Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dontbreakmyheart

Marketing

Previše suza bilo je u mome pivu na našem rastanku...

Došlo je vrijeme da i ja napisem novi post. Gotovo je!!! Neki se tome vesele, ali ja ne. Veselila sam se i ja svih ovih godina jer sam znala da cu za tri mjeseca opet vidit stari razred, staru ekipu. Znala sam da cu opet 10 mjeseci slusat zajebavanje u razredu, švercat se pod ispitima, šaptat drugima dok odgovaraju, ali i da ce oni meni isto tako šaptat. Kad se samo sjetim kako je bilo pocnem plakat. Kada god sam bila tužna, sve su činili da me nasmiju. Kada sam bila ljuta znali su da me trebaju pustit na miru i tako je bilo. Kada sam plakala svi su me zagrlili... Nikada nikog nismo cinkali iz naseg razredam, pa ni iz drugih. Uvijek su nas zvali veoma složnim razredom. I mi smo zaista bili takvi. Svaki nas se nastavnik bojao voditi na neki izlet jer su znali da cemo napravit neko sranje. Čak se i naš razrednik bojao. Žicali smo ocjene jedni drugima, lagali da smo bili na nastavi iako nas pola nije bilo, na plakate koje je netko od nas napravio napisali necije ime samo da mu pomognemo da ima veću ocjenu. Neki nastavnici su nas nazivali klošarima, kriminalcima i ne znam kakvim sve imenima, ali nama to nije smetalo, nama je stalo samo do mišljenja prijatelja iz razreda. Ni jedan nastavnik nas nije volio, bar je nama razrednik tako govorio, ali su na kraju svi plakali, jer kao što su i rekli nitko im neče više znati napraviti tako paklenu atmosferu na satu.
E to je bilo nešto malo o mom razredu dok je još postojao, a sada evo malo o zadnjem danu....
Zadnji put smo se sastali u razredu. Trebali smo ostat tri sata u školi i onda na kopiku. Mi naravno nismo ostali, pobjegli smo vec nakon prvog sata. I tako hodamo mi, pjevamo i tražimo neku trgovinu da mozemo kupit neki alkohol. I napokon nademo trgovinu i stojimo i skupljamo pare. Ja sam tražila sa kupe vino, kolu i vodku(od šumskog voća), a od tog svega dobila sam samo vodku... I napokon mi dodemo na kopiku (došli smo prvi) i skacemo u vodu i dode lik i kaže: ne možete skakati u majicama i hlačama!!! I naravno dečkima to nije bio problem, a cure su se sjetile, zapravo ja i moja frendica smo se sjetile da odemu u dravu. Svi su mislili da je hladna, ali bila je tako topla da nismo izlazile van. I došao je red na ALKOHOL!!!! Na sreću moja frendica je imala vino i kolu. U bazenu smo pile i ostavile malo bambusa za poslije. Prebacile smo se na neku narančastu vodku, pa na vodku od šumskog voća, onda malo na osiječko pivo, pa na amaro, i onda na kraju na pan (koji sam ja ukrala frendici)... Malo smo nas dvije zujale, a onda sam ja onako s bocom od venusa pocela plakat i sve grlit... Svi su me poceli grlit i rasplakala sam još puuuuuno ljudi. Onda sam se opet pocela smijat. Upoznala sam ja još puno ljudi ali se ne sječam kako su izgledali ni kako se zovu. Kad su se svi otrjeznili, sljedila je zajebancija. Dečki su nas bacali u bazen, i mi smo njih ali malo manje nego oni nas, a onaj lik je sam trčao i vikao kako se ne smijemo kupat u robi. Pošto ja i moja frendica nismo normalne bas skinile smo majice i kupale se u grudnjacima ( imale smo kratke hlače pa nam zbog hlača nije srao), ali nismo dugo nakon 10 min smo opet obukle majice i u njima se kupale (lik nam više nije srao). Kad sam dosla kući skontala sam da sam prepržena, izrezana(razbila sam bocu i stala u staklo bili smo bez patika samo u čarapama) i puna šljiva!!! Ali bez obzira na sve nikada neću zaboraviti ovaj dan, nikada neću zaboraviti ljude s kojima sam osam godina išla u školu, u razred, s kojima sam djelila sve....


Post je objavljen 23.06.2007. u 17:35 sati.