K N J I G A P R V A
KORISNE OPOMENE ZA DUHOVNI ŽIVOT
PRVA GLAVA
O NASLJEDOVANJU KRISTA I PREZIRANJU SVAKE SVJETSKE TAŠTINE.
Tko mene slijedi, ne ide po tmini, (Kaže Gopspodin)
1. Riječi su to Kristove, kojima nas opominje, da se ugledamo u njegov život i vladanje, ako
hoćemo, da se uistinu prosvijetlimo i oslobodimo svake zaslijepljenosti srca.
Neka bude, dakle naša glavna težnja, da razmatramo život Isusa Krista.
2. Kristova nauka nadilazi sve nauke svetaca, pa tko bi bio pun duha Isusova, našao bi u njoj
sakrivenu nebesku manu.
Ali se dogańa, da mnogi i nakon čestog slušanja Evanńelja osjećaju slabu želju, jer nemaju
duha Kristova.
Tko hoće dakle da shvati riječi Kristove potpuno i sa slašću, taj mora nastojati, da sav svoj
život učini sličnim Kristovu životu
3. Što ti koristi, da o sv. Trojstvu mudro raspravljaš, ako nijesi ponizan, zbog čega se i svińas
sv. Trojstvu?
Doista mudre riječi ne čine čovjeka ni svetim ni pravednim, nego se Bogu postaje drag
kreposnim životom.
Više želim osjetiti skrušenost nego ju znati opisati. Kad bi ti znao čitavo sv. Pismo i sve
izreke mudraca: što bi ti sve to koristilo, ako si bez ljubavi Božje i
„ Taština nad taštinama i sve je taština, osim ljubiti Boga i njemu jedinome služiti“
Ovo je najveća mudrost: prezirući svijet težiti za nebeskim kraljevstvom.
4. Dakle je taština, ako tražimo propadljivo blago i u nj se uzdamo. Taština je i za častima
težiti i nametati se u visoki položaj.
Taština je udovoljavati željama puti i hlepiti za onim, zbog čeka kasnije trebaže podnijeti
tešku kaznu.
Taština je željeti dugi život, a malo se brinuti za dobar život.
Taština je mariti samo za sadašnji život, a ne brinuti se za budući.
Taština je ljubiti ono, čega brzo nestaje, a ne žuriti se tamo, gdje vlada vječno veselje.
5. Sjeti se često ove mudre riječi: „Oko se ne može nagledati niti se uho može naslušati)
Nastoj zato, da svoje srce odvratiš od ljubavi k vidljivome svijetu i da se predaš
nevidljivome. Jer oni, koji slijede svoju svjetilnost, kaljaju savjest i gube milost Božju.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Upoznajmo život božanskog Spasitelja na taj način, da se ugledamo u njegovo mišljenje i u njegov rad.
Nije dosta, da Isusa poznamo samo po učenju iz znanstvenih knjiga.
Uzdignimo se nad prolazna zemaljska dobra i ne sapinjimo poleta svoje duše raspadljivim dobrima
svijeta: pohlepom za zabavama, za bogatstvom i za častima. Bolje je, da se svega toga sada dragovoljno
riješimo radi savršene službe Bogu, nego da se kasnije prisilno, a sa boli u srcu, uzmoramo od njih dijeliti.
Svladajmo svoju sjetilnost, jer to je prvi korak u kršćanskoj mudrosti, da Boga spoznamo, ljubimo i
služimo, te se time spasimo.
Isuse, uglede kreposti, smiluj se nama!
(Liturgija.)
Knjiga 1.
DRUGA GLAVA
MISLI PONIZNO O SAMOM SEBI !
Svaki je čovjek od prirode željan znanja; ali što koristi znanje bez straha Božjega?
Zaista je bolji ponizan seljak, koji Bogu služi, nego ohol mudrac, koje zanemaruje sebe, a
promatra tok zvijezda.
Tko sama sebe dobro poznaje, sam pred sobom gubi cijenu i ne vesele ga ljudske pohvale.
Kad bih znao sve što je u svijetu, a ne bih imao kršćanske ljubavi, što bi mi to pomoglo kod
Boga, koji će me osuditi po djelima?
Smiri se i ne teži pretjerano za znanjem, jer ćeš jako rastresti i prevariti.
Učeni hoće se rado pokazivati i nazivati mudrim.
Mnogo je toga u znanju, što malo ili nikako ne koristi duši.
A vrlo je nerazborit onaj, koji se brine za što drugo osim za ono, što mu služi za vlastito
spasenje.
Množina riječi ne zasićuje duše; a čista savjest ulijeva veliko pouzdanje u Boga.
Knjiga 1.
TRECA GLAVA
O SPOZNAJI ISTINE.
1. Blazen onaj, koga sama istina uci, ne po prolaznim slikama i rijeci, nego onako kakva je u
sebi.
Naše mišljenje i naše osjećanje često nas vara i malo vidi.
Što koristi mnogo cjepidlačariti u skrivenim i tamnim stvarima, radi kojih nam se neće
prigovoriti na Božjem sudu, ako ih nijesmo znali?
Vrlo je ludo, što se baš bavimo zamamnim i štetnim, a zanemarujemo korisno i potrebno.
« Imamo oči, a ne vidimo»
A zašto se brinemo za razliku izmeńu roda i vrste?
Komu govori vječna Riječ, slobodan je od mnogih mijenja.
Iz jedne Riječi sve je nastalo i sve svjedoči za Riječ: «to je početak, koji govori i nama.»
Nitko bez nje ne razumije niti pravedno sudi. Tko sve nalazi u jednom, tko svodi sve jedno te
sve u jednom promatra, taj može biti postojan i ostati u miru Božjem.
O Bože, vječna Istino, ujedini me sa sobom u trajnoj ljubavi!
Često mi se gadi mnogo čitati i slušati: u tebi je sve što hoću i želim.
Neka zašute svi učenjaci, sva stvorenja neka zamuknju pred Tvojim licem; govori mi Ti
sam!
Koliko je tko više sabran u sebi i u nutrini jednostavniji, toliko viša i dublja pitanja razumije
bez truda, jer odozgo prima svjetlost razumijevanja.
Čisti, jednostavni i postojani duh ne rastrese se u velikoj zaposlenosti, jer radi sve na slavu
Božju, i teži da se, smiren u sebi, oslobodi svake slavičnosti.
Tko te vińe ne smeta i priječi, nego vlastita neumrtvljena sklonost srca?
Dobar i bogobojazan čovjek rasporeńuje najprije u sebi svoja djela, koja će izvršiti. Niti ga
ta djela vuku na zle sklonosti, nego ih sam podvrgava sudu zdravoga razuma.
Tko se mora ćešće boriti nego onaj, koji nastoji da sebe nadvlada?
I to bi imao biti naš glavni posao; nadvadati samog sebe, dnevno biti jači od sama sebe i
dnevno barem štogod biti bolji.
Svaka savršenost u ovom životu ima nešto nesavršena; svako naše umovanje zastrto je
nekom maglom.
Ponizna spoznaja samoga sebe stalnije će te dovesti Bogu nego duboko naučno istraživanje.
Doduše, ne valja udarati na znanost ili na obično poznavanje, koje je samo po sebi dobro i
Bogu po volji; ali čistu savjest krepostan život uvijek više cijeni!
A jer se mnogi više trude da znadu nego da dobro živi: zato često lutaju, te malo ili gotovo
nimalo ne donose ploda.
O, kad bi ti učenjaci bili toliko marljivi u iskorjenjivanju pogrešaka i u usańivanju kreposti,
koliko su u naučnim pitanjima, ne bi bilo toliko zla i sablazni po svijetu ni toliko nereda u
samostanima!
Zaista nas neće pitati na sudnjem danu što smo čitali, nego što smo učinili; niti jesmo li
pametno govorili, nego jesmo li bogoljubno živjeli.
Kaži mi: gdje su sad sva ona gospoda i naučenjaci, koje si dobro poznavao dok su živjeli
odlikovali se u znanosti?
Njihove položaje sad već drugi ućivaju, i ne znam da li ih se i spominju. Dok su ćivjeli,
pričinjalo se da jesu nešto, a sada se o njima šuti.
O, kako brzo prolazi svjetska slava! Da im se je život slagao sa znanjem, tada bi bili pravi
učenjaci i učitelji!
Koliko ih propadne u svijetu radi isprazne učenosti, jer se malo brinu da služe Bogu! I jer
više vole biti veliki nego ponizni, zato «se izgube u svojim mislima»
Onaj je doista velik, koji ima veliku ljubav. Onaj je doista velik, koji je u svojim očima
malen i ništa ne drži do najveće časti.
Onaj je doista mudar, «koji sve zemaljsko drži za blato, da dobije Krista»
A onaj je zaista vrlo pametan, koje vrši volju Božju, a svoje se odriče!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Mi poznajemo kršćansku nauku jedino onda potpuno, ako po toj nauci ćivimo. Potrebno je, da glas
Riječi (Isusa Krista) slušamo u duši i u srcu, da znamo sve vjerske istine i zapovijedi, ali da ih i vršimo.
Neka nam se gadi i najdublje znanje i najveća želja za znanošću, ako tim ne postajemo bolji i savrpeniji
pred Isusom.
Bože, koji si srca vjernih učio rasvjetljenjem Duha Svetoga, daj, da mi u istom Duhu
razumijemo što je pravo, i njegovom se utjehom sveudilj radujemo!
(Pristupa na Duhove)
Knjiga 1. IV
ČETVRTA GLAVA
O OPREZNOSTI U POSLOVANJU.
Ne vjeruj svakoj riječi i nagonu, nego svako djelo pomno i dugo promisli pred Bogom.
Nažalost, toliko smo slabi da često lakše o drugom vjerujemo i govorimo zlo nego dobro.
Ali savršeni ljudi ne vjeruju lako svakome brbljavcu, jer poznaju ljudsku slabost, da je
sklona na zlo i da dosta griješi riječima.
Veoma je mudro ne nagliti u radu i ne biti tvrdoglav u svojim nazorima.
Amo spada i ne vjerovati sve što ljudi govore, te ne puniti uši drugima onim, što se čulo ili
povjerovalo.
Svjetuj se s mudrim i savjesnim čovjekom; radije traži da te bolji pouči nego da se povodiš
po svojoj namisli.
Pobožan život čini čovjeka mudrim pred Bogom i iskusnim u mnogočem.
Što bude tko ponizniji i podložniji Bogu, tim će biti mudriji i spokojniji.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne budi nagao, jeu u naglosti se lako griješi i tereti duša. Odluči, da ne ćeš tako vjerovati svakom
govorkanju, jer se time ponajviše pvreńuje ljubav k bližnjemu.
Ako ne možeš da o drugom šta dobra kažeš, ne govori ni zla. Zlato je šutjeti.
Blago onome, koji ne poskliznu jezikom svojim, i koji ne služi nedostojnima. Aleluja.
(Liturgija)
Knjiga 1 V
PETA GLAVA
KAKO SE ČITA SV. PISMO ?
U Sv. Pismu treba tražiti istinu, a ne riječitost.
Čitavo Sv. Pismo neka se čita u istom duhu, kojim je i pisano.
Tražimo radije u Sv. Pismu duhovnu korist, a ne duhovite izraze. Jednako rado čitaj knjige
nabožne i priproste, kao i duboke i uzvišene.
Neka te ne odbija ugled pisca, je li malo ili mnogo načitan; nego neka te privlači k čitanju
ljubav k čistoj istini.
Ne pitaj tko je rekao, nego pazi što se govori!
Ljudi nestaje, ali «istina Gospodnja ostaje na vijeke.
Bog nam govori na različne načine ne gledajući tko je tko.
Naša nam radoznalost često smeta u čitanju Sv. Pisma, kad hoćemo shvatiti i raspraviti ono
preko čega bi valjalo jednostavno prijeći.
Ako se želiš okoristiti, čitaj ponizno, jednostavno i vjerno; ne želi nikad imati glas učenjaka.
Pitaj rado i u šutnji slušaj riječi svetaca; neka su ti ugodne pouke starješina, jer se uzalud ne
daju.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Čitaj Sveto pismo i nabožne knjige, odobrene po sv. Crkvi, s nakanom, da se upoznaš s vječnim
istinama, te da po njima izgradiš svoj život. Takve se svete knjige čitaju ponizno, s dubokim poštivanjem i
velikom vjerom, a prije toga valja se pomoliti Duhu Svetome, koji je sv. knjige nadahnuo, da nas uvede u
njihovo razumijevanje.
Dońi, Duše presveti, sa neba nas posjeti zrakom svoje milosti.
(Liturgija.)
Knjiga 1. VI.
ŠESTA GLAVA
O NEUREDNIM SKLONOSTIMA.
Kadgod čovjek teži za griješnim, odmah se u duši uznemiri. Oholica i škrtica nikad ne
miruju; siromah i ponizan u duhu žive u obilju mira.
Tko nije još upokorio u sebi neuredne sklonosti, brzo pada u napast, te da male i neznatne
stvari svladaju.
Čovjek slaboga duha, i u neku ruku još puten i sklon sjetilnosti, teško se može posvema
otresti zemaljskih požuda.
I zato je često žalostan, kam im se uklanja; još se lako rasrdi, ako mu se tko opre.
A ako zadobije ono za čim hlepi, odmah osjeća teret krivice u savjesti: popustio je, naime
svojoj strasti, koja ne donosi željkovanog mira.
Boreći se, dakle proti napastima, a ne popuštanjem, nalazimo pravi mir za dušu.
Nema stoga mira u srcu putena čovjeka, niti u onoga, koji je podložan spoljašnim stvarima,
već je mir u srcu revnog pobožnog čovjeka.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Mir srca jest, uz milost Božju, najveće dobro na zemlji. Zato moramo urptrijebiti sva sredstva, da ga
postignemo i sačuvamo. Najjednostavniji i najsigurniji je put, ako se opiremo napisati i obuzdavamo svoje
neuredne požude. Takvim trajnim otporom strasti gube snagu i manje nas uznemiruju.
Molimo Te, Gospodine, neka djelovanje nebeskoga dara obuzme našu dušu i tijelo, da ne
slijedimo naših strasti, nego da sva naša djela pretječe učinak ovoga otajstva!
(Popričesna na XV. Nedj. po Duh.)
Knjiga 1.VII.
SEDMA GLAVA
KLONIMO SE TAŠTOG NADANJA I OBIJESTI.
Tašta je luda tko se pouzdaje u ljude i stvorenja.
Ne stidi se, iz ljubavi k Isusu Kristu, služiti drugima niti biti siromah na ovom svijetu.
Ne upiri se u samoga sebe, nego se u Boga uzdaj! Učini što možeš, i Bog pripomoći tvojoj
dobroj volji.
Ne uzdaj se u svoje znanje ili u vještinu ikoga živog stvora, već jedino u Božju milost, koja
pomaže poniznima, a ponizuje oholice.
Ne diči se bogatstvom, ako si bogat; niti prijateljima ako su moćni, nego Bogom, koji sve
daje i nadasve želi dati samoga sebe.
Ne uzobijesti se što si visoka stasa i lijepa tijela, jer ga i mala bolest pokvari i nagrdi.
Čuvaj se, da se ne dopadneš sam sebi zbog svoje vještine ili svojeg uma: da ne bi omrznuo
Bogu, kojemu pripadaju sve tvoje prirodne vrline.
Ne misli, da si bolji od drugih da ne budeš možda gori pred Bogom, koji zn a što je u
čovjeku.
Ne uzoholi se svojim dobrim djelima, jer drugojačiji su sudovi Božji, a drugojačiji ljudski.
Njemu se često ne mili, što se ljudima svińa.
Ako je šta dobra u tebi, drži druge još boljima, da ostaneš ponizan.
Nije štete, ako se zapostaviš svima: ali je velika šteta, ako se ikome nadmećeš.
U ponizanoga je trajni mir, a srce ohola čovjeka neprestano se grize i žesti.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Po sebi samom si griješan i laćljiv. Da si zdrav, lijep, bogat ugledan i sposoban, moraš Bogu zahvaliti.
Ako sve vrline pripisujem sebi ili drugome, otimam čast Bogu. Oslanjam li se na soje vrline ili na
prijateljevu pomoć, radim nerazumno, jer se oslanjam na ono što mi smrt sigurno otima.
Bože, koji se protiviš oholima, a poniznima daješ milost, podaj nam krepost prave
poniznosti, u kojoj je Jedinorońeni Sin Tvoj svim vjernicima uzorom, da se nikad ne
uznesemo i tako izazovemo Tvoju srńbu, nego da radije podlońni primamo darove Tvoje
milosti!
(Pristupna u sv. Misi za Poniznost.)
Knjiga 1. VIII.
OSMA GLAVA
ČUVAJ SE ODVEĆ VELIKE POVJERLJIVOSTI.
Ne otkrivaj svakomu svoga srca, nego se posavjetuj u svojoj stvari s mudrim i
bogobojaznim čovjekom.
Rijetko se druži s mladima i s tuńincima.
Ne laskaj bogatima, a u društvu velikaša ne zalazi rado. Druguj s poniznima i
jednostavnima, pobožnima i čednima, te raspravljaj o poučnim stvarima.
Ni s kojom ženom ne budi povjerljiv, nego sve dobre žene ujedno preporuči Bogu.
Samo s Bogom želi tijesno prijateljstvo, a kloni se ljudskog poznanstva.
Ljubiti treba svakoga, ali ne treba biti povjerljiv. Kadikad se dogodi, da nepoznata osoba
svijetli s dobra glasa; a kad je upoznaš, poblijedi joj sjaj.
Kojiput mislimo, da se drugima dopadamo našim uskim drugovanjem, a mi im pomalo
postajemo sve neugodniji, jer su spoznali naše zle navade.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Izbjegavaj svjetska društva, štetne zabave i svaku pogibeljnu sklonost srca, jer ne vode k Bogu, a
rastresu dušu.
A nama treba mnogo duhovnosti i sabranosti u Bogu, da ne padnemo u bližnju grišnu priliku i grijeh.
Izaberi sebi za prijatelja osobe besprijekorna života i utvrńene u dobru da te njihov primjer potakne na
dobro i očuva od zla.
Molimo Te, Gospodine, dopusti nam, da okrepljeni nebeskim slastima vazda težimo za
svetim tajnama, koje nam daju pravi život.
(Popričesna VI. Nedj. po Bogojav.)
Knjiga 1. IX.
DEVETA GLAVA
O POSLUHU I PODLOŽNOSTI.
Velika je to stvar živjeti u poslušnosti i pod starješinom i ne biti svoj gospodar.
Mnogo je lakše biti podrežen nego biti starješina.
Mnogi su podreńeni više na silu nego drage volje; takvi su na mukama i lako mrmljaju.
Nikad ne će takvi steći duševne slobode, osim da se iz dna dušeiz ljubavi k Bogu pokore.
Trči amo ili tamo: mira ne ćeš naći, osim u poniznoj podložnosti pod upravom starješina.
Mnogi su se prevarili mijenjajući mjesto nadajući se boljem.
Istina je, da svatko radi rado po svojoj glavi i nagine onima, koji se s njim slažu, u
mišljenju.
Ali ako je Bog meńu nama, treba, da se takońer kadgod okanimao vlastitog mišljenja radi
mira.
Tko je tako mudar da može sve potpuno znati?
Ne uzdaj se, dakle, odveć u svoju glavu, već poslušaj drage volje i druge što kažu.
Ako ti je i dobra misao te ju ipak napuštaš iz ljubavi k Bogu i drugoga slušaš, više koristiš
samome sebi.
Često sam baš čuo, da je sigurnije slušati i primati savjete nego davati.
Može se dogoditi, da je svačije mišljenje dobro; ali ne htjeti pristati uz druge, gdje to razum
ili prilike traže, znak je oholosti i tvrdoglavosti.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Nažalost svi smo mi skloni da sapovijedamo, a ne će nam se slušati. Ali je stalno, da je daleko korisnije
slušati nego zapovijedati. – U čitelj duhovnog života Rodriguez veli da je zaslužnije iz poslušnosti
podignuti slamku nego propovijedati, postiti i do krvi se bičevati, ako u ovom radimo po svojoj volji.
Srce Isusovo, do smrti poslušno postalo smiluj se nama.
(Liturgija.)
Knjiga 1.X.
DESETA GLAVA
P A Z I N A J E Z I K
Čuvaj se bučne zaposlenosti ljudske kolikog možeš; jer kreposti mnogo smeta baviti se
svjetovnim poslovima, sve ako ih i vršiš s pravom nakanom. Brzo nas taština kalja i obuzima.
Toliko puta bih volio, da sam šutio i da nijesam boravio meńu ljudima.
A zašto tako rado govorimo i meńusobno se pogovaramo, kad tako rijetko opet zašutimo
bez povrede savjesti?
Zbog toga tako rado govorimo, jer se u razgovorima želimo meńusobno utješiti i olakšati
srce izmučeno raznovrsnim mislima.
I Vrlo nam je drago govoriti i misliti o onom, što osobito volimo i želimo, ili o onom, što
osjećamo da nam je neugodno.
Ali često, nažalost, uzalud i badava! Takva je, naime, izvanjska utjeha veoma na štetu utjehi
Božjoj.
Zato nam je bdjeti i moliti, da nam vrijeme ne mine u dangubi.
Ako se smije govoriti, i ako je korisno, govoriti što će druge duhovno uzdignuti.
Zla navika i nehaj za naš napredak mnogo čini, da ne pazimo na svoj jezik.
Ali pobožan razgovor o duhovnim stvarima mnogo koristi duhovnom napretku, a ponajviše
tamo, gdje se jednaki srcem i duhom u Bogu udruže.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Koliko ćemo manje odgovorni biti, ako obuzdajemo svoj jezik? Srebro je malo govoriti, a zlato je šutjeti,
veli narod. Tko mosi obuzdan jezik, mudar je. Zaveži svoj jezik za ogradu zubi, da ne požališ nijedne
progovorene riječi, jer ćeš o svakoj morati podati račun na zadnjem sudu. Povjeri se dobrom Isusu kao
zaručnica zaručniku, kao bolesnik pouzdanom liječniku, kao dijete dragom ocu, da te čuva od pogibelji.
Molimo Gospodine Bože naš: ne dopusti, da budu podložni ljudskim pogiblima oni, koje si
obradovao učinivši ih dionicima Božanstva!
(Popričesna u sv. Misi za crkvu.)
Knjiga 1. XI.
JEDANAESTA GLAVA
KAKO ĆU STEĆI UNUTRAŠNJI MIR I REVNOST, DA BUDEM SAVRŠENIJI?
Mogli bismo posvema u miru živjeti, kad se ne bismo htjeli onim baviti, što su drugi rekli i
učinili, a što se nas ne tiče.
Kako može dugo mirno živjeti onaj, koji traži vanjske zgode, koji se u duši malo ili rijetko
sabere?
Blaženi bezazleni, jer će živjeti veoma mirno.
Zašto su nekoji sveti ljudi tako savršeni i predani razmišljanju?
Jer su nastojali umrtviti u sebi zemaljske želje, zato su mogli iz dna srca uz Boga prianjati i
sebi slobodno posvetiti mnogo vremena.
Previše se puštamo našim strastima i previše se brinemo za ono što je prolazno.
Rijetko svadavamo posve i jednu samo manu; ne raspaljujemo se željom, da svakim danom
napredujemo: zato ostajemo hladni i mlaki.
