Gospođe i gospodo, poštovani sudionici Narodno-oslobodilačke borbe, drugarice i drugovi,
sretan vam Dan antifašističke borbe!
*jeeeee, huraaaaaa, živijo govornik-ca*
No evo iskreno, što se tiče proslave ovog svetog blagdana, men je to ravno do Drine. Cigareta Drine.
Zapravo, ja danas obilježavam jednu drugu, vrlo posebnu obljetnicu. Godišnjicu. Dvanaestomjesečnicu! 365danicu. Zvijezdu Danicu.
Dan antijunferističke borbe!


E pa sretan mi!
Razmišljah i razmišljah kako ga najbolje obilježiti i proslaviti te pametna i užitku sklona kakva jesam, dođoh do zaključka da bi najbolje bilo prisjetiti se te noćice i u istom revijalnom tonu posexat se u njezinu čast! Ko zečica!
No..iz opravdanih razloga, realizacija nije moguća te ću posegnuti za nekim drugim oblikom i vidom obilježavanja.
Svečanost otvaram ovim putem!
Da imate cjelokupnu sliku.. Na stolu mi buket crvenih karanfila. Mala zastavica crvenbijelplav. Prije pisanja ovog, odslušala sam himnu u stavu mirno, držeć se pritom za desnu dojku, pogleda uprtog u daljinu. Sama sebi u ogledalu sam održala govor podrške, hvale i slave, pljeskala sam si iza svake druge dirajuće rečenice i na kraju mi je falilo samo ono pucanje iz pušaka, pa sam posegnula za žvakaćama i napucala se balona do mile volje!
Dojam je bio potpun!
Navečer ću upalit sviću i stavit u prozor za krv prolivenu pred godinu dana...
Evo, tu je čak i poveznica sa državnim blagdanom.. Krv se lila na sve strane.. Junački i obilno!
Eto..
Do prošle godine djevom sam se legitimno i legalno mogla zvati..
Do prošle godine bijah golubica bijela. I, oh, nevesela po tom pitanju, ne zaboravimo reći.
Do prošle godine moja se kosa mogla upotrijebiti za traženje kamena mudraca. Naime, u te svrhe, alkemičari su koristili pepeo spaljene kose djevice..
Do prošle godine moja krv smatrala se ljekovitom..barem bi se smatrala da sam živjela u srednjem vijeku.
I moje bi se salo u 14. st. smatralo bogomdani izvor čudesne djevičanske moći.. Na istoku Njemačke proizvodile su se tzv. čarobne svijeće od otopljene masti djevica do čijih su tijela razbojnici dolazili ubojstvom ili iskapanjem iz groba..Vjerovalo se da takve svijeće imaju posebno djelovanje: uspavat će ukućane tako da lopovi mogu mirno opljačkati kuću ili će učiniti kradljivce nevidljivima, posebno kad pljačkaju crkve.
Dobro, ovo mi baš ne zvuči privlačno, al ajde..
Do prošle godine sam govorila kako čekam Pravog... I pritom mi je kita virila iz oka moja dva srneća.. I htjela sam se poseksat više od ičeg..
Srećom, u život mi moj uletio je tada, jedan mladi dasa.. Dasa kojeg otprije znah.. Godinama.. Dasa na kojeg sam otkinula kad sam ga prvi put vidjela sa svojih nježnih 14 godina..
Otkinula ja tada, otkinula ja i sada.. Tj. pred eto, ko što rekoh, godinicu dana..
Sjećam se toga kao da je bilo sada,
bila sam naivna, neiskusna i mlada...
Khm..ok, dobro sad.. ovo mlada baš i ne stoji..za prosjekom kaskah 5 godina..al šta sad, šta, šta.. I Miroslav Blažević Ćiro je izgubio nevinost iza 20.-te..
A kad smo kod Ćire i nogometa..da.. Prošle godine isto tako na današnji svečani dan, odigrana je utakmica Hrvatska – Australija na Sveckom prvenstvu u Dojčlandu.. I Hrvaška je spušila.. Ček, il je bilo nerješeno? Da, mislim da je bilo 2:2.. Uglavnom, tugovalo se.
Ekšli, meni je bilo relativno svejedno, al ne bi htjela da netko kaže da nisam domoljub.. To nikako!
Hrvacka do Rajne!
Ma šta do Rajne! Hrvacka do Vašingtona!
No da se vratim na temu.
Kako je tu večer vladalo opšte nezadovoljstvo i tuga, iz potpuno nevinih i poštenih, svetih i časnih pobuda, našla sam se sa Dasom da popijemo koju..
Prilog i dokaz da su pobude bile upravo ovakve je činjenica da sam na sebi imala nekakav antiseksualni bijeli sportski grudnjak i hlače koje se čudno kopčaju sa strane. Dakle, potpuno je jasno da mi sex nije bio na pameti. Bar ne odmah.
No smetala nam je ta depresija u zraku oko utakmice pa sam ga odvezla doma. Zapravo, ne znam dal nam je smetala i je li je uopće bilo, no to sad nije važno. Važno je da sam ga odvezla doma. I sebe sam odvezla. Doma. Al k njemu doma.
Da vidim stan.
Nda.
Tek što sam nosom provirila u kuhinju, rekla uaaaau, te zatim istim nosom provirila u boravak/sobu/štoliveć, Dasa je nahrupio na meneka ko lički medvjed na bukvu.
Nakon početnog usklađivanja toplomjera, stvari su krenule nekako vako:
http://www.youtube.com/watch?v=1qcsvz099gk

Dobro, malo ljepše.. I pažljivije.. I bez ovog dijela s novcima..
Svoj sam himen zapakirala u celofan, stavila na njega crvenu mašnu i ostavila ga na kauču. Na kojem je on kasnije vjerojatno isprobao sva moguća sredstva za pranje i izbjeljivanje koja je imao..
Zanemarimo sve ono ne tako sjajno i bajno što se desilo kasnije i bilo tema mojih brojnih posteva.. Dasa je ipak bio Prvi.. I drago mi zbog toga. I da se vratim, sve bi opet isto. Ok, možda bih promijenila antiseksualni grudnjak. I hlače sa zajebanim kopčanjem. No dobro.
Malo sam istraživala po bespućima mreže nad mrežama i evo što saznah..kako je to u susjednoj nam Srbiji:

