dok budim se u naručju tvome
u plavetnilo svježe zore
otvorim vrata i sve prozore
da svježina dušu mi dotakne
da odmorim malo od svega
da udahnem zrak, koji mi treba
ko sokolu visina što treba
iz plavetnila modrog neba
i sasvim tiho, da te ne probudim
gledam u te, mislima te ljubim
ti -ćežnjo srca moga
ponos ponosa moga...
dok na usnice tvoje
poljubac spuštam malen
osjetit češ da moje srce
nije postalo kamen.
i uzdah, želja
u nama gori plamen
ljubav tvoja još je živa
ni u tebi nije mjesto srca
narasto kamen...
-livijana-
Post je objavljen 25.06.2007. u 00:18 sati.