Da smo sami sebe posve umrtvili i da nam je srce slobodno od zemaljštine, tada bi osjećali
slast u božanskim stvarima i okusili nešto od nebeskog gledanja.
Sva je i najveća prepreka, što ne svladavamo strasti i požude, pa se ne trudimo da pońemo
savršenim putem svetaca.
Čim se namjerimo na malu nepriliku, odmah smo potišteni i tražimo ljudsku utjehu.
Da se u borbi opremo kao junaci: osjetili bi, zaista nad sobom moć Gospodnju s neba.
On je sam spreman da pomogne onima, koji se bore i koji se uzdaju u njegovu milost. Pruža
nam prigodu za boj, da pobijedimo.
Ako napredak u duhovnom životu položim samo u te izvanjske čine doskora će nam nestati
pobožnosti.
Nego položimo sjekiru na korijen, da očišćeni od strasti uživamo duševni mir.
Kad bismo svake godine istrijebili po jednu manu, brzo bismo postali savršeni.
Ali često osjećamo baš protivno, da smo na početku obraćenja bili bolji i čistiji, nego iza
mnogo godina zavjetovanog života.
Trebalo bi da budemo svaki dan revniji i savršeniji; a sada se smatra nešto velikim, ako tko
može sačuvati nešto od prve revnosti.
Da se isprvice samo malo silimo, mogli bismo kasnije sve lako i veselo vršiti.
Teško je ostaviti čemu si navikanuo; ali je teže upokoriti svoju volju.
Ali ako se ne svladaš u malim i lakim stvarima, kako ćeš se svladati u težim?
Iz početka se opri svojoj sklonosti i oduči se od zle navike, da ti malo po malo ne bude
borba teža.
O, kad bi spoznao koliki ćeš mir sebi pribaviti i radost drugima, ako se dobro vladaš;
mislim, da bi se više brinuo za svoj duhovni napredak!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Što će ti da sve imaš, a nemaš mira Božjeg u duši? Mir se duže postizava čišćenjem duše od griješnih
sklonosti i grijeha, prema evanńeoskim uputama božanskog Spasitelja.Odreci se svoga svjetovnoga, ako te
smeta u duhovnom napretku. Slijedi Isusa uskom i tegotnom stazom, koja sigurno vodi do gledanja Boga.
Od sviju krivica i pogibli, Gospodine, oslobodi nas milostivo, koji nam darivaš da budemo
dionici tolikih tajna!
(Popričesna IV. Nedj. u korizmi.)
Knjiga 1. XII.
DVANAESTA GLAVA.
ŠTO NAM KORISTE NEVOLJE ?
Dobro je za nas da se u životu susretnemo s poteškoćama i neugodnostima; one, naima,
dozivlju čovjeka u se, kad spozna, da je prognanik i da mu se nije ni u što zemaljsko pouzdati.
Dobro je, što moramo kadikad pretrpjeti prigovore, i da se o nama zlo i netočno sudi,
premda dobro radimo i mislimo.
To nas čini poniznim i brani nas od isprazne slave.
Tad, naime, više tražimo unutarnje svjedočanstvo Božje, kad nas ljudi omalovažuju te nam
slabo vjeruju.
Zato bi se čovjek morao tako priljubiti uz Boga, da mu ne bi trebalo odviše tražiti ljudske
utjehe.
Kad je čovjek, koji ima dobru volju, u nevolji ili u napasti, ili ga muče zle misli, tada više
ćuti da mu je Bog potreban; shvaća, naime, da bez njega ne može ništa dobra učiniti.
I tada se žalosti, uzdiše i moli zbog nevolja, koje trpi.
Tada mu je mrsko duže živjeti i želi umrijeti, da se može rastati s tijelom i biti s Kristom.
I tada dobro opaža, da ne može biti sasvim siguran i potpuno miran na zemlji.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Što je čovjek savršeniji, više mu valja trpjeti na ovom svijetu.
To su dokazi Božje ljubavi ljubavi i odlikovanja. Tako nas uče sveci Božji, a ponajviše sam Gospodin
Isus Krist. Zahvalimo Gospodinu za patnje, koje nam šalje u svojoj očinskoj providnosti i pijmo s radošću
iz kaleža tuge i boli.
Podaj nam, Gospodine, da službu kršćanskih vojnika svetim postovima započnemo, te u
boju protiv duhovnih zloća utvrńeni budemo pomoću uzdržljivosti.
(Molitva kod Blagoslova pepela.)
Knjiga 1.XIII.
TRINAESTA GLAVA.
O SVLADAVANJU NAPASTI.
Doklegod živimo na svijetu, ne možemo biti bez nevolja i napasti.
Zato je u knjizi Jobovoj i napisano: «Borba je život ljudski na svijetu.»)
Zato bi trebalo, da bude svatko na oprezu radi napasti, da bdije u molitvi, da nas ńavao ne
prevari, jer on nikad ne spava nego «obilazi okolo tražeći koga bi proždro»:)
Nitko nije tako savršen i svet, a da ne bi bio kadikad napastovan, Ne možemo biti posve bez
napasti.
Ipak nam napasti često vrlo koriste, premda su dosadne i teške; one čovjeka ponizuju, čiste i
poučavaju.
Svi su sveci prošli kroz mnoge nevolje i napasti i napredovali su.
A oni, koji nijesu odoljeli napastima, bili su odbačeni i propadoše.
Nema na svijetu tako sveta staleža i tako skrivenog mjesta, gdje ne bi bilo napasti i
neprilika.
Doklegod živimo, nijesmo sasvim zaštićeni od napasti, jer u sebi nosimo uzrok napastima,
budući nas je rodila požuda.
Čim jedna napast ili nevolja mine, eto već druge, te nam je uvijek teško trpjeti, jer smo
izgubili Boga, našu blaženu sreću.
Mnogi gledaju da umaknu napastima, te padaju u još teže.
Samim bijegom ne pobjeńujemo neprijatelja, ali po strpljivosti i pravoj poniznosti bivamo
jači od svih neprijatelja.
Tko se samo izvana uklanja napasti, a korijena ne čupa, slabo će napredovati; šta više, još će
ga brže napasti opet snaći i gore će mu biti.
Malo po malo, strpljivošću i postojanošću te pomoću Božjom bolje će pobijediti, nego
tvrdoglavošću i vlastitom neobuzdanom upornošću.
Češće se posavjetuj u napsti sa onim, koga je snašla napast; ne budi surov sa napastovanim,
već ga utješi kao što bi želio, da i tebi bude.
Sve zle napasti dolaze na nas, jer smo nestalna duha i slabo se uzdamo u Boga.
Kako valovi amo tamo bacaju brod bez kormila, tako biva raznoliko iskušan mlitav i
nestalan čovjek, koji napušta svoje odluke.
Željezo se kuša u vatri, a pravednik u napasti.
Ćesto ne znamo što možemo, ali napast otkriva što smo.
Treba nam biti osobito na oprezu kod početka napasti; onda se, naime, lakše svlada
neprijatelja, ako mu nikako ne damo ući na vrata srca, nego mu se odmah, čim zakuca, pred
ulazom opremo.
Zato je netko rekao:
«U prvi čas se odupri, za lijekom je prekasno sezat. Kad je već uzelo zlo s duga
odgańanja mah.»)
Najprije dońe čovjeku u pamet samo misao, zatim živa slika, poslije naslada, zlo nagnuće i
pristajanje.
Tako malo po malo unińe zlobni neprijatelj sasvim, ako mu se ne opreš odmah iz početka.
I što se netko duže mlitavo opire, toliko postaje svakim danom mlitaviji, a neprijatelj jači.
Nek trpe teže napasti odmah, kad se obrate, a neki opet na koncu.
Neki opet prožive u padnji čitav život.
Jedni su lako napastovani, kako već odredi Božja mudrost i pravednost, koja mjeri stanje i
zasluge ljudske i sve unaprijed odreńuje na spasenje svojim odabranicima.
Zato ne zdvajajmo u napasti, nego se moramo tim gorljivije Bogu moliti, da nam bude u
pomoći u svakoj nevolji; Bog će, po riječim sv. Pavla, učiniti kraj kušnji, da možemo
podnijeti.
Ponizno, dakle, svoju dušu pod rukom Božjom u svakoj napasti i nevolji, jer će u duhu
ponizne spasiti i uzvisiti.
U napastima i nevoljama poznaje se, koliko je tko napredovao; tu se zasluge povećaju, a
krepost se boljevidi.
Nije velika stvar, da je tko, pobožan i revan, kad ne osjeća poteškoća; ali ako su u vrijeme
nevolje strpljivo svladava, onda moži očekivati napredak
Mnogi se sačuvaju u velikim napastima, a često padaju u dnevnim malim napastima zato, da
se poniženi ne pouzdaju odviše u se u volikim napastima, kad su slabi u tako malim kušnjama
Primjena i molitva
Ako se hrana ne začini soli, kvari se. Tako koristi i našoj duši napstovanje. Bog nas neće kušati preko
naših sila, ali do nas je, da se u svakovrsnim napastima junački borimo odmah u početku. Za vrijeme
napasti utecimo se zaštiti sv. Mihovila i svog Anńela Čuvara.
Sv. Mihovile arhanńele, čuvaj nas u boju, da ne propadnemo u strašnom sudu!
(Liturgija)
ČETRNAESTA GLAVA
NE SUDI NERAZBORITO !
Svrati oči na sebe, a čuvaj se, da ne osuńuješ tuńa djela.
Prosuńujući druge čovjek se muči uzalud, češće se vara i lako griješi; a kad ispituje i
prosuńuje sebe, uvijek ima koristi.
Često sudimo onako, kako nam leži na srcu; lako naime gubimo ispravan sud iz posebne
sklonosti.
Kad bismo uvijek težili čistom nakanom Bogu, ne bismo se tako lako uznemirili, ako bi nam
se protivili sjetilni utisci.
Ali često se nešto u nama krije ili još dońe štogod izvana, što nas takońer jednako privlači.
Mnogi sami sebe tajno i neznajući traže u onom, što rade.
I dok sve onako biva kako oni hoće i misle, čini se, da su posve smioni; ali ako bude što
drugačije nego što žele, odmah se uznemire i rastuže.
Zbog različitog mišljenja i mnijenja rańa se dosta često svańa meńu prijateljima, grańanima,
redovnicima i pobožnim ljudima.
Teško je odučiti se stare navike, i nitko se ne da rado dalje voditi izvan onoga, što vidi.
Ako se više oslanjaš na svoj razum ili marljivost negu u moć Isusa Krista, rijetko ćeš i kasno
biti duhovan čovjek; jer Bog hoće, da mu se posve podlošimo, i da žarka ljubav nadmaši svaki
razum.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Jedino sveznjući Bog ispravno sudi čovjeka. Odloži svoj sud u bližnjemu i prepusti ga Bog, jer mi u
mnogočemu sudimo po vanjskim dojmovima,
Sudimo stroga samoga sebe, da nam Spasitelj jednoć bude blagi sudac.
Milostiv budi, oprosti nam Isuse!
(Liturgija)
PETNAESTA GLAVA
O DJELIMA IZ LJUBAVI.
Ni za što na svijetu niti ikome za ljubav ne čini zla; ali siromahu koristi slobodno ti je kadikad
i dobro djelo propustiti ili zamjeniti ga boljim.
Tim dobro djelo ne propada, nego se pretvara u bolje.
Bez ljubavi ništa ne koristi vanjski posao; a štogod se vrši iz ljubavi, ma kako bilo maleno
prezreno, donosi obilnu korist.
Jer Bog više gleda s koliko ljubavi što činiš, nego koliko činiš.
Mnogo čini, tko mnogo ljubi; mnogo čini, tko dobro čini, ono što čini. – Dobro radi, tko više
služi zajednici, nego svojoj volji.
Često nam se čini, da je ljubav, a doista je sjetilna sklonosti; jer rijetko kod djela manjka
prirodna sklonost, vlastita volj, nada u nagradu i želja za udobnošću.
Tko pravo i savršeno ljubi taj ni u čem ne traži sama sebe, nego želi, da bude u svemu samo
slava Božja.
Takav nikome ne zavidi, jer mu nije stalo do vlastitog veselje niti ne ugańa sebi, nego želi
jedino da bude blažen u Bogu, najvećem dobru.
On ne pripisuje nikakvo dobro ikome osim Bogu, iz kojega sve dolazi kao iz izvora, te u
kom konačno svi sveci uživaju mir.
O, tko bi imao samo iskru prave ljubavi, taj bi osjetio, da je sve zemaljsko puno taštine !
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Stvori dnevno u jutro i pobudi preko dana dobru nakanu za sva djela, koja vršiš. Svako tvoje djelo, od
najmanjeg do najvećeg, neka slavi Boga. U svemu neka zavlada ljubav Božja. Sve na veću slavu Božju,
bila je dnevna dobra nakana sv. Ignacija, osnivača družbe Isusove.
Primi Gospodine, moju vaskoliku slobodu ! Primi pamćenje i razum i svu moju volju !
Štogod imam ili posjedujem, Ti si mi darovao. A ja Ti opet sve to vraćam i predajem potpuno
Tvojoj svetoj volji, da svime upravljaš. Daj mi samo da Te ljubim, i svoju svetu milost daj mi,
i doista sam bogat i ne tražim više ništa.
(Molitva s. Gnacija.)
ŠESNAESTA GLAVA
O SNAŠANJU TUđIH MANA.
Što ne možeš popraviti na sebi ili na drugima, treba da strpljivo podnosiš, dok Bog ne uredi
drugačije. – Promisli, da je tako možda bolje za tvoje ojačanje i strpljivost, bez koje naše
zasluge mnogo ne vrijede.
Ipak ćeš ponizno Boga moliti u tim poteškoćama, da ti se udostoji pomoći, te ih možeš
dobrovoljno podnositi.
Ako se tko ne popravi, kad ga opomeneš jednom ili dva puta, ne prepiri se s njim, nego sve
povjeri Bogu, da se vrši njegova volja i proslava na svakom njegovom sluzi.
Bog umije i zlo obratiti na dobro.
Nastoj biti strpljiv podnoseći tuńe nedostatke i svakovrsne slaboće; i ti si, naime, pun mana,
koje drugi moraju podnositi.
Ako sam ne možeš biti kako bi htio, kako ćeš moći drugoga udesiti po svojoj volji?
Vrlo rado bismo htjeli da drugi budu bez mana, a ipak ne ispravljamo svojih nedostataka.
Hoćemo, da se drugi oštro uskore, a sami se ne damo koriti.
Ne svińa nam se ako su drugi dosta slobodni, a ipak ne ćemo, da nam se zamoljeno uskrati.
Hoćemo, da druge vežu propisi, a sami ne trpimo nikakvog ograničenja slobode.
Po tome biva jasno, da rijetko kada prosuńujemo bližnjega kao sebe same.
Da su svi ljudi savršeni, što bismo onda imali trpjeti od drugih radi Boga?
Tako je sad Bog odredio, da naučimo “nositi breme jedan drugoga”.)
Nitko nije bez mane, nitko nije bez tereta, nitko nije sebi dostatan, nitko nije sam za se dosta
pametan; nego treba, da se meńusobno snosimo, jedan drugoga tješimo, isto tako pomažemo,
upućujemo i opominjemo.
Do kakve se kreposti dovinemo, najbolje se vidi u slučaju nevolje.
Jer prilike ne čine čovjeka slabim, nego pokazuju kakav je.
P r i m j e n a i m o l i t v a
Spasitelj je podnosio sve mane i pogreške svojih učenika; podnosi i ti mane svoje okoline. Budi sebi strog,
a bližnjemu blag sudac.
Kad se govori o tuńim manama, misli na svoje, koje su možda pred Bogom još veće.
Moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh!
(Liturgija.)
SEDAMNAESTA GLAVA
O REDOVNIČKOM ŽIVOTU
Ako Hoćeš živjeti u miru i slozi s drugima, treba da naučiš svladati sebe u mnogočem.
Nije mala stvar živjeti u samostanu ili u družbi i tamo bez svańe boraviti te vjerno ustajati do
smrti.
Blago onome, koji je tu kreposno živio i sretno umro.
Ako hoćeš biti kripostan i naprdovati, drži se za prognanika i tuńinca na zemlji.
Ako hoćeš bogoljubno živjeti, treba da budeš luda radi Krista.
Malo koristi redovnička halja i postrižena kosa, ali promijenjen život i posvema ukroćene
strasti čine rrava redovnika.
Ište li tko što drugo osim jedino Boga i spasenje svoje duše, neće naći drugo nego muku i
nevolju.
Ne može ni onaj dugo mirovati, koji ne nastoji da bude najmanji i svkom podložan.
Došao si služiti, a ne gospodriti; znaj, da si pozvan na patnju i rad, a ne ne dangubu i
brbljanje.
Ovdje se dakle ljudi kušaju kao zlato u vatri. Ovdje nitko ne može ostati osim onoga, koji
hoće, da se iz dna srca radi Boga ponizi.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Samostanski život stalniji je put k savršenom životu, ali i zahtijeva više žrtve i pregaranja. Sretan onaj,
koji ga je ozbiljno prigrlio iz ljubavi prema Kristu.
Bože, koji si zaslugama sv. Franje obdario Crkvu svoju zametkom novoga podmatka, podaj
nam, da po ugledu na nj preziremo zemaljske stvari, a svagda se radujemo učešćem nebeskih
darova.
( Pristupna na blagdan sv. Franje As.)
OSAMNAESTA GLAVA
PRIMJERI SVETIH OTACA
Promatraj žive primjere svetih otaca, u kojima je odsijevala prava savršenost i pobožnost, pa
ćeš vidjeti kako je malo i gotovo ništa što mi činimo.
Jao, što je naš život ako se usporedi sa njihovim!
Sveci i prijatelji Kristovi služili su Gospodinu gladni i žedni goli i prozebli, u naporu i
umoru, bdijući i posteći, u molitvi i razmišljanju o svetim stvarima proganjani i izruženi.
O koliko su muka i kako teških pretrpjeli apostoli i mučenici, Ispovjednici, djevice i svi
ostali, koji su htjeli poći stopama Kristovim.
Oni su mrzili svoje duše na ovom svijetu, da budu njihove u vječnosti.
O, kako su strogo i oskudno živjeli sveti oci u pustinji; kako su podnosili duge i teške
napasti; kako ih je često neprijatelj mučio; Kako su neprestano i vruće se Bogu molili; kako
su oštro postili; kako su silno revni bili za duhovnim napretkom; kako su se odvažno borili da
uklone mane; kakvu su čistu i pravu nakanu imali prema Bogu!
Po danu su radili, a po noći su se dugo Bogu molili, premda ni uz dnevni posao nisu prestali
u duhu moliti.
Sve su vrijeme korisno provodili; svaki im se čas u službi Božjoj činio kratak, a od velike
slasti razmatranju zaboravljali su da i tijelo valja okrijepiti. Odrekoše se svakog bogatstva,
dostojanstva, časti prijateljstva i rońaka; nijesu željeli imati ništa od svijeta; jedva su uzimali
najpotrebnije za život, a žalostilo ih je služiti tijelu i kad je trebalo.
Bili su dakle siromašni zemaljskim blagom, ali veoma bogati milošću i krepostima.
Izvana ih je bila oskudica, ali iznutra jačali su se milošću i Božamnskim utjehom.
Daleko su bili od svijeta, ali zato vrlo blizu Bogu i njegovi osobiti prijatelji.
Sami su sebe smatrali za ništa, svijet ih je prezirao, dok ih je Bog volio i ljubio.
Bili su uistinu ponizni, živjeli su iskrenoj poslušnosti i provodili su dane u ljubavi i
strpljivost: radi toga su kod Boga postigli veliku milost.
Postavljeni su svima redovnicima za uzor, te neka nas oni potiču na dobar napredak više
nego mlitavci na nemar.
O, kolika je bila revnost kod svih redovnika, kad se red osnivao! O, kolika pobožnost u
molitvi, koliko natjecanje u kreposti! Kako je bila velika stega koliko je poštovanje i
poslušnost prema pravilu osnivača cvala meńu svima!
Još svjedoče preostali tragovi, da su bili muževi sveti i savršeni, koji pregaziše svijet hrabro
se boreći. Danas se već drži velikim, ako tko ne prestupi pravilo ili ako tko može strpljivo
podnijeti što le izabrao.
Oh, kako smo mlaki i nemarni u svom staležu, jer tako brzo ostavljamo prvašnju revnost, te
nam se već s lijenosti i mlitavosti gadi živjeti!
Daj, Bože, da ne zaspi želja za napredovanjem u krepostima u tebi, koji si češće vidio mnogo
primjera pobožnih ljudi!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Budimo sveti, jer je naš Otac nebeski svet! – A do te svetosti doći ćemo, ako se držimo onih pravila i
uputa, koje nam daje za svagdanji život naša sveta katolička i apostolska Crkva. – Ne divimo se samo
uzornom i junačkom životu svetaca, nego ih nasljedujmo. – Ali ni oni se nijesu rodili svetima, nego su
vlastitim naporom i milošću Božjom postali sveci.
Svi sveti i svetice Božje, molite za nas! Blagoslovljen Bog u svojim anńelima i svetima!
(Liturgija.)
DEVETNAESTA GLAVA
O VJEŽBAMA DOBRA REDOVNIKA
Život dobra redovnika treba da je pun svake kreposti: da je takav iznutra, kakav se čini
ljudima izvana.
I pravo je, da smo u duši još savršeniji nego što se opaža izvana; Bog naime, koga moramo
duboko poštivati, vidi nas gdjegod bili, te treba da hodamo u njegovom prisustvu čisti kao
anńeli.
Svaki dan trebamo obnavljati svoju odluku i poticati se na revnost kao da smo se istom
danas obratili, te da govorimo: «Pomozi me Gospodine Bože, u dobroj odluci i u svojoj i u
svojoj svetoj službi, pa daj, da danas pravo započnem, jer ono što do sada učinih, nije ništa.»
O našoj odluci ovisi i naš duhovni napredak; tko hoće da dobro napreduje, neka se živo
prihvati posla.
Ako često malakše onaj, koji čvrsto odluči, što će se istom dogoditi od onoga, koji se odluči
slabo i rijetko?
Na različit način možemo odstupiti od svoje odluke; najmanje zanemarivanje duhovnih
vježbi ne prolazi bez nikakve štete.
Odluka pravednika ovisi više o milosti, i čega se god pravednici prihvaćaju, u Boga se uvijek
uzdaju.
Čovjek naime snuje, a Bog odreńuje. «Čovjek nije gospodar svoga puta.»
Ako popustiš kadšto uobičajenu vježbu iz pobožnosti ili iz ljubavi prema bližnjemu, lako ćeš
je kasnije nadoknaditi.
Ali ako se vježba zanemaruje na laku ruku iz duhovne dosade ili nemara, teško griješiš i
osjetit ćeš, da je štetno.
Naprezali se mi koliko mu drago, još ćemo lako sagriješiti u mnogočem. Ipak treba uvijek
nešta stalna odlučiti, a osobito protiv onoga, što najviše smeta.
Jednako moramo ispitati i urediti nutrašnji i vanjski ćivot, jer je to kovisno za duhovni
napredak.
Ako se ne možeš svagda sabrati, a ti se saberi kadikad, bar jednom na dan; ujutro ili naveće
ispitaj svoje vladanje što si danas govorio, radio i mislio; jer u tom si možda više puta uvrijedio
Boga i bližnjega.
