Marketing
CELIBAT
Bog ljudi!
Danas bi nešto rekao o celibatu, tj. o uzdržljivosti ovdje na zemlji, radi Kraljevstva Božjega.
Mnogobrojni su navodi iz Biblije koji se mogu uzeti kao polazište današnjeg učenja o celibatu u Crkvi. Neću ih navoditi, dosta je samo da se zna da postoje. No, nigdje u Bibliji nećete naići na to da Isus, ili netko drugi, izričito traži uzdržljivost od nekoga. Znamo da su Apostoli, ne znam da li svi, imali žene i djecu. O njima (ženama apostola) se ne piše mnogo toga, zapravo skoro se ništa o njima i ne govori ali je sigurno da su postojale. Ipak, Apostoli su bili pozvani da sve ostave iza sebe da bi mogli služiti Gospodinu. Da li je to bio prvi oblik celibata u kršćana? Ne znam. Iz Biblije se može vidjeti da su one ipak bile još u priči i nakon što je Isus pozvao Apostole da idu za njim. Da li su Apostoli onda zaista sve ostavili za sobom? Moje mišljenje je ovakvo...Često se u egzegezi koristi onaj dublji smisao u tumačenju Biblije, tako imamo primjere izgubljenog sina, zalutale ovce, pastira, stijene (Petar) itd. E, ja bih taj smisao ovdje upotrijebio i za taj Isusov poziv učenicima da sve ostave i da idu za njim: Isus ih pozva da ostave sve za sobom što su do sada znali o svijetu i šire. Od njih je tu zatražio da ponovo uče, da nanovo uče o životu. Na kraju krajeva, učenici su tada bili još židovi koji su, obavijeni zastorom religijskog formalizma i silnih obreda i žrtava, služili „starom Bogu Staroga zavjeta“. Isus je došao i promijenio cijelo gledanje na Stari zavjet, On je bio njegovo upotpunjenje, i to je Isus htio svojim učenicima kazati. Ostavite sve što znate iz Pisama, Ja sam taj koji je novo pismo i novi život, mene slijedite. Tako ja na taj poziv gledam. Druga je pak priča o tome kako je došlo do prakse celibata kakvog sada znamo. To vuče svoje korijene još iz davnih religija kao što su egipatska religija, čija povijest seže 5000 godina unazad. U Egipćana su bili poznati njihovi hramski svećenici, koji su morali prolaziti kroz stroge obrede i kušnje kako bi pokazali da su dostojni svećeničkog zanata. Samo ću reći o njima još kako im je zadnja kušnja u velikom nizu kušnji bila, ni više ni manje nego, žena. Da, žena... A što to više privlači muškarca nego žena? Pročitao sam jednom jedan opis kako bi to trebalo tada izgledati: kandidat se uvede u polumračnu prostoriju, nakon izvjesnog vremena pojavi se tamnoputna ljepotica koja tada izvodi svoj ples zavođenja, ako bi kandidat pokazao slabost time što bi posegnuo za ljepoticom, time bi bio kraj njegovim kušnjama i proglasio bi se nepodobnim za svećenika. Jednostavno i efektno, zar ne? Poslije imamo i u hinduizmu poznate brahmane i askete, koji se odriču svake naslade svijeta radi čišće spoznaje i čišćeg tijela. Napokon je ta disciplina počela rasti u monaškim zajednicama i pustinjacima. Upravo kroz te monaške redove i pustinjake došao je cellibat u kršćanstvo. Kroz povijest vidimo razna mišljenja što se celibata tiče u disciplini Crkve. Sve do 19. stoljeća mogu se vidjeti razulareni primjeri papinstva i njihovog nemorala, i u Crkvi uopće. Neki su zagovarali ukidanje celibata, neki opet ne, neki bi to htjeli ostaviti kao dragovoljnu opciju svećeniku (o čemu je i nedavno bilo govora). Smatram da bi sigurno bilo dobro da celibat nije bio nametnut u povijesti jer bi onda bilo manje skandala sa papama i svime ostalim. To je pitanje discipline, a ne dogme, što znači da se može mijenjati u svako doba dana, stvar je samo u konszenzusu vrha Crkve. Vidimo da to pitanje i danas, kao i uvijek, donosi različita stajališta. Meni se ljudi često žale, ne znam zašto baš meni, upravo na tu neoženjenost svećenika. Prije par tjedana susjed mi reče, parafrazirat ću: šta ti svećenici glume, tamo mute sa časnama, siluju djecu i svašta drugo, pa zašto im ne daju da se ožene kad ionako mute sa nekakvim ženama, dajte nek nam pokažu da mogu uzgajati djecu pa ću im onda povjerovati. Ja mu nisam znao odgovoriti kako treba jer znam da je čovjek u pravu, barem donekle, ali ništa nije slagao, sve to stoji.
Moje pitanje je: zašto svećenici moraju biti toliko iznad naroda kad je narod taj kojemu oni služe? Zašto moraju biti toliko posebni kad nas toliko malo dijeli od toga da narod počne ponovo vjerovati crkvenim službenicima? Ja bih celibat ostavio samo kao redovnički zavjet, a dijecezanskim svećenicima bih ostavio slobodu izbora hoće li živjeti u „čistoći“ ili braku.
Zašto ne? Ali stvarno zašto ne? Zbog tradicije zar? Dosta je bilo izvlačenja na tradiciju, vrijeme ide naprijed, a ne nazad, Crkva kao narod postaje sve svjesnija da ne smije biti velike razlike između klera i laika. Zašto je papa toliko uzvišen na svome tronu da je Rim postao Meka kršćanstva? Bilo je poniznih i asketskih papa u povijesti, no oni nisu bili obljubljeni upravo zbog toga što nisu bili političari, nego što su vršili upravo ono što trebaju pape vršiti, a to je dušebrižništvo za Narod. To je sad opet velika tema pa neću dalje, počinjem ulazit u politiku...zanemarite ovaj ispad.
Summa sumarum: ja sam ZA ukidanje celibata (neka ostane kao slobodan odabir, a ne nametanje).
Razlog: uklanjanje zadnje razlike između klera i laika.
Posljedice: vraćanje izgubljnog poštovanja naroda prema svećenstvu i Crkvi (kao ustanovi)
P.S.
Da li se sjećate mog posta o milodarima u crkvi za vrijeme mise?
Ne vjerojatno...u nedjelju poslije tog posta odlučim otići u jednu crkvu na misu gdje do sada nisam bio nijednom. I kad je došlo vrijeme za prinos darova...ja čekam i čekam ali nitko ne kupi novac...Što se zbilo? Na kraju mise, na izlaznim vratima, dva ministranta sa korpama čekaju naše prinose! Nisam mogao vjerovati, kao da je iz mojih usta ušlo u nečiju glavu. Prvi put sam sav sretan dao milodar na misi, a da nisam morao slušati zveket novca usred svetog čina. Bravo župniče!
Eto, dragi moji...sva slava Bogu!
Pozdrav!
Post je objavljen 23.06.2007. u 08:54 sati.