Skinuh se sa aparata sjedoh u samovoz i put pod kotače.
Glazba svira, izmjenjuju se pitoreskni, dragi krajolici, dok vručine obečavaju dugo toplo ljeto.
Stopljen sa kilometrima bezuvjetne slobode što podatno klize, spajam prošla i buduća vremena.
Nakratko me prene Bubašpara, no dolaskom Judite i vezivanjem cime nastavljam uživati blagodati melankoličnog sanjarenja.
Domahujem prijatelju pristiglom sa pučine i napuštamo Kvarner pozdravljajuči se bez riječi.
Put pred nama i zajednički cilj stapaju se u memljivoj tišini neobičnog prijateljstva.
Jadranske lignje u Karlobagu, opojni mirisi Dalmacije i zatim pogled na Kaštelanski zaljev govore mi da želim to ponoviti bezbroj puta.
Nakon tri dana vrludanja Zagorom, prožvakanih nekoliko kilograma pršuta i ispišanih demižona vina, sabiremo dojmove i sustižemo juditin vozni red.
Odmahujemo si i krećem neplaniranim smjerom put največeg našeg otoka.
Nazirem vizure djetinjstva pod suvremenom otočkom infrastrukturom i komercijalnim ozračjem instant zarade.
Srećom, ljubav je slijepa pa zaboravljam na blagodati napretka i prepuštam se zavodljivom šarmu bodulije.
Napokon, zaveden i protkan dirljivim uspomenama, donosim odluku :
Vraćam se ovamo živjeti !
Rođen u mravinjaku velegrada, oduvijek sam dolazio živjeti ovdje a tamo se vračao preživljavati.
Sada ću to konačno promijeniti.
Post je objavljen 23.06.2007. u 14:48 sati.