Opremi se junački protiv ńavolske zlobe; obuzdaj proždrlost, pa ćeš svaku tjelesnu sklonost
lakše obuzdati.
Ne budi nikada sasvim besposlen, nego ili čitaj, ili piši, ili se Bogu moli, i razmatraj, ili radi
što za opću korist.
Ali tjelesne poslove treba umjereno obavljati, niti je tjelesni posao za svakoga jednak.
Što nije zajednička vježba, neka se ne vrši pred svima, jer se zasebe vježbe bolje vrše na
samu.
Ali se čuvaj, da ne budeš spor za zajedničke vježbe, a spremniji za zasebne vježbe; nego,
pošto si ispunio potpuno i vjerno što si dužan i što te se naloži, ako ti joj dotječe vremena,
ostavi ga za sebe kako to tvoja pobožnost želi.
Ne mogu svi vršiti jednu te istu vježbu; jednome više koristi ovakva, a drugom onakva
vježba.
I prema različitom vremenu prijaju nam posebne vježbe: neke su nam milije u blagdane,
aneke u radne dane.
Jedne trebamo, kad smo napastovani, a druge u vrijeme mira i pokoja. – Kad smo rastuženi,
volimo druge misli, a opet drugojačije, kad smo veseli u Gospodinu.
O glavnim svetkovinama moramo obnoviti pobožne vježbe i gorljivije se moliti svecima za
zagovor.
Od svetkovine do svetkovine moramo stvarati odluke kao da ćemo se tada s ovog svijeta
preseliti i doći na vječnu svetkovinu. Zato valja, da se u svetim vremenima pomno
pripravljamo i pobožnije živimo, te da svaku vjersku dužnost točnije vršimo kao da ćemo
doskora dobiti plaću od Boga za svoj trud.
A ako se taj čas zategne, vjerujemo, da se nijesmo dovoljno pripravili i da smo nedostojni
tolike slave, koja će se u odreńeno vrijeme za nama objaviti: i nastojmo, da se bolje
pripravimo na smrt.
«Blago onome slugi» - kaže evanńelista Luka) «Koga gospodar, kad dońe, nańe budna.
Zaista vam kažem, da će ga plostaviti nad svim svojim imanjem.»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Iste opomene vrijede i za ljude u svijetu. – U našem srcu moraju sve kreposti naći njesta, jer tako želi
Spasitelj, kad nas poziva, da se u nj ugledamo, - Dnevno obnovi svoje odluke, ponajradije ujutro, i živi po
smišljenom kršćanskom dnevnom redu. Naročito se sjeti onih dobrih odluka, koje si stvorio u danima i
časovima osobite milosti Božje: iza sv. ispovijedi i sv. pričesti,u duhovnim vježbama, u sv misijama, u
pogibli i t.d.
Neka ispravi srca naša molimo, Gospodine, Tvojega smilovanje djelovanje, jer Tebi bez
Tebe ne možemo ugoditi.
Pristupna XVIII. Nedj. po Duh.)
DVADESETA GLAVA
LJUBI SAMOĆU I ŠUTNJU !
Potraži zgodno vrijeme, da se baviš sam sobom i često razmišljaj o dobročinstvima Božjim.
Okani se radoznalosti, pa radije čitaj takve stvari, koje te više potiču, na skrušenost nego ti
pružaju zabave.
Ako se ukoniš suvišnim razgovorima i besposlenu hadanju i ne slušaš novosti i govorkanja,
naći ćeš dosta zgodna vremena za nabožno razmatranje.
Najveći su se sveci uklanjali ljudskom društvu gdjegod su mogli, i voljeli su u tišini Bogu
služiti.
Reče netko: «Kolikogod sam puta bio meńu ljudima, manji sam se čovjek vratio.» O
tom se često uvjerimo, kad se dugo razgovaramo. Lakše je posve šutjeti nego govorom ne
uvrijediti. Lakše je ostati kod kuće nego se vani čuvati.
Tko dakle želi doprijeti do unutrašnjega i duhovnoga života, treba da se s Isusom uklanja
mnoštvu.
Nitko se sigurno u javnosti ne pokazuje, osim tko rado živi u tajnosti. – Nitko sigurno ne
govori, nego tko rado šuti.
Nitko sigurno ne vrši poglavarsku dužnost, nego tko se rado drugome podlaže. Nitko sigurno
ne zapovijeda, nego tko je naučio rado slušati.
Nitko se sigurno ne veseli, nego tko u sebi nosi svjedočanstvo čiste savjesti. Pouzdanje
svetaca svagda je bilo puno straha Božjeg. A nijesu zato bili manje brižni i ponizni, jer su se
odlikovali velikim krepostima i milošću.
Pouzdanje zlih ljudi izvire iz oholosti i umišljenosti te konačno u obmami.
Nikad ne misli, da si siguran u ovom životu, ako ti se i čini da si dobar redovnik ili pobožan
pustinjak.
Ćesto su oni, koje svijet više štuje, bili u većoj pogibelji, jer su se odviše uzdali u se.
Stoga je mnogima korisnije, da ne ostanu posvema bez napasti, nego da budu češće
napastovani, kako ne bi bili odveć bezbrižni, da se ne bi možda uzoholili i još više priklonili
izvanjskim utjehama.
O, kako bi čistu savjest sačuvao, tko ne bi nikad tražio prolazno veselje, tko se ne bi nikad
bavio svijetom!
O, kako bi velik uživao mir i pokoj, koji bi se okanio svake isprazne briga i mislio samo na
spasonosne i božanske stvari, pa se posve pouzdao u Boga!
Nitko nije vrijedan nebeske utjehe, ako se marljivo ne vježba u svetom skrušenju.
Ako se želiš od srca skrušiti, unińi u svoju sobu, pa se izmakni svjetskoj vrevi, kako je
pisano: »U svojim se ložnicama skrušite!»
U ćeliji ćeš naći, što vani gubiš. Ćelija postaje draga, ako si neprestano u njoj, a gadit će ti
se, ako je često ostavljaš.
Budeš li od početka svoga obraćenja u njoj rado stanovao i čuvao je, bit će ti poslije mila prijateljica
i najdraža utjeha.
U šutnji i tišini napreduje pobožna duša i uči tajne Sv. Pisma. Tamo nalazi potoke suza,
kojima se svaku noć pere i čisti.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
U svjetskoj buci i vrevi često zaboravljamo na Boga i rastresemo se, te ńavao lakse sije u naše duše
kukolj. Ako po svom zvanju ostajemo u svijetu, pa se moramo baviti prolaznim poslovima, uńimo koji čas
preko dana u se i promotrimo sva svoja djela i sve svjetsko komešanje pod vidom vječnosti. Najbolju
ćemo ocjenu našeg rada i života u svijetu zadobiti, ako obavimo zatvorene duhovne vježbe po uputi sv.
Ignacija Lojole.
Bože, koji si za raširenje veće slave imena svojega po blaženom Ignaciju svoju crkvu ukrijepio
novom pomoću: podaj, da njegovom pomoći i po njegovom primjeru boreći se ovdje na
zemlji, zavrijedimo s njime biti ovjenpani na nebesima
(Pristupna na Blagdan sv. Ignacija Prizn.)
I. Knjiga DVADESET I PRVA GLAVA
O SKRUŠENOM SRCU
Ako hoćeš štogod naprdovati, uzdrži se u strahu Božjem i ne budi odviše slobodan, nego
obuzdaj svoja osjetila i ne podaj se ludom veselju.
Nastoj da skrušiš srce i bit ćeš pobožan.
Skrušenost pruža mnogo dobra, što razuzdanost obično brzo igubi.
Čudno je, da se čovjek uopće može potpuno radovati u ovom životu, kad pomisli i promotri,
da je prognanik, a duža da mu je izvrgnuta tolikim pogibeljima.
Lakoumna smo srca, i ne marimo za pogreške, pa stoga ne osjećamo bolova naše duše, već
se često ludo smijemo, kad bi s pravom trebali plakati.
Nema prave slobode i česte radosti, osim kad se Boga bojiš, a savjest ti je mirna.
Blago onomu, koji može ukloniti sve što rastrese misli, pa se može sabrati i sveto skrišiti.
Blago onomu, koji se svega odriče, što mu može okaljati ili opteretiti savjest.
Bori se muževno: navika se svladava navikom.
Ako se umiješ riješiti ljudi, i oni će tebe pustiti u miru da činiš svoje.
Ne prte se u tuńe stvari, i ne uplići se u poslove starijih.
Uvijek najprije gledaj na sama sebe; osobito opominji samoga sebe prije nego sve druge,
koji su ti dragi.
Ako te ljudi ne vole, ne žalosti se radi toga; nego neka ti bude teško, što se ne vladaš dobro i
mudro, kako bi se dolikovalo sluzi Božjem i pobožnom redovniku.
Često je korisnije i sigurnije, ako u ovom živpotu nemamo mnogo utjehe, osobito sjetilne.
Upoznaj, da si nevrijedan utjehe Božje te da si više vrijedan teške nevolje.
Kad se posvema skrušiš, onda ti je sav svijet težak i gorak.
Dobar čovjek nańe svagda dosta radi toga radi čega treba da se skruši i plače. Dali promatra
sebe i misli o bližnjemu, zna da nitko na zemlji ne živi bez nevolja.
I što sebe strože promatra, tim mu je veća bol.
Naši su grijesi i pogreške uzrok pravednom bolu i unutrašnjoj skrušenosti; u grijehe smo se
toliko zapleli, da smo rijetko sposobni promatrati nebeske stvari.
Da češće misliš na svoju smrt nego na dug život, nema sumnje, da bi se savjesnije
popravljao.
A da u duhu ozbiljno joń promotriš buduće muke u paklu ili u čistilištu, vjerujem, da bi
drage volje podnosio napore i bolove, te se ne bi plašio nikakve strogosti.
Ali jer nam to ne prodire do srca, a volimo još što nama godi, zato ostajemo hladni i veoma
lijeni.
Često je siromaštvo duha krivo, da se jadno tijelo tako lako tuži.
Moli se zato ponizno Gospodinu, da ti dade skrušeno srce i reci s prorokom: » Nahrani me,
Gospodine hljebom suznim i napoji me suzama u punoj mjeri.»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Kad je sv. Alojzije svoje neznatne pogreške iz ranog i nesvijesnog djetinjstva tako teško okajavao, a sv.
Magdalena Pazzijska jedan laki grijeh, kako da se i ne skrušimo, koji smo puni svakovrsnih grijeha !
Oplakujmo svoje grijehe dobrim savršenim pokajanjem prigodom sv. ispovijedi i svake večeri prije
počinka, a u nas neka uńe sv. strah i pred najmanjim grijehom.
Svemogući vječni Bože, daj nam svetotajstva muke Gospodnje tako vršiti, da oproštenje
primiti zavrijedimo.
/Pristupna na Veliki Utorak.)
DVADESET I DRUGA GLAVA
RAZMIŠLJAJ O LJUDSKOJ BIJEDI !
Bio ti gdje mu drago i obratio se ti kamo mu drago, ako se ne obratiš Bogu, jadan si.
Uznemiruješ li se, jer ti ne uspijeva sve kako želiš i hoćeš?
Tko je taj kome biva sve po volji? Ni meni ni tebi niti ikome od ljudi na zemlji.
Nema nikoga na svijetu bez nevolje ili jada, bio on kralj ili papa.
A kome je najbolje? Zastalno onome, koji može za Boga štogod trpjeti.
Mnogi slabići i neznalice govore: gle, kako lijepo onaj čovjek živi, kako je bogat, kako velik,
silan i uzvišen!
Ali gledaj na nebeska dobra i vidjet ćeš, kako su sva ta vremenita dobra uništena, kako su
nestalna i vrlo tegobna, jer ih nikada ne posjedujemo bez straha i brige.
Nije čovjek sretan, ako obiluje vremenitim dobrima, nego ga zadovoljuje srednja mjera.
Prava je nevolja živjeti na zemlji.
Čim više želi čovjek biti duhovan, tim mu sadanji život postaje gorči, jer osjeća bolje i vidi
jasnije mane ljudske pokvarenosti.
Jesti, piti, bdjeti, spavati, počivati, raditi i robovati ostalim prirodnim potrebama doista je
velika muka i pokora za pobožna čovjeka, koji bi htio biti slobodan i prost od svakog grijeha.
Duhovan čovjek biva, naime, na svijetu vrlo vezan tjelesnim potrebama. Zato prorok poboŽno
moli, da bi se njih mogao osloboditi govoreći. «Izbavi me, Gospodine, od mojih
potreba.»)
Ali teško onima, koji ne uvińaju svoju bijedu, ali još teže onima, koji ljube ovaj bijedni i
Prolazni život.
Toliko ga nekoji ljube, da ne bi ništa ni marili za kraljevstvo Božje, kad bi mogli ovdje
uvijek živjeti, premda jedva imaju i najpotrebnije mučeći se ili prosjačeći.
Bezumni i nepostojani srcem, koji tako duboko zagreznuše u zemaljštinu, da im se samo
dopada ono što je tjelesno!
Ali će bijednici teško osjetiti još na koncu života, kako je kukavno i ništeno bilo, što su
ljubili.
Sveci pak Božji i svi pobožni prijatelji Kristovi nijesu se obazirali na ono, što je tijelu
godilo, niti ono, što je u svijetu uspijevalo; sva im je nada i težnja smjerala na vječna dobra.
Svaka njihova želja podizala se do stalnoga i nevidljivoga, da ih ne bi ljubav k vidljivim
dobrima dovukla do najnižeg. Ne gubi, brate, vjere, u duhovni napredak; još imaš vremena i
časa!
Zašto hoćeš odgoditi svoju odluku do sjutra? Ustani, odmah i počni i reci: Sad je vrijeme za
rad, sada je vrijeme za borbu, sad je zgodno vrijeme da se popravimo.
Kada ti je zlo i kad trpiš nevolju, tad je vrijeme za zaslužbu.
«Ognjem ti je i vodom proći prije nego dońeš do pokoja.»)
Ako sebe ne prisiliš, ne ćeš svladati mane. Dok nosimo ovo krhko tijelo, ne možemo biti bez
grijeha, niti živjeti bez tegobe i bola.
Drago bi nam bilo mirovati bez svake nevolje, ali jer smo po grijehu izgubili nevinost,
izgubili smo pravo blaženstvo.
Zato moramo biti strpljivi i čekati na milosrńe Božje dok «ne prońe zloća») i «život ne
proguta smrtno».)
O, kolika je slabost ljudska kad je uvijek sklona na zlo! Danas ispovijedaš svoje grijehe, a
sutra iste počinjaš.
Sad odlučiš, da ćeš se čuvati, a sad kasnije griješiš kao da nijesi ništa ni odlučio.
S pravom se možemo poniziti, niti ikad možemo što veliko o sebi misliti, jer smo tako slabi i
nestalni.
I radi nemarnosti može se brzo izgubiti sve, što se po milosti teškom mukom jedva postiglo.
Što će biti još konačno od nas, kad tako rano postajemo mlaki? Jao nama, ako tako naginjemo
mirovanju kao da smo već u miru i sigurnosti, dok se još u našem vladanju ne pokazuje ni
trag svetosti.
Dobro bi bilo, da se još jednom kao dobri novaci dademo poučavati u kreposnom životu:
možda bi bilo nade, da ćemo se u budućnosti nešto popraviti i više duhovno napredovati.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako te stigne nesreća i zlo, gledaj u njima ruku Božju, koja nas takvim skrušenjem hoće da dovede do
pravr pokore i da nas očuva od životne obijesti. Naše slabosti i ostaci grijeha u nama neka nam otvore
duhovne oči, da se još čvršće povežemo uz Isusa i njegovu svetu milost, jer je on uzeo na sebe sve naše
ljudske slabosti osim grijeha. Božanski spasitelj učvrstit će naše dobre odluke i prve uspjehe u duhovnom
Životu.
Srce Isusovo, spasenje onima, koji se u Te ufaju, smiluj se nama!
(Liturgija)
DVADESET I TREĆA GLAVA
RAZMIŠLJAJ O SMRTI.
Brzo će biti gotovo ovdje s tobom; gledaj , dakle, kako živiš: jer danas jesi, a sutra te više
nema. Čim nekoga ljudi ne vide, brzo ga zaboravljaju.
O, kako smo ludi i tvrda srca, jer mislimo jedino na sadašnjicu, a ne predvińamo radije
budućnost! Trebalo bi, da uvijek radiš i misliš tako, kao da ćeš još danas umrijeti.
Kad bi ti savjest bila mirna, ne bi se mnogo bojao smrti. Bolje bi bilo čuvati se grijeha nego
izbjegavati smrt. Ako danas nijesi pripravan, kako ćeš biti sutra?
Sutrašnji dan je nestalan, i ne znaš hoćeš li sutra živ biti?
Što nam koristi dugo živjeti, kad se tako malo popravljamo? Ah, dug život ne čini nas boljima,
nego nam često uvećava krivicu.
O, da smo i jedan dan dobro proživjeli na ovom svijetu! Mnogi broje godine otkada se
obratiše, ali je često slab plod obraćenja.
Ako je strašno umrijeti, možda je još pogibeljnije dulje živjeti? Blago onome, koji uvijek
misli na čas smrti i svaki dan se na nju sprema. Ako si vidio koga kako umire, pomisli, da ćeš
I ti istim putem proći.
Ujutro pomisli, da ne ćeš dočekati večeri. A naveće se ne usudi nadati jutru.
Budi, dakle pripravan i ćivi tako, da te smrt ne zateče nikad nepripravna. – Mnogi umru
naglo i iznenada; jer «Sin čovječji doći će u koju uru ne mislite.»
Kad dońe onaj zadnji čas, o čitavom ćeš prošlom životu početi sasvim drugajačije misliti;
veoma češ žaliti, što si bio tako nehajan i mlitav.
Kako je sretan i mudar onaj, koji nastoji, da sada za ńivota bude onakav, kakvog želi da ga
smrt nańe! Au sretnu se smrt mnogo onda pouzdaj, ako svijet posve prezreš te vruće želiš
napredovati u krepostima; ako uzljubiš stegu, ako vršiš pokoru, ako se svladaš i ako podneseš
svaku nevolju za ljubav Kristovu.
Mnogo dobra moćeš učiniti, dok si zdrav; ali kad oboliš, ne znam što ćeš moći.
Rijetki su koji u bolesti postaju bolji; tako se i oni rijetko posvećuju, koji mnogo hodočaste.
Ne uzdaj se u prijatelje i u rońake i ne odgańaj svoga spasenja za kasnije: jer će te ljudi brže
zaboraviti, nego što misliš. Bolje je sada u pravo vrijeme pobrinuti se da ovršiš kakvo dobro
djelo, nego se pouzdati u tuńu pomoć.
Ako se sada ne brineš sam za sebe, tko će se za tebe brinuti u budućnosti? Sad je vrijeme
dragocjeno. «Sad su dani spasenja, sada je vrijeme najzgodnije.»
Ali žalosno je, da ti ne upotrebljavaš korisnije to vrijeme u kome možeš zaslužiti, čime ćeš
se okoristiti za vječni život! Doći će vrijeme, kad ćeš poželjeti jedan dan ili sat da se pripraviš,
a ne znam hoćeš li ga zadobiti.
Ej, predragi, iz kakve bi se pogibelji mogao izbaviti, kakvog li se straha riješiti, ako budeš
uvijek živio u strahu Božjem i mislio na smrt?
Nastoj sada tako živjeti, da se na času smrti možeš većma radovati nego bojati. Nauči se
sada sve prezirati, da onda možeš nesmetano poći Kristu. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da
bi se tada sigurnije mogao pouzdati.
Ah, luńaće, što misliš, da ćeš dugo živjetik, kad ni za jedan dan nijesi ovdje siguran? Koliko
ih se samo prevarilo, pa su iznenada preminuli?
Koliko si puta slušao govoriti, da je ovaj od mača posrnuo; onaj da se je utopio; onaj da se s
visoka srušio, slomivši vrat; onaj da se za stolom ukočio, a ovaj da je kod igre svršio?
Jedan je poginuo od vatre, drugi od oružja, netko od kuge, a netko od razbojničke ruke: i
tako svi svršuju smrću.»život ljudski prolazi brzo kao sjena».
Tko ćete se sjećati iza tvoje smrti, i tko će se pomoliti za tebe? Čini, sad, predragi, štogod
možeš, jer ne znaš, kada ćeš umrijti, i ne znaš, što te iza smrti čeka.
Dok imaš vremena, skupljaj neprolazno blago. Ni na što ne misli, nego na svoje spasenje;
brini se samo za Božje stvari.
Pribavi si sada prijatelje štujući svece Božje i nasljedujući njihov život, da te prime u vječne
stanove kada umreš.
Vladaj se kao stranac i gost na svijetu, koga se ništa ne tiču svjetski poslovi. Sačuvaj
slobodno srce i posvećeno Bogu, jer «nemaš ovdje stalne postojbine».
Tamo upravljaj dnevne molitve, uzdahe i suze, da ti duša iza smrti bude vrijedna da dońe
Gospodinu. Amen
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne možeš izbjeći smrti, jer je to naša baština po istočnom grijehu, Čas smrti je odsudan za tebe, jer kako
posječeno stablo padne, onako ostane ležati. Ali se zato pripravljaj kreposnim životom na smrt, kloni se
svakoga grijeha, čini dobra djela. Spasonosno će ti biti, ako se, lijegajući u krevet, sjetiš svoje neizbježive
smrti i ako se naročitom molitvom utečeš Majci Božjoj i sv. Josipu zaštitniku dobre smrti.
Molimo Te, Gospodine Isuse Kriste, koji nas oživljuješ nebeskim tajnama, da se uvijek
ugledamo u primjer Tvoje sv. obitelji te zavrijedimo, da nam j smrtnom času dońe ususret
slavna Djevica sa svetim Josipom, a Ti da nas primiš u vječni nebeski dom.
(Pristupna na blagdan sv. Obitelji.)
DVADESET I ČETVRTA GLAVA
O SUđENJU I KAZNAMA ZA GREŠNIKE
Kod svih djela gledaj na konac i promisli, kakav ćeš stajati pred strogim sucem, kome nije
ništa sakriveno, koji se ne da ublažiti darovima te ne prima izgovora, nego će suditi kako je
pravo. O bijedni i bezumni grešniče, što ćeš odgovoriti Bogu, koji zna za svaki tvoj grijeh,
kad se daikad plašiš pogleda razljućenom čovjeka?
Zašto se već sada ne brineš za sudnjidan, kad te nitko drugi neće moći opravdati ili braniti ,
jer će svaki sebi samome biti dovoljan teret?
Sad donosi tvoj napor plodove, plać ti se uračuna, uzdah usliši, a bol zadovolji i čisti, strpljiv
Čovjek ima veliko spasonosno čistilišta, ako podnosi nepravdu te se više žalosti radi tuńe zlob
nego zbog vlastite pretrpljene nepravde; ako se rado moli za svog neprijatelja i od srca oprašta
uvrede, ako ne oklijeva druge moliti da mu oproste, ako se lakše smiluje nego rasrdi; ako
često sebi silu nanosi i ako nastoji, da tijelo posvema podloži duhu.
Bolje je, da se sada čistimo od grijeha, da ništimo pogreške, nego da ih pridržimo za
okajanje na drugom svijetu. Zaista, sami sebe varamo neurednom ljubavlju prma tijelu.
