Tvoje ime gasim cigaretom.
Imao sam te na ramenu,a više te ne želim na njemu.
Soba je mala i smeda.Zastori su teški navuceni,a tapete pohabane.
Televizor vec vijekovima ne radi.
Kalendar je na listopadu 2006.
Hahaha, listopad 2006.
Kao da nije bio isti život.
tetovirao sam tvoje ime na rame.
Je li bila greška, ili ne, još ne mogu reci.
Ime ti gasim cigaretom. Svaki žar koji zapece kroz kožu jedno briše slovo.
5 slova. 5 cigareta. 5 mjeseci. 5 naših pjesama. 5 mjesta za izlazak. 5 najboljih zajednickih prijatelja.
Tetovirao sam tvoje ime na ramenu.
I ti moje na svojemu.
Može li jedan biljeg uopce biti zalogom vjecne ljubavi?
Ne, naravno da ne.
Može li potkožna tinta oznaciti vjecnost jedne zajednicke ere?
Ne može.
Može li cigareta ugasiti ljubav koju ipak još osjecam?
Može li 5?
Opet negativno.
Djeca smo bili. Nismo znali da stvar nije u tetovaži. Nije bila stvar ni u 5 slova. Ni u 5 cigareta, ni u 5 pjesama, ni u 5 mjesta, ni u 5 ljudi koje smo voljeli.
Bilo je to u nama.
Dublje od epiderme.
Dublje i od derme.
I od potkožnog tkiva.
Dublje od srca i bubrega.
Negdje u divljoj prirodi u kojoj smo obitavali.
Postojao je žar koji nije dopuštao našu vjecnost. onu koju necemo nikada naci.
Ni ja ni ti. Vjecno cemo patiti.
I necemo se nikada vidjeti.
Od žara ostat ce ožiljci.
Vjecno cu te pamtiti.
Post je objavljen 22.06.2007. u 19:58 sati.