazvala činjenica da su joj dali drip bez razumnog objašnjenja i bez pitanja, uz nekakvo zavjereničko šaputanje doktora i babica, te što se prilikom egzita iz uterusa pupkovina okomotala oko mojeg nebranjenog mačeta, ali je brzom i preciznom reakcijom babice, i kasnijim toplim ujeravanjem te iste da je sve oke i da dijete nije ostalo bez zraka, spriječen histerični ispad oca (mene) i nekakav teži incident. Također, odmah po završetku radnog dijela poroda, ispričao sam se doktorima i obećao sam im da ću sam počistiti produkt mog straha s poda.
Nastranu sve teškoće na premijeri novog modela iz game Pellena, budući je sve to sada iza nas (mene), pojavio se novi (stari) problem: imenovanje male individue. Budući svi znamo, jer je to još davno u staroj grčkoj rekao Šekspir, da je nomen omen, odnosno da se ne bacaju pikule pred svinje, našli smo se (zakonita i ja) pred vječitom dilemom, koja sadržava više mogućnosti, pa je u biti polilema (ili multilema). Kako imenovati naše čedo. Kako smo muško ime djeteta, koje smo još kao sanjiva dječica šaptali barbikama, odnosno, khm, ekšn menovima i spajdermenima iskoristili za model iz 2006. godine, ostali smo zatečeni brzim razvojem događaja. Devet mjeseci je proletilo kraj nas kao Supermen kraj bakice u kolicima. Dugotrajne plenarne sjednice našeg komiteta u mjesecima koji su prethodili nisu urodile plodom. Nedoumica i dalje postoji. Naravno da svi mi imamo neke favorite, odnosno da sumnjamo na jedan odgovor, ali ga neću ovdje izreći prije nego li iskoristim džoker pitaj publiku.
Dakle draga publiko, molim Vas da pokušate dati svoje mišljenje na pitanje koje će točno biti ime mojeg novorođenog sinčine. Vi koji ne znate odgovor ili nemojte glasati ili prepišite od susjeda. Molim Vas da uzmete u obzir da igraju samo prava a ne izmišljena hrvatska imena, tako da unaprijed otpadaju Nuncimir i Častislav. Hildegard i Volfgang također.
Vrijeme sad.
Post je objavljen 23.06.2007. u 18:01 sati.