Što će onaj oganj drugo proždirati, nego tvoje grijehe? Što se više sada štediš i robuješ tijelu,
tim ćeš teže i kasnije okajati i spremaš veću grańu za paklensku vatru.
U čemu se je griješilo, u onom se teže kazniti. Ondje će se ljenčine podbadati usijanim šiljcima,
a izjelice i pijanice mučiti strahovitom žeńu i gladom. Ondje će se bludnici i raskalašeni
polijevati smolom i smrdljivim sumporom, a zavidnici će se od bola savijati kao bijesni psi.
Nema mane, koja neće imati svoju osobitu muku. Tamo će jedna ura zadavati groznije muke
nego zadaje ovdje stotina godina najstrože pokore.
Tamo nema osuńenicima nikakva mira niti utjehe, dok ovdje kadikad otpočnemo od napora i
tješimo se s prijateljima. Sada budi zabrinut i žali grijehe, da na sudnji dan budeš siguran s
blaženima.
“Tada će pravednici hrabro stajati s velikom stalnošću prema onima, koji su ih mučili i
tlačili.”
Tada će ustati da sudi onaj, koji se sada ponizno podlaže ljudskome sudu. Tada će siromah i
ponizan biti pun pouzdanja, a oholica će se plašiti sa svih strana.
Onda će se vidjeti, da je onaj bio za života mudar, koji je naučio biti lud i prezren u svijetu
radi Krista. Onda ćemo se veseliti radi svake strpljivo podnesene nevolje i “svaka će
nepravda zašutjeti”.
Onda će se izmučeno tijelo više veseliti nego da je bilo razmaženo nasladama. Onda će se
zasjati prosta haljina, a skupocjena će potamnjeti. Onda će se više slaviti siromašna kućica
nego zlatna palača. Onda će koristiti više ustrajna strpljivost nego vlast nad čitavim svijetom.
Onda će se više uzveličati skromna poslušnost nego sva svjetska lukavština.
Tada će nas više veseliti čista i mirna savjest nego duboka učenost. Tada će više vrijediti
preziranje bogatstva nego sve blago sinova zemaljskih. Tada ćeš biti više utješen radi
izvršenih pobožnih molitava nego radi održanih slavnih gozba. Tada ćeš se više radovati što si
šutio nego što si se dugo razgovarao. Tada će više vrijediti sveta djela nego mnoge lijepi
riječi. Tada će više koristiti strog život i oštra pokora nego sva zemaljska raskoš.
Nauči se sada trpjeti male patnje, da se možeš time osloboditi većih. Ovdje najprije kušaj,
što ćeš moći poslije. Ako ne možeš podnijeti sada ove male patnje, kako ćeš snositi vječne
muke? Ako te sada mala bol čini nestrpljivim, što će biti u paklu? Gle, ne možeš, zbilja imati
dvije radosti: naslańivati se na zemlji i poslije kraljevati s Isusom Kristom.
Da si sve do danas živio u častima i nasladama, što bi ti sve to sve koristilo, kad bi ovaj čas
morao umrijeti? Stoga je sve taština osim ljubiti Boga i samo njemu služiti. Jer tko Boga iz
svega srca ljubi, taj se ne boji smrti, ni muke, ni suda, ni pakla; savržena ljubav čini nam,
naime, siguran dolazak k Bogu. Ako tko još voli grijeh, nije ni čudo, ako se plaši smrti i suda.
Dobro je ipak, da te barem strah pred paklom uspregne od grijeha, ako te ljubav još ne može
odvratiti od zla. Ali tko zabacuje strah Božji, ne će moći dugo ostati dobar, nego će doskora
pasti u zamke paklenoga duha.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Neka i nama kao i sv. Jeronimu neprestano zvuči trublja strašnoga suda u ušima, jer će to biti dan, kada
će i pravednici biti bez milosrńa suńeni, a kamo li ne mi grešnici!
Pri svijetlu mrtvačke svijeće promatraj sva svoja djela i čitav život, pa ćeš se riješiti svake oholosti,
bludnosti i nepokornosti zakonu Božjem i crkvenom. Pitaj se kod svakog djela kao što je radio sv.
Alojzije:što mi koristi za vječnost? I izbjeći ćeš mnogom grijehu i svladati mnoge mane i slabosti.
Molimo Te, Gospodine Bože, da nas tvoji darovi odalečuju od zemaljskih raskoši o mebeskom
nas krepošću uvijek obnavljaju.
(Popričesna IV. Nedj. po Bogoj.)
DVADESET I PETA GLAVA.
O REVNOM POPRAVLJANJU CIJELOG NAŠEG ŽIVOTA.
Budi revan i marljiv u službi Božjoj i misli često: pošto si došao i zašto si ostavio svijet? Zar
ne zato da živiš za Boga i da postaneš duhovnim čovjekom? Žuri se, dakle, da napreduješ, jer
ćeš doskora za svoj napor primiti plaću, pa neće više biti ni straha ni ćalosti tvojoj blizini.
Sada žeš se malo truditi, a poslije ćeš zadobiti vrliki mir, dapače i vječnu radost. Ako ostaneš
vjeran i revan u svom radu, bez dvojbe da će i Bog bitivjeran i obilan u nagrańivanju. Trebaš
se živo nadati, da ćeš pobijediti; ali ne smiješ se predati sigurnosti, da ne omlitaviš ili se ne
uzoholiš.
Kad je neki bojažljivac često kolebao izmeńu straha i nade, pa se nadvadan tugom jednom u
crkvi pred žrtvenikom klečeći molio Bogu, ovako je u sebi mislio i govorio: «O, kad bih
znao hoću li ustrajati?» I odmah začuje u sebi Božji odgovor.: «Pa da znaš, što bi učinio?
Sad čini što bi htio onda činiti, i bit ćeš sasvim miran»
On se brzo utješi i ohrabri, izruči se volji Boćjoj i bajažljivo kolebanjeisčeznu. Nije htio
radoznalo ispitkivati, što će mu se dogoditi, nego se više trudio da ispita, što je prava i
savršena volja Božja, kako bi svako dobro djelo započeo i dovršio.
«Uzdaj se u Gospodina i čini dobro; ostani na zemlji i hranit ćeš se njezinim
bogatstvom», veli prorok.
Jedno je što mnoge odbvija da ne naprduju i da se temeljito ne poprave: strah pred
poteškoćema i naporima u borbi. Oni baš najviše mimo ostalih napreduju u kreposti, koji
muževnije nastoje svladati ono, što je teže i protivnije. U čemu se, naime, više svladamo i
umrtvimo duhom, u tom više napredujemo i zaslužujemo veću milost. Ali nemaju svi jednako
mnogo da svladaju i ukrote. Ipak će marljivi pregalac jače napredovati, premda je u njega više
strasti, nego onaj, koji se dobro vlada, ali ne nastoji tako živo oko kreposti.
Dvoje nam osobito pomaže, da se čestito popravimo: ako se silom otimljemo onome, čemu
je priroda po grijehu sklona te ako živo nastojimo oko dobra, koje baš ponajviše trebamo. Još
se nastoj svladati i čuvati onoga, što ti je ponajviše u drugih mrsko.
Svuda se okoristi za svoj napredak, te se oduševi za nasljedovanje, ako vidiš ili čuješ dobre
primjere. Ako primjetiš šta grešna, čuvaj se, da toga ne činiš; ili ako si kad učinio, trsi se da se
što prije popraviš. Kako tvoje oko druge motri, tako i druge paze na tebe.
Kako je ugodno i dražesno gledati revnu i pobožnu braću, koja se dobro vladaju i drže reda!
Kako je žalosno i teško gledati one, koji neuredno žive, koji ne vrše ono na što su pozvani.
Kako je štetno, kad zanemariš ono čemu si se posvetio po zvanju, pa težiš za onim, što ti nije
povjereno! Sjećaš se stvorene odluke i imaj pred očima sliku Raspetoga! Ako promotriš život
Isusa Krista, doista ne možeš stidjeti, što dosad nijesi više nastojao da mu budeš sličan,
premda si bio dugo na putu Božjem. Redovnik, koji pažljivo i pobožno razmatra presveti
život i muku Gospodnju, naći će ondje izobila svega, što mu je korisno i potrebno, te ne treba
da osim Isusa što boljega traži.
O, kad bi raspeti Isus ušao u naše srce, kako bismo brzo i dosta bili učeni! Revan redovnik
sve podnosi veselo, što mu se zapovijeda. Nemarnu i mlaku redovniku biva sve teže i odasvud
ga biju nevolje, jer nema uinutrašnje utjehe, a izvanjske ne smije tražiti. Redovnik, koji ne
živi u stezi, izlaže se teškoj propasti. Onomu, koji traži lakše i ugodnije, svagdje će biti
tijesno, jer mu ovo ili ono neće biti po čudi.
Kako to drukčije vrše toliki drugi redovnici, koji živu u samostanskoj stegi dosta skučeni?
Malo kad izlaze, živu povučeno, veoma se siromašno hrane i grubo se odijevaju; mnogo rade,
a malo govore, kasno lijegaju, a rano ustaju; dugo mole, često uče i u svemu se drže reda.
Gledaj Kartuzijance i Cistercite te redovnike i redovnice različitih redova, kakosvaku noć
ustaju da pjevaju hvale Gospodinu.
I zato bi bila sramota, da ti ljenčariš u tako sveto vrijeme, dok toliko mnoštvo redovnika
počinje slaviti Boga. O, kad se ne bi imali ni s čim drugim baviti nego da svim srcem i ustima
hvalimo Gospodina Boga svojega! O, da ti nikad ne bi trebao ni jesti, ni piti, ni spavati, nego
da bi mogao svagda Boga hvaliti i baviti se samo duhovnim stvarima! Tada bi bio mnogo
srećniji nego sada, kada služiš tijelu u svakoj potrebi. Kamo sreće, da nije tih potreba, nego da
sam ja samo duhovne okrepe, koju malo kad okusimo, na žalost!
Kad čovjek dońe do toga, da ni u kakva stvorenja ne ište svoje utjehe, onda istom započinje
savršeno u Bogu ćivjeti, i biti takońer u svemu zadovoljan, dogodilo se što mu drago.
Onda ga ni velika stvar neće veseliti, niti će ga mala žalostiti, nego se posvema i pouzdano
predaje Bogu, koji mu je sve u svemu; kome ništa ne propada i ne služi bez oklijevanja.
Misli svagda na konac i da se izgubljeno vrijeme ne vraća. Bez brige i nastojanja nikad ne
ćeš biti krepostan. Čim počinješ biti mlak, već tipočinje biti zlo.
Ako budeš revan, naći ćeš veliki mir i lakše ćeš podnijeti napore radi misli Božje i radi
ljubavi prema kreposti. Revan i marljiv čovjek na sve je spreman. Veća je muka opirati se
grijehu i strasti nego znojiti se kod tjelesnih radnja.
Tko se ne kloni malih pogrešaka, malo po malo pada u veće. Uvijek ćeš se naveće radovati,
ako provedeš korisno dan.
Bdij nad samim sobom, potakni se, opomeni sama sebe, i sama sebe ne zanemari, pa bilo s
drugima kako mu drago. Toliko ćeš napredovati, koliko ćeš sama sebe nadvadati. Amen.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne zastani na pola puta u kreposnom životu, nego se dnevno svladaj, da te ńavao ne prevari. Napastuje li
te pohlepa za jelom ili izbirljivost u hrani, razmišljaj kako se je Isus lišio svega, i bit će ti lakše. Boriš li se
u mekoputnošću, sjeti se Isusovih bdijenja i njegovog siromaštva. Ako Ti je teško slušati, slijedi ga, jer je
bio poslušan do smrti na križu. Naginješ li oholosti, pogledaj Spsasitelja kako je trnjem okrunio svoju
glavu, i ponizi se gdje god ti se pruži prilika.
Da se dostojiš nas same u svetoj službi svojoj potkrijepiti i uzdržati, Tebe molimo usliši nas!
(Liturgija.)
K o n a c p r v e k n j i g e.
II. Knjiga
OPOMENA ZA NUTARNJI ŽIVOT
PRVA GLAVA
O NUTARNJEM ŽIVOTU
Kraljevstvo je Božje u vama, (veli Gospodin)
Obrati se Gospodinu svim srcem i ostavi ovaj bijedni svijet, pa će ti duša naći pokoja.
Nauči se prezirati spoljašnost, a zavoli unutarnji život i vidjet ćeš, gdje kraljevstvo Božje
dolazi u te.
“Jer kraljevstvo je Božje mir i radost u Duhu svetom”) što se ne daje bezbožnicima.
Krist će tebi doći ulijevajući ti svoju utjehu, ako mu pripraviš dostojan stan u unutrašnjosti.
“Sva njegova slava i ljepota jest iznutra) i tu mu se svińa.
Krist često pohańa duhovnog čovjeka, slatko se s njim razgovara, ugodno ga tješi, obasipa ga
mirom i osobitom, začudnom povjerljivošću.
Eto, vjerna dušo, spremi svoje srce ovom zaručniku, da se udostoji k tebi doći i u tebi
stanovati.
Tako naime sam govori: “Ako tko ljubi mene, riječ će moju držati, i k njemu ćemo doći i
kod njega ćemo se nastaniti.”)
Ustupi dakle mjesto Kristu, a svima ostalima zabrani ulaz.
Ako imaš Krista, već si bogat i to ti je dosta.On će se za tebe brinuti i bit će ti vjeran upravitelj
u svemu, da ti nije potrebno uzdati se u ljude.
Ljudi se brzo mijenjaju i domala ih nestaje. “Krist ostaje do vijeka”) i stoji uz nas vjerno
do svršetka.
Ne valja se mnogo pouzdati u krhka i prolazna čovjeka, ako i jest koristan i drag; niti se
treba mnogo žalostiti, ako li se kadikad tko suprostavi i protuslovi.
Oni, koji se danas drže s tobom, sutra ti se mogu protiviti i obrnuto: jer se ljudi često
mjenjaju kao vjetar.
U Boga se sasvim pouzdaj; njega se boj i njega ljubi! Bog će braniti tebe i sve će učiniti
kako je za te najbolje.
“Nemaš ovdje stalne postojbine”) i na komu mjestu da bio, svuda si stranac i putnik; nikad
nećeš imati pravoga mira, ako se tijesno ne sjediniš s Kristom. Šta se ovdje ogledavaš, kad
ovo nije mjesto tvoga počinka?
Na nebesima treba da ti je stan, a na sve zemaljsko treba pogledati kao na prolazu. Sve
zemaljsko prolazi, a jednako i ti s njim. Gledaj: da uz ništa ne prioneš, da se ne uhvatiš i da ne
propadneš. Misli na Svevišnjega, a svoju molitvu upravljaj Kristu bez prestanka.
Ako ne znaš promišljati o visokim i nebeskim stvarima, a ti otpočini razmišljajući o muci
Kristovoj i rado boravi u njegovim svetim ranama.
Ako se pobožno utečeš k ranama i dragocjenim ožiljcima Isusovim, osjetiti ćeš u nevolji
veliku utjehu, pa nećeš mnogo mariti za prezir ljudi i lako ćeš podnijeti klevetanje.
I Krista su ljudi na zemlji prezirali i u najvećoj su ga nevolji i porugama ostavili znanci prijatelji.
Krist je htio trpjeti i biti prezren, a ti se usuńuješ na što tužiti? Krist je imao neprijatelja i
protivnika, a ti hoćeš da ti svi budu prijatelji i dobrotvori?
Zašto će ti se nagraditi strpljivost, ako te ne snalazi ništa teška? Ako nećeš ništa neugodna
pretrpjeti, kako ćeš biti prijatelj Kristov? Trpi s Kristom i radi Krista, ako želiš kraljevati s
Kristom.
Kad bi jednom sasvim unišao u Srce Isusovo i samo malo okusio vruće one ljubavi, ništa se
ne bi brinuo o ugodnom ili neugodnom, nego bi se više veselio nanešenoj uvredi. Ljubav k
Isusu čini da čovjek prezire sama sebe.
Tko ljubi Isusa i istinu i tko je duhovan čovjek bez neurednih sklonosti, može se slobodno
obratiti Bogu, uzdignuti se duhom nad samoga sebe i počivati u blaženom uživanju.
Onaj, koji prosuńuje onako, kako jest, a ne kako se priča ili sudi, taj je zaista mudar. Njega je
poučio više Bog nego ljudi. Tko je navikao provoditi duhovni život i malo držati do
izvanjskih stvari, ne ište mjesta i ne čeka vremena za pobožne duhovne vježbe.
Duhovan čovjek za čas se sabere, jer se nikad ne gubi posve u izvanjim stvarima. Vanjski
posao ga ne smeta niti ga smeta potrebni privremeni rad, nego se opredjeljuje tako, kako
posao dońe.
Tko je u svojoj nutrinji sve udesio i uredio, ne brine se za čudnovata i opaka ljudska djela.
Toliko toga smeta čovjeku i rastrese ga, koliko prianja uz vanjske stvari.
Da je u tebi sve u redu i da si posve čist, sve bi koristilo tvojemu dobru i napretku. Ali zato ti
se puno toga ne svińa i često te uznemiruje, jer još nijesi u sebi posve umro, niti si se raskrstio
sa zemaljštinom.
Ništa ne kalja toliko i ne zapliće srce, koliko nečista ljubav prema stvorenjima. Ako se odrekneš
izvanjske utjehe, moći ćeš razmišljati o nebeskim stvarima i u duši se često veoma
radovati.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Uńi u presv. Srce Isusovo trgajući se od svih grešnih i nesavršenih veza sa svijetom. Preko dana saberi se
duhovno više puta, makar da si u najvećem i najzamršenijem poslu. Na taj način vršit ćeš uspješan pregled,
da se u tvoje srce ne uvuče štogod za poslom, što nije ugodno oku božanskog Spasitelja.
Srce Isusovo, kralju središte sviju srdaca, smiluj se nama!
(Liturgija)
II. Knjiga DRUGA GLAVA
O PONIZNOJ PODLOŽNOSTI
Ne brini se mnogo, tko je za tebe, a tko je protiv tebe, - nego nastoj oko toga i brini se, da u
svemu, što činiš, Bog bude s tobom.
Imaj čistu savjest, i Bog će te vjerno braniti. Kome Bog hoće pomoći, tome ne može ničija
pakost škoditi. Ako znaš šutjeti i trpjeti, zacijelo ćeš osjetiti Božju pomoć. On zna i kada i
kako da se njemu izručiš.
U Boga je da pomogne i izbavi od svake nevolje. Ćesto nam mnogo koristi, da ostanemo što
ponizniji, ako drugi znadu za naše pogreške te ih prekoravaju.
Ako se ponizimo radi svojih pogrešaka, tada ćemo lako udobrostiviti druge i bez poteškoće
umiriti sve, koji se na nas srde. Bog štiti i oslobańa poniznoga i poniznom se priklanja;
poniznomu daruje obilje milosti te ga iza poniženja proslavljuje.
On otkriva svoje tajne poniznome i k sebi ga milo privlači i prizivlje. Ponizan čovjek posve
je miran i kad je osramoćen, jer se oslanja na Boga, a ne na svijet. Ne misli, da si išta napredovao
ako ne držiš, da si niži od svih.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako radi vršenja svojih dužnosti prema Bogu trpiš poruge i poniženja u društvu gdje živiš, ne brini se za
te poruge, ako ti je savjest mirna. U poniženju samoga sebe osjetit ćeš, da si malen pred veličanstvom
Božjim, ali ćeš osjetiti i pomoć Božju.
Molimo Te, Gospodine, učini nas vazda poslušnima Tvojim zapovijedima, da postanemo
dostojni Tvojih darova.
(Popričesna na XX. Nedj. Po Duh.)
II. Knjiga TREĆA GLAVA
O DOBROM I MIROLJUBIVOM ČOVJEKU.
Ponajprije umiri sebe, pa ćeš onda moći i druge umiriti. Miroljubivi čovjek više koristo nego
najučeniji. Strastven čovjek i dobro obraća na zlo i vrlo lako vjeruje u zlo. Dobar i miroljubiv
čovjek obraća sve na dobro.
Onaj, koji je utvrńen u miru, o nikome ne sumnja, a tko je nezadovoljan i uzbuńen, toga
muče svakojake sumnje, te niti sam miruje, niti pušta druge u miru.
Kaže često, što ne bi smio reči, a propušta, što bi mu više koristilo, da je učinio. Nadgleda,
što su drugi dužni učiniti, a zanemaruje svoju dužnost. Revnuj najprije na sebi, pa ćeš onda
moći pravedno revnovati i oko napretka bližnjega svoga.
Ti dobro znaš opravdati i iskititi svoja djela, ali lude isprike ne ćeš da primaš. Pravednije bi
bilo, da sebe optužuješ, a brata opravdaš. Ako hoćeš, da tebe trpe, trpi i ti drugoga. Gledaj,
kako si još daleko od prave ljubavi i poniznosti, koja se ni na koga ne zna srditi i ljutiti, nego
samo na sebe.
Nije ništa osobita drugovati s dobrima i krotkima, jer to po prirodi svakome godi. Svatko
drage volje miruje, i više ljubi one, koje misle kao i on. Ali mirno moći živjeti s oporima i
opakima, neurednim i svadljivima velika je milost i djelo junačko pohvalno.
Ima ih, koji su mirni te i druge nastoje skloniti na mir. Sav naš mir u tom žalosnom životu
leži više u poniznom podnašanju nevolja, nego u tom, da ih ne osjećamo. Tko umije više
trpjeti, uživat će veći mir. Takav je pobjednik nad samim sobom i gospodar svijeta, prijatelj
Kristov i baštinik neba.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Velika je životna mudrost sačuvati u svako vrijeme mir u duši svojoj i nositi palmu mira u ljudskom
društvu. Odluči svako jutro, da ćeš u sebi svladati sve pokrete neopravdane srdžbe, a s bližnjim da ćeš
postupiti bratski odazivajući se Kristovim riječima: «Blago krotkima, jer će se sinovi Božji zvati»
Isuse, Kralju mira, smiluj se nama!
(Liturgija.)
II. Knjiga ČETVRTA GLAVA
O ČISTOM SRCU I BEZAZLENOJ NAMJERI.
Na dva krila diže se čovjek nad zemlju: na bezazlenosti i na čistoći. Nakana mora biti bezazlena,
a osjećanje čisto. Bezazlenost teži k Bogu, a čistoća ga postizava i uživa. Nijedno dobro
djelo ne će ti smetati, ako ti je srce bez neuredne požude.
Ako samo na to misliš i tražiš, da Bogu ugodiš, a bližnjemu da koristiš, uživat ćeš slobodu u
srcu. Da ti je srce pravedno, tada bi se svako stvorenje bilo ogledalo života knjiga puna svetih
nauka. Nema tako sitna i neznatna stvorenje, koje ne bi odrazivalo dobrotu Božju.
Kad bi bio u srcu dobar i čist, sve bi bez zapreka gledao i pravo shvatao, jer čisto srce i pakao
podiže u nebo Kakav je tko u srcu, tako sudi izvanjski život. Ako ima radosti, onda je ima
u čovjeka čista srca. A ima li gdje muke i nevolje, to najbolje zna zla savjest.
Kao što se željezo, položeno u vatru, čisti od rńe i sasvim razbijeli, tako i čovjek, obrativši se
sasvim k Bogu, odbacuje sa sebe mlitavost i mijenja se u novog čovjeka.
Kad čovjek počne bivati mlak, tad se plaši malog napora i drage volje ište izvanjsku utjehu.
Ali kad počne posvema se svladati i odvažno stupati putem Božjim, onda smatra za
malenkost, što je prije osjećao teškim.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Čuvaj čisto srce, jer je ono zalog tvoje vremenite i vječne sreće. Pripazi ponajprije na zle misli, koje
hoće, da se prve ušuljaju u tvoju dušu, da onda otvore širom vrata nečistom greškom djelu.
Budi oprezan i ne upuštaj se u pogańanja s ńavlom. Odlučno odbijaj svaku napast i uteci se u pomoć
Božju i zagovor Marijin.
Majko prečista, moli za nas!
(Liturgija.)
II. Knjiga PETA GLAVA
O PROMATRANJU SAMOGA SEBE
Ne možemo sami sebi previše vjerovati, jer nam često manjka milosti i uvińavnosti. U nama
je malo svjetlosti i ta se brzo gasi radi nemarnosti. A često i ne primjetimo, da smo u srcu tako
slijepi. Često zlo činimo, a još se gore ispričamo.
Vodi nas kadikad strast, a mislimo da smo revni. Na drugima korimo i neznatne pogreške, a
kod sebe prelazimo i preko većih. Dosta brzo osjećamo i mjerimo što podnosimo od drugih,
ali ne opažamo, što drugi od nas trpe.
Kad bi svoje pogreške dobro i pravo sudili, ne bismo imali razloga, da drugoga strogo sudimo.
Duhovan čovjek brine se prije svega za sebe; a tko na sebe dobro pazi, lako šuti o drugima.
Nikad nećeš biti duhovan i pobožan, ako ne budeš šutio o tuńim stvarima, a na sebe osobito
pazio. Ako se baviš samo Bogom i sobom, slabo će na te utjecati ono, što vidiš vani. Gdje si,
ako nijesi sam u sebi? I ako si sve obišao, a sebe zanemario, što si napredovao?
Trebaš li mir i pravo nutarnje jedinstvo, valja ti sve brige još zapostaviti i samo sebe posmatrati
Zatim ćeš mnogo napredovati, ako se sačuvaš slobodnim od svake vremenite brige. Mnogo
ćeš zaostati, ako budeš cijenio vremenita dobra. Neka ti ništa ne bude veliko ni visoko, ništa
drago i ugodno, osim Boga i onoga, što je od Boga.
Svaku utjehu, koja dońe od stvorenja, ne drži ni za šta. Duša, koja ljubi Boga, prezire sve
izvan Boga. Samo je vječni i neizmjerni Bog, koji sve ispunja, utjeha duši i srcu pravo
veselje.
P r i m j e n a i m o l i t v a .
Ti si još početnik u duhovnom životu. Svrni onda svu pažnju na sebe i na svoje slabosti, pa ti neće ostati
vremena da nepravedno drugog ocjenjuješ. Očisti ponajprije pred svojom kućom, izvadi brvno iz svoga
oka, da možeš prići k prijatelju i izvaditi mu trun.
Prelazi žurno preko svjetovnih poslova, pa se trudi, da sve vršiš za čast Božju.
Srce čisto stvori mi, Bože i duh pravi obnovi u meni.
(Liturgija.)
II. Knjiga ŠESTA GLAVA
O RADOSTI MIRNE SAVJESTI
Slava je dobrog čovjeka u svjedočanstvu dobre savjesti. Neka ti je savjest čista i bit ćeš
uvijek veseo. Dobra savjest može veoma mnogo podnijeti i puna je veselja u nevolji.
Zla je savjest vazda bojažljiva i nemirna. Slatko ćeš počivati, ako te savjest tvoja kori.
Raduj se samo onda, ako šta dobra učiniš.
Zli nemaju nikad pravog veselja i ne osjećaju unutarnjeg mira, jer «bezbožnici nemaju
mira», govori Gospodin.) I ako kažu; mirni smo, ne će nas stići zlo, i tko će se usuditi nama
škoditi? – ne vjeruj im, jer će odjednom planuti gnjev Božji, te će im biti uništena sva djela, i
sve će im nakane propasti.
Onome, koji ljubi nije teško u nevolji se dičiti; jer tko se tako diči, to znači da se «diči
križem Gospodina».)
Kratka je slava što ju ljudi davaju i primaju. Slavu svijeta uvijek prati žalost. Slava dobrih
ljudi počiva u njihovoj savjesti, a ne u ljudskin ustima.
Radost pravednika jest od Boga i u Boga, i pravednici se raduju radi istine. Tko traži pravu i
vječnu slavu, ne mari za vremenitu.
A tko traži vremenitu slavu ili tko je iz dna srca ne prezire, dokazuje, da manje mari za
nebesku slavu. Veliki je mir u srcu onoga, koji ne mari ni za hvale ni za pogrde.
Lako će biti zadovoljan i miran onaj, čija je savjest čista. Nijesi svetiji, ako te hvale niti gori,
ako te kude. Što si, to si; ne možeš se nazvati većim, nego što jesi pred Bogom.
Ako pripaziš na to, što si u svojoj unutrašnjosti, ne ćeš se brinuti, što ljudi govore o tebi.
«Čovjek vidi, što je na licu, a Bog, što je u srcu.»)
Čovjek promatra djela, a Bog ocjenjuje nakanu. Uvijek tvoriti dobro, a malo do sebe držati,
znak je ponizne duše.
Ne tražiti utjehe kod bilo kojeg stvorenja, znak je velike čistoće i unutrašnjeg pouzdanja.
Ako neko ne ište o sebi svjedočanstva izvana, očito je, da se posve izrurčio Bogu.
«Jer nije onaj prokušan, koji se sam hvali», kaže sv. Pavao) «nego koga Bog hvali.»
Nositi Boga u sebi i ničim ne prianjati za vanjski svijet, jest stanje duhovnog čovjeka.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Glas naše savjesti glas je zdravog razuma i Božji glas. Neka ti zato savjest bude prvo mjerilo u tvome
djelovanju. Čuvaj je i istančaj dobrim štivom, vjerskom poukom i savjetovanjem kod dobra ispovjednika.
Ne ubijaj savjest nemarnim životom i krivim načelima iz pokvarenih knjiga, zle dnevne štampe i
rastrovanog društva.
Gospodine, neka Tvoje tijelo, koje sam primio, i krv koju sam pio, prionu uz moje srce. Ne
daj, da u meni, koji sam okrijepljen čistim i svetim tajnama, ostane kakva grešna ljaga. Koji
živiš i kraljuješ u vijeke vjekova Amen.
(Molitva kod ispiranja kaleža.)
II. Knjiga SEDMA GLAVA
LJUBI ISUSA NADASVE
Blago onome, koji razumije što znači ljubiti Isusa, a sebe prezirati radi Isusa. Treba ostaviti
svaku ljubav za ljubav njegovu, jer Isus hoće da se njega samoga najviše ljubi. Ljubav
stvorenja je nestala i prevarljiva, a Isusova ljubav vjerna i stalna.
Tko se priljubi stvoru, propast će s nemoćnim stvorom, a tko se drži Isusa stoji čvrsto do
vijeka. Onoga ljubi i drži za prijatelja, koji te ne će zapustiti, kad te svi ostave, i neće ti dati
da propadneš na koncu života. Htio ili ne htio, valja ti se jednom rastaviti od svega na svijetu.
Isusa se drži za života i na samrti; njegovoj se vjernosti izruči, jer ti on jedini može pomoći,
kad te svi ostave. Tvoj je ljubimac takav, da ne trpi drugoga uza se, nego hoće sam da ima
tvoje srce i da kao kralj sjedi na svom prijestolju.
Kad bi se znao temeljito otresti svakoga stvorenja, tada bi Isus stanovao s tobom. Gotovo sve
ćeš izgubiti, na što si se izvan Isusa u ljude pouzdao. Ne uzdaj se i ne upiri na trstiku koju
vjetar njiše; jer «svako je tijelo kao trava, i sva njegova slava propast će kao cvijet trave.»
Brzo ćeš se prevariti, ako budeš sudio ljude samo po izvanjem obliku. Ako tražiš svoju
utjehu i korist kod drugih, često ćeš osjetiti štetu.
Ako u svemu tražiš Isusa, tad ćeš Isusa doista naći Ako pak tražiš samoga sebe, naći ćeš i
sama sebe, ali na svoju štetu.
Više štetuješ samom sebi nego što ti cijeli svijet i svi neprijatelji mogu štetovati, ako ne
tražiš Isusa.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Moli često Isusa, da te pozove u broj svojih osobnih prijatelja. To je njegova osobita milost, koju
podjeljuje samo onima, koji su pripravljeni za nju; odricanjem svake grešne veze sa zemaljštinom,
umrtvenjem zlih sklonosti i čežnjom za njim.
O Spase roda ljudskoga
Miline puni Isuse.
Ti Stvorče svjeta novoga
I svijetlo svih, što ljube te!
Ti voń i put si u nebo,
Ti budi živa želja nam,
Ti radost naša kroz suze
I slatka naša nagrada!
(Spasovski himan.)
II. Knjiga OSMA GLAVA
O POVJERLJIVOM PRIJATELJSTVU S ISUSOM
Kad je Isus nazočan, sve je dobro i ništa nije teško; a kad Isusa nema, sve je teško. Kad Isus
ne govori u tebi, tad je utjeha slaba; ali ako Isus progovori samo jednu riječ, osjeća se velika
utjeha.
Nije li Marija Magdalena odmah ustala s onog mjesta, gdje je plakala, čim joj je Marija
rekla:“Učitelj je tu i zove te!“ Blažen onaj čas, kad te Isus zove iz suza na duhovno veselje!
Kad si suh i tvrd bez Isusa! Kad si lud i tašt, ako što drugo želiš osim Isusa!
Zar ne, da je to veća šteta nego da si sav svijet izgubio?
Što ti može svijet dati bez Isusa? Biti bez Isusa paklena je muka, a biti s Isusom slatki je raj.
Ako bude s tobom Isus, nikakav ti neprijatelj ne će moći nauditi.Tko nańe Isusa, našao je
veliko blago, dapače blago nad sve blago.
A tko gubi Isusa, premnogo gubi i izgubio je više nego cijeli svijet. Najveći je siromah tko
živi bez Isusa, a najveći je bogataš tko je sjedinjen s Isusom.
Velika je vještina, ako umiješ s Isusom općiti, a velika mudrost, ako ga umiješ zadržati. Budi
ponizan i miroljubiv, pa će Isus biti s tobom. Budi pobožan i miran, pa će Isus ostati uza te.
Možeš brzo otjerati Isusa i izgubiti njegovu milost, ako se priklanjaš svijetu. A ako njega
izgubiš i potjeraš, komu ćeš se uteći i koga ćeš tada potražiti za prijatelja?
Bez prijatelja ne možeš dobro živjeti, a ako ti Isus ne bude prijatelj iznad svih prijatelja, bit
ćeš žalostan i napušten. Zato radiš bezumno, ako se pouzdaješ u koga drugoga ili se drugom
veseliš. Radije neka ti je sav svijet protivan, nego da uvrijediš Isusa. Meńu svima, koji su ti
dragi, neka ti je Isus osobiti ljubimac.
Ljubimo sve ljude radi Isusa, a Isusa radi njega samoga. Jedino Isus treba osobito ljubiti, jer
je od svih prijatelja jedini dobar vjeran.
Radi njega neka ti budu dragi prijatelji i neprijatelji; za sve treba ga moliti, da ga svi
spoznaju i uzljube.
Nikad ne želi, da te tko osobito hvali ili ljubi, jer to pripada samo Bogu, koji nema premca. I
ne pusti, da se ičije srce s tobom bavi ili da se ti u koga zaljubiš; nego neka bude Isus u tebi i
u svakom dobrom čovjeku.
Budi čista i slobodna srca, a ne unosi u njega nikakva stvorenja. Treba da budeš prost svega i
da čisto srce prinosiš Bogu, tako ćeš biti miran i osjetiti kako je sladak Gospodin.A do toga
zaista, ne ćeš doći, ako te milost njegova ne preteče i privuće, da se riješiš i oslobodiš svega,
pa se sjediniš sam s njim samim.
Kad milost Božja dońe u čovjeka, tada je sposoban, za sve; a čim se milost odmakne, postaje
čovjek slab i bijedan kao da je jedino prepušte bičevima nevolje. Ali zato ne kloni i ne gubi
ufanja, nego mirne duše pristani uz volju Božju, i štogod te snašlo, podnesi na slavu Isusa
Krista. Iza zime, naime, dolazi ljeto; iza noći vraća se dan, a iza bure se nebo razvedri.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Izaberi Isusa za svog ličnog prijatelja, ali ga poštuj i ne igraj se s njegovim prijateljstvom. Svoje nazore i
načela udesi prema njegovom Evanńelju i pitaj ga za savjet. Svrni svoje misli k njemu, blaži se pogledom
na njegovu sliku i budi sretan da u njegovoj blizini možeš boraviti. Ljubi svako stvorenje, jer su sva djela
ruku Isusovih ali njega ljubi više nego išta!
Pa kako da te ljubim Već ljubim Te ko mene Ti
O, Isuse moj, srcem svim! I vijekom ću Te ljubiti:
Rad raja ne ljubim Te Tvog Tek što si kraljem srca mog,
Ni od stra ognja paklenog Tek stoga što si višnji Bog.
Ni rad probitka ikakvog.
(Molitva sv. Franje Ksaver.)
II. Knjiga
DEVETA GLAVA
O ČASOVIMA BEZ IKAKVE UTJEHE
Nije teško prezreti čovječju utjehu, kad imamo Božju. Mnogo je veoma mnogo, kad tko može
biti i bez ljudske i bez Božje utjehe, te kad Bogu na čast hoće da podnese pustoš srca; i u
ničem ne će takav da traži samoga sebe i ne gleda na svoju zaslugu.
Što je velika u tom, ako si uz milost Božju radostan i pobožan? Svako želi sebi takav čas.
Dosta lagodno juri onaj, koga mislost Božja nosi. I koje čudo, ako čovjek ne osjeti bremena,
kad ga Svemogući nosi, a vodi najveći vońa?
Rado primamo štogod za utjehu i teško se čovjek odriče sam sebe.
Pobijedio je sveti mučenik Lovro svijet sa svojim svećenikom, jer je sve prezreo što se na
svijetu činilo ugodno. Za ljubav Kristova još je i to krotko podnio, da ga rastave s papom
Sikstom kojega je veoma ljubio.
Dakle iz ljubavi je prema Stvoritelju nadjačao ljudsku ljubav, i mjesto ljudske utjehe volio je
odabrati volju Božju.
Tako se i ti iz ljubavi prema Bogu nauči odreći se kakva rońaka ili dragog prijatelja. I ne
žalosti se odviše, ako te prijatelj ostavi, jer znaš da nam se je jednom svima rastati.
Mnogo i dugo se mora čovjek u sebi boriti, dok se ne nauči sebe posve svladati i svu svoju
ljubav prenijeti na Boga. Kad se čovjek upre na sebe sama, lako se priklanja ljudskoj utjehi.
Ali ako tko zaista ljubi Krista i živo prianja uz krepost, taj ne želi ljudske utjehe i ne traži
takove sjetilne naslade, već voli podnijeti oštre napore i teško poslove radi Krista.
Kad ti dakle Bog dade duhovnu utjehu, primi je zahvalno, ali znaj, da je to dar Božji, a nije
tvoja zasluga.
Ne ponesi se, ne raduj se odviše i ne budi preuzetan, već budi ponizniji zbog dara te
oprezniji i bojažljiviji u svakom svom poslu; jer će minuti duhovna utjeha i doći će napast.
Kad ti nestane utjehe, ne očajavaj odmah, već ponizno i strpljivo očekuj nebeski posjet, jer te
Bog može obdariti obilatijom milošću i utjehom. To niti je što novo niti čudnovato za one,
koji poznaju puteve Gospodnje, jer kod velikih svetaca i kod starih proroka bijahu česte takove
izmjene.
Zato je netko osjećajući milost kazao; «Ja rekoh u obilju svom: neću sagriješiti do vijeka
A kad je nestalo milosti, dodaje što je iskusio, govoreći;
«Obratio si lice svoje od mene i ja sam se smeo.») No uza to ne očajava, nego još usrdnije
moli Gospodina kazivajući: «Tebi ću Gospodine, vapiti i Bogu se svojemu moliti.»
Napokon mu je molitva urodila plodom, pa svjedoči kako je uslišen, govoreći: « Čuo je
Gospodin i smilovao se na me; Gospodin mi je pomogao»
Ali kako? «Promijenio si mi, reče,plač u veselju i veoma si me razveselio»
Ako se ovako dogańalo s velikim svecima, ne trebamo očajavati ni mi slabići i siromasi, ako
smo kadikad revni, a kadikad mlitavi, jer Duh Božji dolazi i odilazi po svojoj volji. Zato
blaženi Job veli: «Pohodiš čovjeka ranim jutrom i odmah ga kušaš.»
Čemu se, dakle, mogu nadati ili u koga da se pouzdam, ako ne jedino u milosrńe Božje i
nadu nebeske milosti? Makar uza me bili dobri ljudi, pobožna braća i vjerni prijatelji, svete
knjige i rasprave, slatka pjesma i himni: sve to malo pomaže, kad me ostavi milost i kad
ostanem u vlastitoj bijedi.
Tada nema boljega lijeka, nego se strpjeti i sebe se odreći po volji Božjoj.
Nikad nijesam našao čovjeka tako pobožna i Bogu mila, kojemu se ne bi kadikad oduzela
milost, ili koje ne bi oćutio, da mu se revnost ohladila.
Nijedan svetac nije bio tako visoko uzdignut i nije bio tako prosvijetljen da ga Bog nije prije
ili kasnije kušao. Nitko nije vrijedan blaženog gledanja Božjeg, koji radi Boga nije trpio
kakovu nevolju.
Obično je napast znak buduće utjehe. Onima je obećana nebeska utjeha, koji su već
pobijedili i napastima.
«Koji pobijedi» veli Gopodin, «Onome ću dati okusiti s drva života»
A utjeha se Božja daje, da budemo jači u odoljevanju napastima. Ali slijedi napast, da se ne
uzoholiš u sreći.
đavao ne spava, i tijelo nije još obumrlo.
Ne zastani zato u spremanju za boj, jer su ti s lijeva i desna neprijatelji, koji nikad ne miruju.
Primjena i molitva.
Ni u našem običnom životu ne sije uvijek sunce, jer ga zastru oblačine, Ako te spopane tuga i žalost te se
osjećaš zapuštenim, ispitaj svoju savjest, da nijesi uvrijedio Duha Svetog, koji prebiva meńu nama. Ako ti
je srce čisto, onda se sjeti Spasitelja na križu, koji je beskrajno mnogo trpio od zapuštenosti sa strane ljudi
i svoga nebeskog Oca.
Srce Isusovo, utjeho žalosnih, smiluj se nama!
(Liturgija.)
II. Knjiga DESETA GLAVA
BUDI ZAHVALAN ZA MILOST BOŽJU
Zašto čezneš za počinkom, kad si rońen za posao? Uzljubi više strpljivost nego utjehu, te
križ više nego veselje. Tko to od ljudi iz svijeta ne bi rado primio utjehu i duhovnu radost, kad
bi ju svagda mogao postići?
Duhovne utjehe nadilaze sve dražesti svijeta i sve tjelesne naslade. Jer sve svjetske naslade
ili su isprazne ili su sramotne. A samo su duhovne naslade ugodne i časne te nikle iz kreposti,
a Bog ih daje čistim dušama.
Ali tu božansku utjehu ne može nitko po svojoj volji uživati, jer vrijeme napastovanja brzo
nadońe.
Mnogo priječi dolasku milosti Božje kriva sloboda duha i veliko pouzdanje u sama sebe.Bog
nam dobro čini dajući nam milost utjehe, ali čovjek čini zlo, kad potpuno ne zahvaljuje Bogu.
Pa radi toga i ne mogu u naše duše teći darovi milosti, jer smo nezahvalni darovatelju i ne
vraćamo sve k izvoru, iz kojega potječu.
Jer se uvijek mora dati milost onome, koji dostojno zahvaljuje za nju: oduzet će se oholici,
što se običaje dati poniznome.
Neću utjehe, koja mi oduzima skrušenost; niti težim za razmatranjem, koje vodi do oholosti.
Jer nije sve sveto, što je slatko; niti je svaka želja čista, niti je sve što je nama milo, Bogu
ugodno.
Rado primam milost, po kojoj ću biti ponizniji i bogobojažljiviji te spremniji da ostavim
sebe Čovjek, koji je oćutio milost i osjetio težinu, kad mu je izmakla, ne će se usuditi sebi
pripisivati bilo štogod dobra, već će radije priznati, da je siromašan i bijedan.
Daj Bogu što je Božje, a sebi pripiši što je tvoje; a to je: Bogu zahvaljuj za milost, a sam
Božjem. priznaj, da je samo grijeh tvoj i da zaslužuješ dostojnu kaznu za grijeh.
Odaberi svagda najniže i dat će ti se najviše, jer najvišeg nema bez najnižeg. Najveći sveci
pred Bogom najmanji su pred sobom; jer što su slavniji, to su u sebi ponizniji.
Puni istine i nebeske slave nijesu željni tašte slave. Temelj im je u Bogu i u njemu je njihova
snaga, pa se ne mogu nikako uzoholiti.
A oni, koji pripisuju Bogu sva primljena dobra, ne traže slave jedan od drugoga, osim slave
koja je od Boga; žele, da se Bog po njima i po svim svecima hvali nadasve, te svagdan jedino
teže za tim.
Budi dakle zahvalan za najmanji dar i bit ćeš dostojan da primiš veće milosti. Ono što je
najmanje, neka ti bude baš kao najveće, a ono što se više prezire, smatraj osobitim darom.
Ako gledaš na dostojanstvo darovatelja, nijedan ti se dar ne će učiniti malen ili odviše
jednostavan. Nije ništa maleno, što daruje višnji Bog. I ako te kazni i bičuje, treba da ti je
drago; jer štogod dopušta da nas snańe, uvijek čini za naše spasenje.
Tko želi zadržati milost Božju, neka bude zahvalan za primljenu milost, i strpljiv,ako mu se
oduzme. Neka moli, da mu se milost vrati; neka bude na oprezu i ponizan, da je ne izgubi.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Milost Božju trebamo za sva naša dijela, koja imadu vrijednost za vječnost. Ustrajnom i revnom
molitvom dobivamo tražene milosti. Ali kada milost djeluje u nama, sjurańujemo s njom i ne opirimo se
glasu. Iza dovršena djela zahvalimo se za primljeni dar, jer to nam je poruka za buduće milosti i darove.
U toj zahvali doći će do izražaja naša poniznost i slava Gospodnja.
Bože, čijemu milosrńu nema broja i čije dobrote beskrajno je blago: premilostivom veličanstvu
Tvomu na podijeljenim darovima zahvaljujemo, Tvoju vazda blagostivost moleći; da koji
moliteljima dopuštaš, njih ne ostavljajući na darove došaste pripraviš.
(Pristupna u sv. Misi Zahvalnici.)
II. Knjiga JEDANAESTA GLAVA
MALO IH JE KOJI LJUBE ISUSOV KRIŽ.
Isus imade sada mnoge, koji ljube njegovo nebesko kraljevstvo, ali malo onih, koji bi nosili
njegov križ. Mnogo ih imade, koji žele utjehu, a malo ih je, koji žele nevolje. Isus nalazi više
drugova u gozbi, a malo u postu.
Svi se žele s njim radovati, a malo ih hoće za nj što podnijeti. Mnogi idu za Isusom do
lomljenja kruha, ali malo tko ide da s njim pije čašu muke.
Mnogi se dive njegovim čudesima, a malo tko slijedi sramotu križa. Mnogi ljube Isusa, dok
ih ne snańu nevolje. Mnogi ga hvale i slave, dok primaju kakvu utjehu od njega. Ali ako se
Isus sakrije i za čas ih ostavi, odmah stanu jadikovati i odviše su potišteni.
A koji ljube Isusa radi Isusa i ne radi kakve svoje utjehe, ti ga hvale u svakoj nevolji i
tjeskobi srca baš kao i za najveće utjehe. I kad im ne bi htio nikad dati utjehe, ipak bi ga
uvijek hvalili i uvijek bi mu htjeli zahvaljivati.
O, koliko može čista ljubav k Isusu, u kojoj čovjek ne traži nikakove svoje koristi ili ljubavi!
Zar ne valja zvati najamnicima one, koji uvijek traže utjehu? Zar ne pokazuju, da više ljube
sebe nego Krista, jer neprestano misle samo o svojoj koristi i dobitku?
Gdje će se naći tko, koji bi htio služiti Bogu bez plaće?
Rijetko se nalazi čovjek tako duhovan, da bi se lišio svega. Jer tko će naći pravoga siromaha
u duhu i takova, koji bi se odrekao svakog stvorenja? Platio bi ga kao dragocjenost, što se iz
daleka doprema.
Kad bi čovjek dao sav svoj imutak, još je to ništa. I kad bi izvršio veliku pokoru, još je malo.
I kad bi naučio svu znanost, još je daleko. I kad bi u takvoga bila velika krepost i veoma revna
pobožnost, još mu mnogo treba; naime još jedno, što mu je najpotrebitije. Što je to?
Da se odrekne i sebe nakon što je sve napustio; da izańe iz sebe te da ništa ne zadrži iz ljubavi
prema samom sebi. I kad je učinio sve, što zna da je morao učiniti, neka misli, da nije ništa
učinio.
Neka ne drži velikim, što se može držati za veliko, već neka se uistinu prizna nekorisnim
slugom, kako kaže Istina: «Kad učinite sve, što vam se zapovijedi, recite: sluge smo
nekorisne.»)
Onda će istom moći biti pravi siromah i lišen svega u duhu, te s prorokom kazati: «Jer sam
sam i nevoljan.») Ipak nije nitko bogatiji, ni silniji, ni slobodniji od onoga, koji umije sebe i
sve ostaviti i smjestiti se na posljednje mjesto.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Uzljubi križ Isusov. Drži ga u svojoj sobi, nosi ga uza se i primakni ga dnevno svojim ustima. Ali je najodličnija
ljubav križu Isusovu, ako se mrtviš neprestano tako, da se duhovno odvojiš od svega u svijetu,
kao što ni njemu, razapetom na križu, nije ništa ostalo, što bi mu dalo utjehu ili olakšicu.
Oj zdravo, Križu, nado sva! Naš spase, svega Trojice;
U dane muke Gospodnje Nek svaki duh veliča Te,
Umnoži milost dobrima Ti dijeliš križa plodove
I digni krivnju s grešnika! Ti vječnu slavu podaj nam.
Amen.
(Himan Velikog Petka.)
II. Knjiga DVANAESTA GLAVA
KRALJEVSKI PUT SVETOGA KRIŽA.
Mnogima se čini tvrda ova riječ: Odreci se sebe,uzmi svoj križ i slijedi Isusa. Ali mnogo će
im teže biti slušati ovu zadnju riječ «Odlazite od mene, prokleti u oganj vječni.»
Jer, koji sada rado slušaju i slijede riječ o križu, ne će se tada preplašiti, kad budu slušali
vječnu osudu. Ovaj će znak križa biti na nebu, kad Gospodin dońe suditi. Tada že svi
sljedbenici križa, koji su u životu postali slični Raspetomu, pristupiti Kristu sucu s velikim
pouzdanjem.
Što se dakle bojiš uzeti križ, po kojem se ide u kraljevstvo? U križu je spasenje, u križu je
život, u križu je obarana od neprijatelja. U križu je obilje višnje sladosti, u križu je snaga srca,
u križu je radost duha. U križu je sva krepost, u križu je savršena svetost.
Nema spasenja duši, niti ufanja u vječni život osim u križu. Uzmi, dakle, križ svoj i slijedi
Isusa, pa ćeš ući u život vječni. On je prvi pošao noseći svoj križ i umro je za tebe na križu, da
i ti svoj križ nosiš i da zaželiš umrijeti na križu. Jer ako s njim umreš, s njim ćeš zajedno i
živjeti. I ako mu budeš drug u muci, bit ćeš i u slavi.
Ovo ovisi o križu i o tom, kako ćeš umrijeti; nema ti drugoga puta k životu i k pravom
unutarnjem miru osim puta sv. Križa i svkidanjega trapljenja samoga sebe. Idi kuda hoćeš,
traži štogod hoćeš, i nećeš naći za nebesa uzvišenijega ni za zemlju pouzdanijega puta od puta
svetoga križa.
Namjesti i uredi sve kako te je volje i po svojoj uvińavnosti, i naći ćeš, da ti je svagda nešto
trpjeti, htio ti to ili ne htio. Tako ćeš svagda naći križ, jer ćeš ili u tijelu ćutjeti bol ili ćeš u
duši podnositi duhovnu nevolju.
Katkad će te ostaviti Bog, katkad će te bližnji uznemiriti, a uz to ćeš biti često sam sebi na
teret. Ipak se nećeš moći oslooditi ili olakšati kakovim lijekom ili utjehom, nego treba da trpiš
do Božje volje. Jer Bog hoće, da se naučiš trpjeti nevolju bez utjehe, da mu se posve podložiš,
te da po nevolji budeš ponizniji.
Nitko ne osjeća tako svesrdno Kristove muke kao i onaj, koji je imao prilike da slično trpi.
Križ je, dakle svagda pripravan i svuda te čeka. Ne možeš izbjeći, kamogod poletio, jer kamogod
stigneš, sebe sa sobom nosiš i svagda ćeš naći sama sebe.
Okreni se gore, okreni se dolje; okreni se van, okreni unutra: i tu ćeš svagda naći križ, i
svuda treba da si strpljiv, ako hoćeš da imaš unutrašnji mir i zaslužiš vijenac vječne slave.
Ako rado nosiš križ, nosit će i on tebe do žuńenog cilja, gdje će biti kraj trpljenju, premda
kraja bolima na zemlji nema. Ako križ nerado nosiš, namećeš sebi breme i sam se više teretiš,
a ipak treba da ga nosiš. Ako jedan križ zbaciš, drugi ćeš bez sumnje naći, možda i teži.
Misliš li ti izmaknuti onome, čemu nije nijedan smrtnik umaknuo? Koji je svetac na svijetu
bio bez križa i muke? Niti Isus Krist, Gospodin naš, nije bio jedan čas bez bola i muke, dok je
živio. «Trebalo je» veli Evanńelist «da Krist trpi i ustane od mrtvih i tako da uńe u slavu
svoju» A kako da ti tražiš drugi put nego ovaj kraljevski, koji je put svetoga križa?
Čitav je život Kristov bio križ i mučeništvo, a ti tražiš sebi mira i veselja! Ljuto se varaš, ako
drugo tražiš nego muke, jer je cijeli ovaj smrtni život pun nevolja i obilježen je križevima. I
što tko više napreduje u duhovnom životu, tim će teže križeve često naći, jer što mu je ljubav
veća, to više ćuti, da je u progonstvu.
Pa ipak ovakav čovjek, kojega nevolje tište, ćuti olakšanje i tješi se, jer spoznaje, da mu
najviše koristi dolazi odatle, što nosi svoj križ. Dok se naime križu svojevoljno čovjek
podlaže, sav se teret muka pretvara u pouzdanje utjehe Božje.
I koliko bol teže tlači tijelo, toliko se više duh krijepi unutrašnjom milošću. I čovjeka katkad
od želje, da bude križ njegov sličan i križu Kristovu, ljubav k muci i nevolji toliko krijepi, te
ne bi htio biti bez bola i muke.Vjeruje, da je toliko miliji Bogu, koliko više i teže moće za nj
podnijeti.
Nije to snaga ljudska, nego milost Kristova, koja toliko može i radi u krhkom tijelu, da duhovnim
žarom prihvaća i ljubi, od česa se tijelo po prirodi svagda žaca i od čega bježi.
Ne prija čovječjoj prirodi nositi križ, ljubiti križ, tijelo mučiti i učiti ga poslušnosti, kloniti se
časti, rado podnositi pogrde, sama sebe prezirati i štetovati i na željeti nikakove sreće na ovom
svijetu.
Ali ako se pouzdaš u Gospodina, dobit ćeš snagu sa neba i podvrgnut će se tvojoj vlasti
svijet i tijelo. Ali ni neprijatelja ńavola ne ćeš se bojati, ako se naoružaš vjerom i znamenuješ
Kristovim križem.
Zato prioni kao vjeran sluga Kristov, te ponesi hrabro križ Gospodina svoga, koji je iz
ljubavi za tebe bio raspet. Spremi se da podneseš mnoge neprilike i svakojake nezgode u
ovom bijednom životu, jer će ti tako biti, gdjegod bio, i tako ćeš zaista naći, kamogod se
sakrio.
Tako mora biti. I nikako ne možeš naći lijeka i nevoljama i bolima, nego da strpljivo trpiš.
Čašu Gospodnju željno pij, ko mu želiš biti prijateljem i saradnikom. Utjehu prepusti volji
Božjoj. A ti se daj na to, da podnosiš nevolje, i da ih držiš za najveću utjehu, jer muke ovoga
svijeta nisu dostojne da se usporede sa budućom slavom, koju moraš zaslužiti i onda, kad bi ti
sve nevolje sam morao podnijeti.
Kad do toga dońeš, da ti muka bude slatka i ugodna radi Krista, onda znaj, da je dobro po
tebe, jer si našao raj na zemlji. A doklegod ti je trpljenje teško i želiš umaći, sve dotle nije
dobro po tebe, i svuda će te, kudgod bježao, goniti nevolja.
Ako si spreman, a što treba da budeš, da trpiš i umreš, brzo će biti bolje, i naći ćeš mir. Da se
sa sv. Pavlom uzneseš do trećega neba, ne bi bio siguran da nećeš pretrpjeti nikakve nevolje.
«Ja ću mu» reče Isus, «pokazati koliko mu valja trpjeti za ime moje!» Ne ostaje ti potom
drugo nego trpjeti, ako ti je drago Isusa ljubiti i do kraja mu služiti.O da si dostojan štogod
pretrpjeti za ime Isusovo!
Koliko ti to veselje bilo svima svecima Božjim, kolika još duhovna korist bližnjemu, a
kolika bi slava ostala tebi. Svi, naime, hvale trpljenje, premda malo njih hoće da trpi. Prao bi
bilo, da barem nešto rado pretrpiš za Krista, dok mnogi još gore nevolje trpe radi probitka u
svijetu.
Znaj zacijelo, da ti je provoditi život čovjeka, koji umire. I što je tko više umro sebi, to više
počinje živjeti Bogu. Nitko nije sposoban shvatiti, što je nebesko, ako nije spreman da radi
Krista podnosi križeve. Ništa nije Bogu prijatnije, ništa tebi nije korisnije na ovom svijetu,
nego da trpiš drage volje za Krista.
I da ti je na izbor, morao bi željeti, da radi Krista trpiš suprotivštine, nego da se krijepiš
mnogim utjehama; jer bi biosličniji Kristu i više nalik svima svecima. Jer ne ovisi naša
zasluga i napredak našega staleža o nnogim ugodnostima i utjehama, već ovisi prije o tom, da
podnosimo velike tegobe i nevolje.
Da je bilo što bolje i korisnije za spasenje ljudsko, nego što je trpljenje. Krist bi svakako
riječnu i primjerom bio to pokazao. Ali on i učenike, koji su ga slijedili, i sve, koji žele za
njim poći, očito opominje, da nose Križ, govoreći: Tko hoće da ide za mnom, neka se
odreče sebe i uzme križ svoj i ide za mnom.»
Kad sve, dakle, pročitaš i razmisliš, neka ti je ovo konačna odluka «da nam kroz mnoge
nevolje valja ući u kraljevstvo Božje»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne bježi pred Isusovim križem, jer ti je jedino u njemu spas. Razmišljaj često o Spasiteljevom križu, pa
ti ne će biti tako gorak, nego će ti plodovi križa, biti još slańi. Ako svijet ljubi zdravo i lijepo tijelo, neka
moje tijelo bude reanjeno svetim čavlim dnevnih žrtava. Ako se svijet veseli novcu i zlatu, ja ću se
radovati u svojoj siromaštini. Ako svijet teži za častima, ja ću biti počašćen, ako Raspeti na moju glavu
položi svoju trnovu krunu poniženja. Ako svijet uživa u lijepom odijelu i bogatom posjedu, ja ću se
ogrnuti u skromnost kao u ogrtač, kojim su spasitelja sa porugu ogrnuli. Ako svijet hlepi za sjetilnim užitkom,
meni neka budu ugodni bičevi, kojima su Isusa bičevali.
Gospodine Bože naš, molimo Te , koji ćemo se nahraniti tijelom i krvlju Gospodina našega
Isusa Krista, koji je posvetio zastavu križa, da kao što zavrijedimo klanjati se toj zastavi na
zemlji, tako da i prisvojimo za uvijeke učinak spasonosne njezine slave.
(Tajna na Uzvišenje sv. Križa.)
K o n a c d r u g e k n j i g e.
III. Knjiga O DUHOVNOJ UTJEHI
PRVA GLAVA
RAZGOVOR MEđU KRISTOM I VJERNOM DUŠOM
Slušat ću, što mi govori Gospodin Bog.
Blago duši, koja čuje u sebi Gospodina, jer joj govori utješive riječi. Blago ušima, koje se
priklanjaju tihom šapatu božanskomu, a ne haju za ono, što šapće svijet.
Blago naročito onima, koji ne slušaju glasa, što izvana zvuči, nego istinu, koja poučava u
nutrinji duše.
Blago očima, koje su zatvorene za spoljašnje slike, a gledaju samo na unutrašnje. Blaženi,
koji posve prodiru u svoju dušu i svakidanjeim se duhovnim vježbama nastoje sve više i više
pripraviti, da shvate tajne nebeske.
Blago onima, kojiposvećuju Bogu vrijeme, a izmiču se svakoj svjetskoj zapreci. Pazi na to,
dušo moja, i odstrani svaku svjetlost, da možeš čuti, što ti govori Gospodin Bog tvoj.
Ovo govori tvoj ljubimac: ja sam tvoje spasenje, tvoj mir i život tvoj. Mene se drži i naći ćeš
mir. Pusti sve, što je prolazno i traži što je vječno.
Što su vremenska dobra nego prijevara i zamama? I što ti koriste sva stvorenja, ako te ostavi
Stvoritelj! Zato se odreci svega i Stvoritelju svom gledaj omiljeti i biti mu vjeran, da
uzmogneš postići pravu blaženost.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Spasitelj rado govori, duši, koja ga sluša. Ne ogluši se u svjetskoj buci njegovom blagom pozivu, kad te
zove u crkvu k sv. Misi, na molitvu, na sv. Ispovijed. Ako osjetiš njegov glas, koji ti svjetuje da se kloniš
stalnih osoba, društva ili kuće, ukloni se, makar ti u početku i bilo teško. Ako ti nalaže da šutiš, šuti; ako
da govoriš govori.
Od nemara za nadahnuća Tvoja, oslobodi nas Isuse!
(Liturgija)
III. Knjiga DRUGA GLAVA
ISTINA GOVORI DUŠI BEZ BUČNIH RIJEČI
«Progovori, Gospodine, jer sluša sluga Tvoj.» Ja sam sluga tvoj i prosvijetli me, da
spoznam svjedočanstva Tvoja. Skloni dušu moju, da posluša Tvoje riječi, a one neka teku
poput rose.
Govorili su nekad Mojsiju sinovi Izraelovi: «Progovori nam ti i slušat ćemo, neka nam ne
govori Gospodin, da možda ne umremo.» Ne molim Ti se nipošto, Gospodine, tako, već Te
više sa Samuelom prorokom ponizno i željno zaklinjem: «Progovori, Gospodine, jer sluša
sluga Tvoj.»
Neka mi ne govori Mojsije ili koji od proroka, već Ti radije govori, Gospodine Bože, koji si
sve proroke nadahnuo i prosvijetlio; jer me Ti jedini bez njih možeš savršeno poučiti, a oni
bez Tebe ne će ništa izvršiti.
Oni mogu, istina, progovarati riječi, ali ne mogu dati duha. Lijepo govore, ali kad Ti šutiš, ne
raspaljuju srce.
Nižu slova, ali Ti otkrivaš smisao; iznose tajne, ali ti daješ, da ih razumijemo. Daju
zapovijedi, ali Ti ih pomažeš izvršiti.
Pokazuju put, ali Ti jačaš za putovanje. Oni rade samo izvana, ali Ti srca poučavaš i rasvijetljuješ.
Oni izvana zalijevaju, a Ti daješ plodnost. Oni govore riječima, a po Tebi ih uši
razumiju
Neka mi dakle ne govori Mojsije, nego Ti, Gospodine Bože moj, vječna istino, da možda ne
umrem bez ikakva dobra djela, ako budem samo izvana opomenut, a ne planem u duši!
Da mi ne bude na propast, što sam riječi čuo, a nijesam je ispunio; što sam je spoznao, a
nijesam ljubio; vjerovao, a nijesam držao!
«Govori dakle, Gospodine, jer sluga tvoj sluša; jer imaš riječi vječnoga života.»
Govori mi, da bilo kako utješim svoju dušu, i da se popravi cio moj život, a Tebi na hvalu i
slavu i na vječnu čast.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako hoćeš, da ti koristi duhovno čitanje i slušanje propovijedi, pomoli se, bilo na početku ili na kraju, da
zapamtiš izvjesna načela, d ih pametno i odvažno provańaš u životu.
Ali grešno srce ne prima rado dobre upute, Očuvaj zato srce sveto i čisto!
Isuse, svjetlosti istinita, smiluj se nama!
(Liturgija.)
III. Knjiga TREĆA GLAVA
RIJEČI BOŽJE TREBA PONIZNO SLUŠATI I CIJENITI
Gospodin: Slušaj, sinko, moje riječi, preslatke riječi, koje nadilaze svako znanje mudraca
ovoga svijeta. “Riječi su moje duh i život” i ne valja ih mjeriti po osjećanju ljudskom. Ne
valja ih navraćati na pustu ugodnost, već ih treba slušati u tišini i primati sa svom poniznošću
i velikom čežnjom.
I rekoh:”Blago čovjeku koga Ti, Gospodine, obučavaš i zakonu ga svomu učiš, da mu
bude lakše u zle dane i da ne očaja na zemlji.”
Ja sam, reče Gospodin, učio proroke od početka, pa i sada ne prestajem govoriti svima ljudima;
ali mnogi su na moj glas gluhi i tvrdi.
Mnogi radije slušaju svijet nego Boga; lakše se povode za požudama tijela nego za voljom
Božjom. Svijet obećaje ono, što je vremenito i neznatno, a ljudi mu s velikom pohlepom
robuju. Ja obećajem veliko i vječno, a srca ljudska ostaju hladna.
Tko mene sluša i služi u svemu onom pomnjom, kojom se služi svijetu, i njegovim
gospodarima?
“Stidi se, Sidone! Govori more.”Ako pitaš zašto, a ti čuj: Za malen dobitak daleko se putuje
a za vječni život, koliko ih ne makne ni noge! Svi se jagme za neznatnom plaćom ; za
novčić se kadkad grdno prepiru, za kakvu tricu ili malo obećanje ne boje se naprezati dan i no
Ali sramote ! Za dobro, što se ne da ni s čim zamijeniti, za nagrafu, koja se ne da procijeniti,
za najvišu čast i beskrajnu slavu lijeni su da se malo trude.
Stidi se, lijeni i nezadovoljni slugo, jer su oni spremniji na svoju propast nego ti na život.
Više se oni raduju taštini nego ti istini.
A njih dosta puta nada i prevari, ali moje obećanje nikog ne vara i ne pušta prazna onoga,
koji se u mene ne uzda.
Što obećah, dat ću; što rekoh, izvršit ću, samo ako mi tko ostane vjeran u ljubavi prema meni
do kraja. Ja sve dobre ljude nagrańujem i strogo kušam sve pobožne.
Zapiši moje riječi u svoje srce i pomno ih promišljaj, jer će ti u čas napasti biti veoma
potrebne. Što ne razumiješ, kad čitaš, to ćeš spoznati kod kušanja.
Svoje odabrane običajem dvojake pohańati: napašću i utjehom. I dva im čitanja svaki dan
čitam: jedno, gdje im korim pogreške; drugo, gdje ih nagovaram na sve veće kreposti.
“Tko čuje moje riječi, pa ih prezire, našao je onoga, tko će mu suditi u sudnji dan.”
M o l i t v a z a d a r p o p o ž n o s t i.
Gospodine, Bože moj, Ti si sve dobro moje, a tko sam ja, da se usuńujem Tebi govoriti? Ja
sam Tvoj najsiromašniji sluga i odbačeni crv: mnogo sam siromašniji i vredniji preziranja,
nego što znam i smijem izreći.
Ipak se spomeni, Gospodine, da nijesam ništa, da ništa nemam i da ništa ne mogu. R
Ti si jedini dobar pravedan i svet, Ti sve možeš, sve daješ sve napunjaš, samo grešnika ostavljaš
prazna. Spomeni se svojega milosrńa i ispuni mi srce svojom milošću, jer Ti ne ćeš, da
budu neplodna dijela Tvoja.
Kako mogu živjeti u ovom bijednom životu, ako me ne ojača milosrńe i milost Tvoja. Ne
odvrati od mene lica svojega, ne krati utjehe svoje, da ne postane “ duša moja kao zemlja
bez vode.”
Gospodine, nauči me vršiti volju Tvoju; nauči me, da se pred Tobom dostojno i smjerno
vladam; jer mudrost moja si Ti, koji me istinito poznaješ i poznavao si me prije nego što je
postao svijet i prije nego što sam se rodio na svijet.
III. Knjiga ČETVRTA GLAVA
PRED BOGOM TREBA DA SI ISTINIT I POZNAT
Gospodin: S i n k o, preda mnom živi u istini i svagda me traži prostodušna srca. Tko je
istinit, bit će zaštićen od zlih navala, a istina će ga osloboditi od obmane i ocrnjivanja grešnika.
Ako te istina oslobodi, bit ćeš doista slobodan i ne ćeš se brinuti za puste riječi ljudske.
Sluga: Gospodine, istina je, što govoriš, i molim, da mi tako bude! Istina Tvoja neka me
uoči; ona neka me čuva i sačuva do blažene smrti. Ona neka me oslobodi od svake zle pohote
i neuredne ljubavi, pa ću živjeti s Tobom veoma slobodna srca.
Gospodin: Ja ću te učiniti, veli istina, što je pravo i meni milo. Misli na grijehe svoje s
velikom mržnjom i t tugom, pa nikad ne misli, da nešto vrijediš zbog svojih dobrih djela.
Uistinu si grešnik i podložan mnogim strastima i u njih zapleten.
Po sebi svagda težiš za onim, što ništa ne vrijedi; brzo padneš i brzo kloneš; brzo se smeteš i
brzo se rastreseš. Nemaš ništa čime bi se mogao pohvaliti, a mnogo toga imaš radi čega trebaš
da se poniziš; jer si mnogo slabiji, nego možeš shvatiti.
Štogod radiš, neka ti se ništa ne čini veliko, ništa dragocjeno i divno, ništa štovanja vrijedno;
ništa visoko, pohvalno i poželjno, osim onoga, što je vječno.
Neka ti se nadasve mili vječna istina, a svagda neka ti bude ponajviše mrska tvoja strašna
Duševnabijeda. Ničesa se toliko ne plaši, ništa toliko ne grdi i ničemu se toliko ne uklanjaj,
koliko svojim opačinama i grijesima; na njih treba da više mrziš nego na ikoju vremenitu štetu
Neki nijesu iskreni, već se povode nekom radoznalošću i drskošću: hoće da znaju moje tajne
i prodru u dubljinu Božjih stvari ne mareći za sebe i za svoje spasenje.
Ovi često padaju, u velike napasti i grijehe radi svoje oholosti i radoznalosti, jer sam im
protivnik.
Boj se suda Božjega, strepi pred gnjevom Svemogućega. Nemoj ispitivati djela Božja, već
razmišljaj, o svojim zlim djelima, što si ih počinio, i koliko si dobra propustio. Nekima je sva
pobožnost u knjigama, nekima je slikama, a nekima oprt u spoljašnjim znakovima i likovima.
Neki govore samo o meni, ali me slabo imaju u srcu. Ima i drugih, koji su prosvijetljena
razuma i srca, pa svagda za vječnim čeznu; o zemaljskim stvarima muka ima je slušati, a
nerado služe potrebama života.
Ovi osjećaju, što im duh Istine progovara. On ih uči prezirati zemaljske stvari i ljubiti nebeske,
za svijet ne mariti, a za nebom čeznuti cijeli dan i noć.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Prihvati živom vjerom i poniznošću evanńeoske istine, kako ih Isus preko crkv. učiteljstva uči. Neka ti se
um ne zamrači lažnim uspjesima krive znanosti, jer će ti laž naduti i srce i propast ćeš u svom bezumlju.
Kad te zbog svjetskog znanja saleti oholost, sjeti se na svoje teške grijehe i žalosne poroke, te zavapi
Isusu:
Srce Isusovo, u kojem je sve blago mudrosti i znanja smiluj se nama!
(Liturgija)
III. Knjiga PETA GLAVA
KAKO ČEDESNO DJELUJE LJUBAV BOŽJA
Sluga: Blagosiljam Te, nebeski Oče, Oče Gospodina mojega Isusa Krista, što si se udostojao
sjetiti mene siromaha. O, milosrdni Oče i Bože, od koga je sva prava utjeha, hvalim Ti, što me
krijepiš katkad svojom utjehom, gdje nisam dostojan nikakve utjehe.
Blagosiljam Te svagda i slavim s jedinorońenim Sinom Tvojim i Duhom Svetim tješiteljem
u vijeke vjekova. Ej, Gospodine Bože, sveti moj ljubimče, kad mi ti u srce dońeš, sva će mi
unutrašnjost zaigrati.
Ti si moja slava i veselje srca mojega. Ti si moja nada i utočište u dan nevolje moje.
Ali kako sam još slab u ljubavi i nesavršen u kreposti, zato mi treba utjehe i okrepe Tvoje;
stoga me često pohodi i uputi u Tvoje svete nake. Oslobodi me od zlih strasti i izliječi mi srce
od svake neuredne požude, da izliječen i savjesno očišćene nutrinje budem sposoban da
ljubim hrabar da trpim i stalan da ustrajem.
Gospodin: Velika je stvar ljubav, i uopće golemo dobro, jer samo ona olakšava sve što je
teško, i jednako nosi sve, što je nejako. Ljubav nosi breme bez napora, i sve gorko zaslańuje i
čini ugodnim. Plemenita ljubav k Isusu nuka na velika djela i potiče nas da težimo za sve
većim savršenstvom.
Ljubav hoće u vis i ne da se sputati ičim zemaljskim. Ljubav hoće da bude slobodna i prosta
od svake svjetovne sklonosti, samo da joj se ne priječi unutrašnji pogled; samo da se ne smete
zbog koje vremenite koristi ili da ne podlegne zbog koje neprilike.
Nema ništa slańe od ljubavi, ništa jače, ništa više, ništa šire, ništa ugodnije, ništa punije ni
bolje na nebu i na zemlji, jer ljubav iz Boga rońena, i ne može nego u Bogu počivati, uzvišena
nad svim stvorenjima.
Tko ljubi, taj leti, trči i veseli se; slobodan je, i ništa ga ne drži; daje sve zasve ima u sve u
svemu; jer sigurno počiva u jednom najvišem Dobru, iz kojega teče i izlazi sve što je dobro.
Ne gleda na darove, nego obraća k Darovatelju, koji mu je draži nego sva dobra.
Ljubav često ne zna mjere, nego prelazi preko svake mjere. Ljubav ne osjeća tereta i ne mari
za napore; više hoće nego što može; ne tuži se, da je što nemoguće, jer misli, da sve može i
smije. Zato ljubav može sve i mnogo ispunja i svršava gdje onaj, koji ne ljubi, klone i
podlegne.
Ljubav je budna te ni u snu ne spava. Nju trud ne utrudi, stiska ne stisne, strah je ne smete;
već kao živ plamen i goruća zublja suče u vis i sigurno prodire. Ako tko ljubi, taj zna, što ta
riječ kaže.
Velika je molitva kod Boga kao žarka ljubav duše, koja veli:»Bože moj, ljubavi moja; Ti si
sav moj, a ja sav Tvoj!»
Sluga: Raširi me u ljubavi, da naučim kućati unutrašnjim usnama srca svojega, kako je slatko
ljubiti, u ljubavi se rastopiti i plivati. Ljubav neka me obuzme, kad se od silnoga žara i
ushićenosti zanesen nad samoga sebe.
Daj mi da pjevam pjesmu ljubavi; daj mi da požem za Tobom, mili moj, u visini. Duša neka
klone hvaleći Tebe i kličući od ljubavi. - Neka Te ljubim više od sebe, a sebe samo radi Tebe,
i daj, da ljubim u Tebi svakoga od onih, koji Te uistinu ljube, kako to zapovijeda zakon
ljubavi, što sja iz Tebe.
Gospodin: Ljubav je brza, iskrena, pobožna, ugodna i prijatna; ona je snažna i strpljiva, vjerna,
mudra, dugotrpna, hrabra i nikad sama sebe ne traži. Čim tko sam sebe traži, odmah se
odriče ljubavi. Ljubav je oprezna, ponizna i prava; ona nije mekušna i lakoumna, ne teži za
ispraznim stvarima; ljubav je trijezna, čista, postojana i mirna, a čuva sva sjetila.
Ljubav je starješinama podložna i poslušna, sebe malo cijeni i prezire, a prema Bogu je
pobožna i zahvalna; u njega se i onda još uzda i nada, kad ne nalazi u Bogu osjećajne utjehe,
jer bez bola nema ljubavi.
Tko nije spreman sve trpjeti i ljubljenome biti na volju, nije vrijedan, da mu se kaže da ljubi.
Tko ljubi, treba da zbog ljubimca drage volje prigrli sve teško i gorko, a da ne dopusti, da ga
nezgode odvrate od njega.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ljubav prema Isusu, što je usplamsala u tvojoj duši po milosti posvećujućoj, neka se ugasne. Baš dnevne
žrtvice i svladavanje uspiruju plamen ljubavi Božje u tvom srcu, da sve grešno i zemaljsko izgori. Čuvaj
tu svetu i dragocjenu vatru, da ti ju ne ugasi ńavao ili svijet. Vrši u svemu svetu volju Božju, pa si postavio
najsigurniju zaštitu nebeskoj ljubavi.
Štiti, Gospodine, nas koji Ti Tvoju žrtvu prinosimo, te da se srca naša za nju revnije
priprave, užgi ih plamenima Tvoje božanske ljubavi.
(Tajna na blagdan presv. Srca Isusova.)
III. Knjiga ŠESTA GLAVA
KAKO DA SE KUŠA PRAVI LJUBIMAC?
Gospodin: Sinko, ne znaš razborito i žarko ljubiti! Sluga: Zašto, Gospodine? Gospodin: Jer
radi male neprilike odustaješ od onoga, što si počeo, i odveć požudno tražiš utjehu. Tko žarko
ljubi, taj ustraje u napastima i ne vjeruje lukavom nagovaranju neprijateljevu.
Kako sam mu drag u sreći, tako mu ni u teškim časovima nijesam oduran. Tko razborito
ljubi, ne gleda toliko na dar onoga koga ljubi, koliko na ljubav, kojom se daje dar.
Više gleda na ljubav nego na vrijednost, i milija mu je osoba ljubljenoga nego svi darovi.
Plemenita ljubav ne smiruje se u daru nego u meni iznad svih darova. Nije zato sve propalo,
ako katkad nesavršenije misliš o meni i o mojima svecima nego što bi htio.
Ono dobro i slatko čuvstvo, što da katkad ćutiš, učinak je milosti nazočne u duši, i neki
prethodni okus rajske domovine: ali za njim ne valja odviše težiti, jer čuvstvo odlazi i dolazi.
Ali boriti se sa zlim željama i sklonostima duševnim, koje nas snalaze, i prezirati šaptanje
ńavolovo, to je znak kreposti, a onda i velike zasluge.
Ne daj se, dakle, mutiti kojekakvim slikama tuńe mašte, ma o kojoj stvari došle. Drži čvrsto
odluku i dobrotu namjenu Bogu na čast. I nije opsjena, ako se katkad visoko zaneseš. Pa se
odmah vratiš k običnim tričarijama srca.
Jer ih ti više proti volji trpiš nego što nastojiš oko njih, pa dok ti se ne mile i dok im se opireš,
to ti se računa u zaslugu, a ne na propast.
Znaj, da stari neprijatelj na svaki način radi kako bi želju tvoju za dobrim zapriječio i odveo
te od svake pobožne vježbe: štovanja svetaca, pobožne uspomene na moju muku, korisnog
osjećanja grijeha, straženja nad srcem tvojim i čvrste odluke da ćeš napredovati u kreposti. –
Mnoge ti on zle misli šapće da ti sve to dosadi i ogadi, da te odvrati molitava i duhovnog
štiva.
Nije mu po ćudi ponizna ispovijed, i da može kako, uklonio bi te od pričesti. Ne vjeruj mu i
ne brini se za nj, makar ti često postavio zamke prijevare. – Ako te navodi na zlo i nečistoću
njemu pripiši.
Reci mu: nosi se, nečisti duše: stidi se, jadniče! Veoma si nečist, kad mi time puniš uši!
Odlazi od mene,bezobrazni zavodniče, ne ću da imam s tobom ikakva posla; nego će sa
mnom biti Isus kao hrabar borac, a ti ćeš ostati pobijeńen.
Volim umrijeti i podnijeti svaku muku nego uza te pristati. Šuti i zanijemi! Neću te više
slušati, makar mi zadao i više neprilika. «Gospodin mi je svijetlo moje spasenje; koga da se
bojim? – Ako se protiv mene utabori vojska, ne će se uplašiti srce moje.» Gospodin mi
pomaže, on me je spasio.
Vojuj kao dobar vojnik, a ako koji put iz slaboće padneš, većom snagom i opet skoči na noge
uzdajući se u veću milost moju; a naročito se čuvaj prazne ohlosti!
Zbog toga mnogi padaju u zabludu i katkad tako duhovno oslijepe, da im nema lijeka. Ova
zla sudbina oholica, koje se ludo sobom zanose, neka te čuva i svagda uči poniznosti!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako Gospodin nije zadovoljan s našom ljubavi, pa nas pohodi kušnjom u zdravlju, u obitelji, u službi u
časti, prikloni glavu u poniznosti i primi s dobrom nakanom sve nevolje, koje ti Bog šalje. Čuvaj se
duševne sljepoće, jer je ta daleko gora od tjelesne! Budi zato mudar, oprezan i odlučan u službi Božjoj.
Ako te je ńavo ipak zamamio i prevario, pa si sagriješio, neka te oholost ne zagnjuri još dublje u propast,
nego se obrati milosrńu Božjem za ruku pomoćnicu.
Srce Isusovo, žarko ognjište ljubavi, smiluj se nama!
(Liturgija.)
III. Knjiga SEDMA GLAVA
KAKO TREBA MILOST KRITI I PONIZNO JE ČUVATI?
Gospodin: Korisnije je po tebe, sinko, i sigurnije, ako kriješ dar pobožnosti, ako se ne
uzoholiš radi njega, kao ne govoriš mnogo o njemu i ne hvališeš se, nego ako sam sebe tim
više prezireš i bojiš se kao da ga nijesi dostojan.
Nemoj ti uz to čuvstvo življe prianjati, jer se može promijeniti u protivno. Razmišljaj, dok si
u milosti, kako si po prirodi bijedan i nevoljan bez milosti.
Ne leži napredak u duhovnom životu u tome, da imaš dar utjehe, nego i u tome, ako ponizno
pregaraš i strpljivo podnosiš, makar ti oduzmem milost, te da ti želja za molitvom ne zamre i
da ne propustiš posve ostala djela, koja običaješ činiti. Nego radosno vrši sve vježbe što bolje
možeš i znaš, koliko je do tebe! Nemoj da se posve zanemariš radi praznine u duši i nemira u
srcu.
Jer mnogo ih ima takvih, koji odmah postanu netrpljivi i nemarni, kad im sve ne ide pravo za
rukom. Nije svagda na našu, kojim putem da idemo, već Bogu pripada, da nas daruje i da nas
utješi kad hoće, i koliko hoće, te komu hoće kako je njegova volja i ništa više!
Neki su tako neoprezni pa sami sebe unište radi dara pobožnosti, jer su htjeli više raditi nego
što su mogli, ne računajući, da su maleni. Više su slušali sklonost srca nego sud razuma. I jer
su poduzeli veća djela nego što se Bogu svidjelo, zato brzo izgubili milost.
I tako oni, koji su po nebesima gnijezda vili, postadoše ubogi i kukavnim da poniženi i
osiromašeni nauče ne uzlijetati svojim krilima nego uzdati se u moje okrilje. Koji su još
novaci i nevješti na putu Gospodnjem, lako se mogu prevariti i poskliznuti, ako ih ne
upravljaju razboriti ljudi.
Pa ako se povedu više za svojom glavom ne vjerujući onima, koji su iskusniji, zlo će svršiti,
ako od svoje nakane nikako ne popuste. Rijetko kad onaj, koji je sam sebi mudar, ponizno
pušta, da ga drugi vodi.Bolje ti je, da manje imaš nego više radi čega bi se mogao uzoholiti.
Nije dosta razboriti, koji se boji da ne izgubi podiljenu milost a sav se daje veselju
zaboravljajući prijašnje svoje siromaštvo i istiniti strah Gospodnji. Ni onaj ne radi baš
muževno i kreposno, tko u vrijeme nesreće ili kakve teškoće odviše očajava i ne misli s
takvim pouzdanjem kako treba o meni.
Tko se u vrijeme mira vlada odvež sigurno, često će biti u vrijeme boja odveć potišten i
strašljiv. Da umiješ ostati ponizan i smjeran i da znaš dobro vladati i upravljati nutrinjom
svojom, ne bi tako brzo pao u pogibao i grijeh. Dobro je da pomisliš, dok si revan, što će biti
kad oganj revnosti utrne.
Kad se to dogodi, pomisli, da se može svjetlost opet vratiti, jer sam ti časovito oduzeo dar
sebi na slavu, a tebi zato, da budeš na oprezu.
Često je takovo kušanje korisnije nego da bude svagda na tvoju kako ti hoćeš. Jer zasluge ne
valja mjeriti po tome, što tko više ima vińenja ili utjeha, ili što je dobro izučio Sv. Pismo, ili
što je visoko zasjeo, nego po tom, da li je utvrńen u pravoj poniznosti i da li je pun ljubavi
prema Bogu; da li svagda iskreno i potpuno traži čast Božju; da li do sebe ništa ne drži i u istinu
prezire sebe, pa voli, da ga drugi preziru i ponizuju nego da ga časte.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
đavolska oholost i ljudski bijes najlakše pobjeńuje iskrena pobožnost. Zato se ńavao i trudi, da i preko
darova Božje milosti zavede ljude na nerad i na samodopadnost. Promisli na svoje zle sklonosti k
sjetilnosti, na zanemarena dobra djela, nataštinu i drzovitost, na isticanje svojih tobožnjih prednosti, pa
ćeš vidjeti, da imaš mnogo razloga, da u poniznost zahvaljuješ Bogu na primljenim darovima.
Zahvaljujem Ti, premožni Bože, na svim primljenim darovima, koji živiš i kraljuješ u vijeke.
Amen.
(Liturgija)
III. Knjiga OSMA GLAVA
PRED BOGOM SAMA SEBE MALO CIJENI!
Sluga: «Progovorio bih Gospodinu, ako i jesam prah i pepeo»
Ako šta više o sebi pomislim, evo Ti si protiv mene, jer istinu svjedoče moje opačine i ja ih
mogu zanijekati. Ako pak sama sebe ponizim i poništim, pa se prestanem hvalisati, te se
premetnem u prah, što i jesam, bit će mi milost Tvoja sklona, a Tvoja svjetlost blizu; onda će
svako štovanje samoga sebe, kako mu drago bilo neznatno, utonuti u dolini mojega ništavila,
te će ga nestati za vijeke. U tom mi svijetlu pokazuješ mene samoga, što sam, što sam bio i
dokle dospjeh, jer spoznajem da nisam ništa.
Ako ostanem ovisan sam o sebi, evo ništa nisam, a silno sam slab; ali čim se iznenada na
mene obazreš, odmah sam jak i pun sam novoga veselja. I čudo je, kako se odjednom pridignem,
čim me Ti blagostivo obujmiš, dok po svojoj težini sveudilj duboko padam.
To čini Tvoja ljubav, kojom me pretječeš bez ikakve moje zasluge i u tolikim mi nevoljama
pomažeš, čuvaš me od teških nezgoda i zlu me otimlješ, da pravo kažem nebrojenu.
Dok sam sebe ludo ljubio izgubio sam se; ali čim Tebe potražiš i jedinog uzljubih, čista srca,
nańoh Tebe, a jednako i sebe, te se radi ljubavi Tvoje otisnuh dublje u ništavilo. Jer Ti
preslatki, više sa mnom činiš, nego što se usuńujem nadati i prositi.
Da si blagosloven, Bože moj; jer premda nisam dostojan nikakva dobra, Ti si plemenit i
beskonačno dobar, pa nikad ne prestaješ dobro činiti i onima, koji su Ti nezahvalni i daleko se
od Tebe odvratiše. K sebi nas obrati, da budemo zahvalni, ponizni i pobožni; jer Ti si spasenje
naše, Ti si snaga i hrabrost naša.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Kad osjećaš, da si u osobitoj Božjoj milosti, onda se još više ponizi kao sv. Terezija, koja je na svaki dar
Božji kazivala: «Čim je kuća trošnija, tim više treba podupornja» Zar ti savjest ne kazuje, da bi još
mogao biti strpljiviji, krotkiji, čišći u mislima, u željama, u gledanju i sabraniji u molitvi. Neka ti je uvijek
u srcu sveta misao kralja i pokornika Davida:
Smiluj mi se, Bože, po velikom milosrńu svojem. I po prevelikoj dobroti svojoj, uništi
krivicu moju.
(Liturgija.)
Knjiga III. DEVETA GLAVA
SVE MISLI I DJELA TREBA DA UPRAVIMO K BOGU
KAO KONAČNOM CILJU!
Gospodin: Sinko treba da ti budem najviši i zadnji cilj, ako zaista želiš biti blažen. Takova
pomisao očistit će ti srce, koje se prečesto k sebi ili kojem stvorenju grešno priklanja. Jer čim
sebe samoga išteš bilo u čem, odmah gineš i veneš.
Zato sve k meni upravljaj kao svome izvoru, jer sam ja onaj, koji sam sve dao. Na sve gledaj
kao na stvari, što teku iz najvišega dobra. Zato valja sve svoditi na mene kao na svoj izvor. Na
sve gledaj kao na stvari, što teku iz najvišega dobra. Zato valja sve svoditi na mene kao na
izvor.
Iz mene crpe živu vodu kao iz živa vrutka, malen i velik, siromah i bogat. I oni, koji me rado
i drage volje služe, primit će milo za drago. Tko se misli bez mene dičiti ili s drugim se posebnim
dobrom naslańivati, ne će biti trajno pravo veseo, niti će mu se srce u radosti širiti, nego
će ga odasvud stiskati neprilike i jad.
Dakle ništa dobra ne smiješ sebi pripisivati, niti snagu kojemu čovjeku, već sve daj meni,
Bogu, bez kojega čovjek ništa nema. Ja sam sve dao i sve hoću da natrag primim, pa veoma
strogo tražim zahvalnost.
To je istina, kojom se razgoni taština slave. Unińe li ti u dušu milost nebeska i prava ljubav,
ne ćeš oćutjeti zavisti, srce ti se ne će stegnuti i ne će biti mjesta za samoljublje. Jer Božanska
ljubav sve predobiva i uveličava sve duševne sile.
Ako si doista mudar , samo ćeš se u meni radovati, samo u mene pouzdati, jer “nitko nije
dobar do jedinog Boga”, koga valja nadasve hvaliti i u svemu blagosiljati u sve vijeke vjekova.
Amen.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Odsada pripisuj svako dobro djelo, bilo maleno ili veliko, Bogu, pa ćeš biti miran, jer ćeš davati Bogu što
je Božje. Ne otimlji Bogu časti, jer Bog čuva svoju čast i osvećuje svaku povredu.
Ako si dosada ludo pripisivao štogod sebi ili drugima, ostao si prazan i bez zasluge pred Gospodinom,
makar da si se znojio, trudio i mučio i preko svojih sila. Svaki tvoj dah i svaki kucaj bila neka je posvećen
samo Bogu.
Bogu Ocu svemogućemu neka je svaka slava i čast!
(Liturgija.)
III. Knjiga DESETA GLAVA
KAD SE PREZRE SVIJET, SLATKO SE SLUŽI BOGU.
Sluga: Sada ću opet govoriti, Gospodine, i ne ću šutjeti; govorit ću Bogu svomu, gospodaru i
kralju svojem, koji je na nebu, pa će me čuti.
Kako je mnogo u Tebi slasti, Gospodine, što je čuvaš za one, koji Te se boje.
A što si tek onima, koji Te ljube, što onima, koji Ti iz svega srca služe! Zaista se ne može
izreći, koliku slast daješ onima, koji te ljube, kad o Tebi razmišljaju.
U tome si mi najvećma pokazao veličinu svoje ljubavi, što si me iz ništa stvorio; pa i kad
sam daleko od Tebe lutao, natrag si me doveo, da ti služim i naložio si mi, da Te ljubim.
O, vrelo vječite ljubavi, što da kažem o Tebi? Kako ću moći zaborviti Tebe, koji si se
udostojao na me pomisliti i onda, kad bijah usahnuo i propao. Natkrilio si moje ufanje,
smilovao si se sluzi svome te si milost pokazao i prijateljstvo, kakvo nikad nijesam zaslužio.
Kako da ti uzvratim za tu milost? Nije svima dano da se odreknu svega, da ostave svijet i
pońu u redovnike.
Zar je Tebi služiti nešto veliko, kad treba da Ti služi svako stvorenje? Ne smijem se zanositi,
da činim veliko djelo, ako Tebi služim, nego prije u tom vidim nešto veliko i divno, što si se
udostojao tako nevrijedno i nevoljno stvorenje primiti za slugu i pridružiti ga svojim dragim
slugama.
Gle, štogod imam i čim Ti god služim, sve je Tvoje. Pa ipak je obratno: Ti meni više služiš
nego ja Tebi. Gle, nebo i zemlja, što si ih stvorio za službu ljudima, tu su, i štogod si naredio,
svaki, dan i čine.
Pa i to je malo, jer si i anńele dao i odredio za službu čovjeku. Ti si pak nadvisio sve, kad si
se sam udostojao služiti čovjeku i kad si obećao, da ćeš mi samoga sebe pokloniti.
Što ću dati za sve te hiljade darova? Oj, da Ti mogu služiti u sve dane života svoga! Oj, da
bih mogao bar jedan dan dostojno vršiti službu! Ti si zaista dostojan svake službe, svake časti
i vječne hvale!
Zaista si Gospodin moj, a ja ubogi Tvoj sluga, koji sam ti dužan služiti svim silama, i nikad
mi ne smije dosaditi Tvoja hvala. Tako hoću i tako želim, a čega mi nedostaje, Ti se udostoj
dopuniti.
Velika je čast i velika je slava Tebi služiti i odreći se svega radi Tebe. Jer će zadobiti veliku
milost, koji se svojom voljom podvrgnu Tvojoj presvetoj službi. Naći će preslatku utjehu, pto
ju daje Duh Sveti, svi oni, koji se iz ljubavi prema Tebi odreknu svake tjelesne naslade.Postići
će veliku slobodu srca, koji radi Imena Tvoga pońu tjesnim putem, te zanemare svu svjetsku
brigu.
O drage i ugodne službe Božje, u kojoj čovjek doista biva slobodan i svet.O svetoga li
zvanja duhovne službe, koja čovjeka čini jednaka anńelima i časna svima vjericima! Oh, prihvatljive
li i uvijek poželjne službe, kojom zaslužuješ najveće blago i pribavljaš sebi veselje,
kojemu ne će biti konca!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Bogu služiti znači kraljevati. Mi smo pozvani na tu najvišu čast u svijetu. Teško onima koji služe svijetu i
ńavlu, jer im je već sada život težak, a smrt će im biti strašna. Neka te stoga ne odmami požuda tijela ili
pohlepa za blagom ili strah pred ljudima od vjerne službe Bogu. – Hvali ime Gospodinovo raspolažući
zemaljskim blagom po njegovoj svetoj volji.
Da se dostojiš nas same u svetoj svojoj službi potkrijepiti i uzdržati, molimo Te usliši nas!
(Liturgija.)
III. Knjiga JEDANAESTA GLAVA
ISPITUJ I OBUZDAVAJ ŽELJE SRCA !
Gospodin: Mnogo ti, sinko, valja naučiti, čega još nijesi pravo naučio. Sluga: Što to,
Gospodine?
Gospodin: Da želje svoje posve ravnaš prema mojoj volji, te da ne ljubiš sama sebe, već da
željno slijediš moju volju. Želje Te često raspaljuju i živo te potiču, ali ti pripazi, da li te više
potiče moja čast ili tvoja korist.
Ako sam ja uzrok tomu, što si odabrao, bit ćeš posve zadovoljan, kakogod ja odredim, ali
ako je tu sakriveno štogod tvoje koristi, eto to je, što te smeta i što te muči.
Čuvaj se dakle, da se ne zaljubiš odviše u snove, koje si prije zasnovao, nego što si mene
pitao za savjet: da se možda kasnije ne pokaješ i da ti ono ne omrzne, što ti se isprva svidjelo,
i za čim si težio kao za boljim.
Jer ne valja odmah za onim poći, što ti se čini dobrim, niti opet valja odmah izbjegavati, što
ti je neugodno. Veoma je korisno, ako se i u dobru nastojanju i željama katkad obuzdaješ, da
se ne bi po nesreći i rastresao; da se drugi radi tebe ne sablazne, kad se reda ne držiš; da se
iznenada ne zabuniš i ne kloneš, ako se namjeriš na otpor u drugih.
A katkad treba i silu u pomoć dozvati i junački se otprijeti pakosti našega tijela, ne obazirući
se na to, što bi tijelo htjelo ili ne htjelo, nego se živo truditi, da bude tijelo nehotice podloženo
duhu.
I dotle ga valja krotiti i siliti na posluh, dok bude spremno na sve i dok nauči zadovoljiti se
malim, a naslańivati se jednostavnim i ne mrmljati, ako mu nije po volji.
Pr i m j e n a i m o l i t v a.
Prije nego radiš po svojim sklonostima i željama, ispituj savjesno, odakle se porodiše. Ako nisu čista
početka ako ih ne kreće ljubav prema Bogu ili bližnjemu, onda im se ogluši, jer tvoje djelo ne bi bilo
blagoslovljeno. Svoje želje ispituj mirno i trijezno, odlučno radi, a sve ostalo propusti Bogu, pa ćeš biti
najmirniji i najzadovoljniji.
Bože, od koga su svete želje, dobri savjeti i pravedna djela daj slugama svojim onaj mir, koji
svijet ne može dati: da i srca naša budu Tvojim zapovijedima podložna i vremena, pošto
ukloniš strah od neprijatelja, Tvojom zaštitom budu mirna.
(Pristupna u sv. Misi za Mir.)
III. Knjiga DVANAESTA GLAVA
UČI SE STRPLJIVOSTI I BORI SE PROTIV POŽUDA
Sluga: Vidim, Gospodine Bože, da mi je prijeka potreba da se ustrpim, jer se u ovom životu
mnoge neprilike dogańaju. Jer kakogod uredim da budem miran, ne može biti život moj bez
rada i bola.
Gospodin: Tako je, sine! Ali ne ću da ideš za takvim mirom, koji je bez napisati ili ne ćuti
suprotivštine. Hoću naime, da i onda držiš, da si našao mir, kad te stanu mučiti različite
napasti i kušati mnoge neprilike.
Ako kažeš, da ne možeš mnogo trpjeti, kako ćeš pretrpjeti oganj u čistilištu? Ako su dva zla,
valja svakako manje odabrati! Dakle, da uzmogneš vječnoj kazni uteći, gledaj da sadašnje
neprilike radi Boga strpljivo podnosiš.
Ili misliš li da ljudi u ovom životu malo ili ništa ne trpe? Ne ćeš toga naći, ako potražiš i
najveće raskošnike.
Sluga: Ali takovi imadu mnogo naslada i rade po svojoj volji, pa im je zato malo stalo za
koju nevolju.
Gospodin: Recimo da je tako, i da imaju štogod hoće; ali što misliš kako će to dugo trajati?
Eto poput dima nestat će svjetskih bogataša i ne će ostati ni spomena na prošlu radost! Ali ni
sad dok su u životu, ne uživaju ih bez gorčine, dosade i straha. Jer iz istog vrela odakle
primaju nasladu, dobivaju bol kao kazan.
I pravo im biva, jer neuredno traže naslade i idu za njima, pa ih zato ne uživaju bez sramote i
gorčine. O, kako su kratkovječne, himbene, neuredne i sramotne te naslade! Ali jer su opojeni
i slijepi od naslade, ne vide, pa kao nijemo blago zbog neznatne naslade prolaznog života srću
u propast i gube dušu.
Dakle, sinko, za požudama se ne povedi i odvrati se od svoje volje. Raduj se u Gospodinu, i
učinit će ti, što srce želi.
Ako naime hoćeš, da se zaista uzraduješ i da te obilnije utješim; onda prezri sve što je svjetsko
i pregori sve niske naslade; u tom će biti tvoj blagoslov i u tom ćeš naći obilnu utjehu. I
što se više odbiješ od utjehe bilo kojega stvorenja, sve to ugodniju i snažniju utjehu naći ćeš u
meni.
Ali u početku bit će muke i žalosti, i borbom ćeš postići moju utjehu. Oprijet će ti se stara
navika, ali će nadvladati bolji običaj. Mrmljati će ttijelo, ali ćeš ga uspregnuti pomoću duha.
Podbadat će te i dražiti stara zmija, ali ćeš je molitvom otjerati; osim toga ćeš joj korisnim
poslom zakrčiti glavni put.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Bogu odana strpljivost u nevoljama i poteškoćama jest dokazom našeg čvrstog napredovanja u
duhovnom životu. Sv. Augustin kaže, da vjetar samo pljevu raznaša i razbacuje, dok zdravo i jedno zrno
ostane mirno ležati.
U jednom danu možemo strpljivim podnašanjem svoga dnevnog križa više steći zasluga, nego dragovovoljnim
žrtvama i svladavanjem. Strpljivošću, po riječima sv. Filipa Nerija, pretvaramo zemlju u raj, a
nestrpljivošću u pakao.
Bože, koji si strpljivošću svoga Jedinorońenoga uništio oholost staroga neprijatelja; daj nam,
molimo, dostojno promišljati ono, što je on za nas milostivo podnio; i tako po njegovu primjeru
da naše suprotivštine strpljivo podnosimo.
(Pristupna u sv. Misi za Strpljivost.)
III. Knjiga TRINAESTA GLAVA
BUDI PONIZAN I POSLUŠAN KAO KRIST!
Gospodin: Sinko, tko ne će da sluša, taj sam otklanja milost. A tko traži da ima što zasebno,
gubi ono, što je zajedničko. Tko rado i dragovoljno ne sluša svoga Gospodara, znak je, da još
nije posve nadvladao tijelo, pa se zato često nećka i prigovara. Zato se nauči da starješinu
svoga što brže poslušaš, ako hoćeš da ukrotiš svoje tijelo.
Jer lako ćeš svladati vanjskog neprijatelja, ako se nijesi pokvario u duši. Nema duši
dasadnijega i gorega neprijatelja, nego što si sam sebi, ako se ne pokoravaš poticanju Duha
Svetoga.
Svakako živo upri i prioni da prezreš svoje vlastite sklonosti, ako se misliš održati protiv
tijela i krvi. Jer još odviše neuredno ljubiš sebe, zato se plašiš posve podložiti tuńoj volji.
Ali što je to, ako se ti, koji si prah i ništa, radi Boga podložiš čovjeku, kad sam se ja,
svemogući i najviši, koji sam sve iz ničesa stvorio, radi tebe smjerno podvrgao čovjeku?
Postadoh od svih najponizniji i najzadnji, da ti svoju oholost svladaš mojom poniznošću.
Posluhu se nauči, prahu zemaljski; uči se poniziti, zemljo i blato, i svijati se pod svačijim
nogama. Nauči se volju svoju često lomiti i pokoravati se drugomu.
Plani protiv sebe i ne pusti, da nadutost u tebi živi; nego budi tako podložan i malašan, da
svatko može preko tebe proći i po tebi gaziti kao po blatu na ulici. Na što da se tužiš, tašti
čovječe?
Što možeš, blatni grešniče, prigovoriti onima koji te kore, kad si toliko puta Boga uvrijedio i
mnogo puta pakao zaslužio? Nego poštedjelo te je moje oko, jer je dagocjena bila tvoja duša u
mojim očima, da spoznaš ljubav moju i da svagda budeš zahvalan za moja dobročinstva; pa
da strpljivo podnosiš preziranje samoga sebe.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Budući da znamo i iz objave Božje, da je poslušnost Bogu najmilija krepost, te da više vrijedi nego sve
naše zasebne žrtve i pregaranja, treba nam živo nastojati, da u poslušnosti nasljedujemo Isusa Krista. Ne
polaži nikakve važnosti na svoju osjećajnost, na časovito raspoloženje, na mnijenje i sudove svoje i tuńe,
kad se radi o poslušnosti prema Bogu i njegovim zamjenicima.
Srce Isusovo, do smrti poslušno postalo. Smiluj se nama!
(Liturgija.)
III: Knjiga ČETRNAESTA GLAVA
PROMATRAJMO TAJNE SUDOVE BOŽJE,
DA SE U DOBRU NE UZOHOLIMO!
Sluga: Grme nada mnom sudovi Tvoji, Gospodine! Od straha i trepeta sve mi se kosti tresu, i
duša mi se silno zgrozila. Stojim zapanjen i razmišljam, jer «ni nebo nije čisto u Tvojim
očima.» Ako si kod anńela našao grijeh, pa ih nijesi poštedio, što će biti sa mnom?
Zvijezde su s neba popadale, a ja, koji sam prašina pred Tvojim pogledom, čemu se nadam?
Oni, koji su činili hvalevrijedna djela, propadoše; i one, koji blagovahu kruh anńeoski vidjeh,
gdje se žirom naslańuju.
Nema dakle svetosti, Gospodine, ako ruku svoju ustegneš; nikakova mudrost ne pomaže, ako
Ti prestaneš upravljati; nikakova hrabrost ne koristi, ako je ne uščuvaš; nije sigurna čistoća,
ako je Ti ne štitiš.
Ne koristi mi da se sam čuvam, ako Ti ne paziš na mene brižno. Jer čim nas ostaviš,
utapamo se i propadamo; ali čim nas posjetiš, podižemo se i oživljujemo. Nepostojani smo, ali
Ti ćeš nas učvrstiti: mi smo mlaki, ali Ti ćeš nas rapaliti.
O, kako ponizno i nisko treba da o sebi mislim; kako treba da se smatram ni za šta, ako se i
čini da imam šta dobra na sebi! O, kako duboko mi se skloniti pod nedokučive sudove Tvoje,
Gospodine, koji mi kazuju, da sam ništa i opet puko ništa!
Ta gdje se skrila Tvoja slava, gdje je pouzdanje u umišljenu krepost? Nestalo je svega
taštoga hvalisanja u ponoru sudova Tvojih u meni.
Što je svako tijelo pred okom Tvojim? Zar će «se hvaliti ilovača prema lončaru, koji je
gnjete i mijesi? Kako se može uzoholiti taštim govorom onaj, komu je srce u istinu podložno
Bogu? Sav svijet ne će onoga naduti, koji služi istini; niti će ičija hvala zavesti onoga, koji se
uzda u Boga. Jer i oni, gle, koji govore, nijesu ništa; nestat će ih sa zvukom riječi njihovih:
«Istina pak Gospodnja traje do vijeka.»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Nemoj se utvarati, da si savršen i besprijekoran. Božje oko i njegov sud otkrit će u tebi toliko nesavršenstva,
da ćeš se na sudnji dan stidjeti samoga sebe. Ako nańeš, da imaš koju krepost ili ti drugi to priznavaju,
tada se naročito čuvaj, da te ne prevari samoljublje i navuče na tanak led, gdje će te ńavao lako shrvati
u provaliju i grijeh.
Neka nam, molimo, Gospodine, ova žrtva isprosi milost prave poniznosti i neka ujedno uništi
u srcima našim pohotu tijela i očiju i tašte pohlepe ovoga svijeta, da uzmognemo trijezno,
pravedno i pobožno živući zaslužiti vječne nagrade.
(Tajna na sv. Misi za Poniznost.)
III. Knjiga PETNAESTA GLAVA
KAKO NAM SE VALJA VLADATI I GOVORITI
ONO, ŠTO SMIJEMO ZAŽELJETI?
Gospodin: Sinko, štogod radiš, reci: Gospodine ako je Tvoja volja, budi tako. Gospodine,
ako je Tebi na čast, neka bude u ime Tvoje. Gospodine, ako je Tebi na čast, neka bude u ime
Tvoje. Gospodine, ako vidiš, da mi je dobro i da mi koristi, daj mi, da se na čast Tvoju time
služim.
Ali ako misliš, da će mi biti štetno i da neće koristiti spasenju moje duše, uzmi u mene
takovu želju. Jer nije svaka želja od Duha Svetoga, ako se i čini čovjeku, da je prava i dobra.
Teško je pravo rasuditi je li dobar duh ili zao, što te nagovara da želiš ovo ili ono. Ili te možda
sam tvoj duh nuka? Mnogi su na koncu bili prevareni, koji isprva mišljahu, da ih svjetuje dobar
duh.
Dakle svagda sa strahom Božjim i s poniznim srcem valja željeti i moliti, štogod se razumno
može poželjeti; a osobito sebe treba da se sa potpunom poniznošću meni izručiš govoreći:
Gospodine, Ti znaš kako je bolje. Neka bude ovo ili ono, kako Ti hoćeš! Daj što hoćeš, koliko
hoćeš i kad hoćeš.
Učini sa mnom kako znaš i kako voliš, i kako će ti biti veća slava. Postavi me kamo hoćeš, i
čini sa mnom u svemu što Ti je drago. U Tvojoj sam ruci: prevrći me i okreći na koju hoćeš
stranu. Evo me, sluge Tvoga, spremna i gotova na sve, jer nijesam voljan živjeti za se nego za
Tebe. O, da to mogu izvršiti dostojno i savršeno!
M o l i t v a,
d a s e v r š i v o l j a B o ž j a.
Daruj mi, predobrostivi Isuse, svoju milost, da bude sa mnom. Da radi i sa mnom da ustraje
do kraja. Onda mi daj svagda željeti i htjeti što je Tebi prijatnije i draže. Tvoja volja budi
mojom, a moja neka svagda Tvoju slijedi i najljepše se s njom slaže. Što se Tebi, to se i meni
htjelo ili ne htjelo. Neka ne mogu što drugo htjeti ili ne htjeti, nego što Ti hoćeš ili nećeš!
Daj, da za sve što je zemaljsko, umrem, i zbog Tebe da mi bude milo, ako me preziru i ako
budem nepoznat u ovom svijetu. A nadasve želim u Tebi otpočinuti, i srce moje da se u Tebi
smiri.Ti si pravi mir srcu i pokoj mu jedini; izvan Tebe sve je teško i nemirno. U tom miru, to
ti jest u Tebi jedinom, najvećem i vječnom dobru, spavat ćeš i počivati. Amen.
III. Knjiga ŠESNAESTA GLAVA
PRAVU UTJEHU TRAŽIT ĆEMO SAMO U BOGU
Sluga: Štogod mogu poželjeti ili promisliti za svoju utjehu, ne očekujem ovdje nego u
budućnosti. Kad bih sam imao sve blago svijeta, pa da mogu i sve naslade uživati, stalno je,
da ne bi mogle dugo trajati.
Zato se ne možeš, dušo moja, potpuno da utješiš i savršeno okrijepiš, osim u Bogu koji tješi
uboge i prima ponizne. Strpi se malo, dušo moja, pričekaj božansko obećanje i imat ćeš obilje
svakog dobra na nebu.
Ako se odveć uzlakomiš na kakvo sadašnje dobro, izgubit ćeš vječno i nebesko. Služi se
vremenito dobro ne može zasititi, jer nijesi stvoren da ih uživaš!
Da imaš sva stvorena dobra, ne bi mogao biti sretan ni blažen. U Bogu, koje je sve stvorio,
sve je blaženstvo i sreća tvoja. Nije utjeha onakova kakova se čini i kako ju uzvisuju ljudi, koji
ljube ovaj svijet, nego onakova, kakvu očekuju dobri Kristovi vjernici i kakvu katkad
naprijed okuse ljudi duhovni i čista srca, koji rado razgovaraju s Bogom.
Tašta je i kratka vijeka svaka utjeha ljudska. Ona je utjeha istinita i blažena, koja dolazi
iznutra od Istine. Pobožan čovjek svagda uza se nosi svoga tješitelja Isusa i govori mu;
Gospodine Isuse, budi mi u pomoć na svakom mjestu i u svako vrijeme!
To neka mi bude utjehom: da dragovoljno želim biti bez svake utjehe. A ako mi ne bude
Tvoje utjehe, neka mi bude Tvoja volja i pravedna kušnja mjesto najveće utjehe. «Jer se ne
ćeš uvijek ljutiti, ni do vijeka prijetiti.»
P r i m j e n a i u t j e h a.
Ne traži utjehu u svijetu, jer je sve svjetsko propadljivo i časovito. Ali jer naše srce stvoreno da primi
utjehu, onda ju potraži u Srcu Sina Božjega. Ne veži svoga srca ni uz novac, zdravlje, obitelj, položaj
posjed, nego sve te darove upotrebljuj za širenje slave Božje kod sebe i kod drugih. To će ti biti najjača
utjeha, kad te snańu teški časovi za dušu i tijelo.
Srce Isusovo, izvore sve utjehe, smiluj se nama!
(Liturgija.)
III. Knjiga SEDAMNAESTA GLAVA
SVAKU BRIGU BOGU IZRUČI!
Gospodin: Pusti, sinko, da s tobom radim što hoću; ja znam što je za te dobro. Ti misliš kako
ljudi misle; ti u mnogim stvarima osjećaš kako te nagovara ljudska sklonost. Sluga: Pravo
govoriš, Gospodine! Veća je briga Tvoja za mene, nego sva skrb, što ju ja mogu imati za sebe.
Jer odviše labavo stoji, tkogod svu brigu svoju Tebi ne prepusti. Gospodine, samo dok moja
volja pravo i čvrsto pristaje uza Te, čini od mene po svojoj volji, Jer što mu drago od mene
učinio, ne može mi biti nego dobro.
Ako hoćeš, da bude tamno oko mene, budi blagosloven; a ako me hoćeš odvesti u svjetlost, i
moraš biti opet budi blagosloven! Ako me držiš vrijednim utjehe, budi blagosloven; a ako
hoćeš da trpim jednako budi blagosloven na vijeke!
Gospodin: Takav moraš biti, sinko, ako hoćeš sa mnom drugovati. Jednako moraš biti spreman
da trpiš i da se raduješ. Jednako dragovoljno treba da budeš ubog i siromašan, kako bogat
i svega pun.
Sluga: Tebe radi, Gospodine, sve ću rado pretrpjeti, štogod hoćeš, da na me dońe. Iz Tvoje
ruke bez razlike sve ću primiti, bilo dobro ili zlo, slatko ili gorko, veselo ili žalosno, i za sve
ću Ti što mi se dogodi zahvaliti.
Od svakoga me grijeha čuvaj, i ne ću se plašiti ni smrti ni pakla. Samo ako me ne odbaciš na
vijeke i ne izbrišeš iz knjiga života, ne će mi nauditi, kakvagod me snašla nevolja.
P r o m j e n a i u t j e h a.
Muči se i radi, ali svu brigu prepusti Božjoj premudroj providnosti, jer će inače ńavao i tvoju
svakodnevnu brigu upotrijebiti protiv tebe. Neka se vrši sveta volja Božja u svemu, jer se Bog zna jedini
za nas pobrinuti, da ne štetujemo ni na duši ni na tijelu.
Presveto Srce Isusovo, u Tebe se uzdam i zato se ne ću postidjeti na vijeke!
(Liturgija.)
III. Knjiga OSAMNAESTA GLAVA
PODNAŠAJ VREMENITA ZLA MIRNE
DUŠE PO PRIMJERU KRISTOVU!
Gospodin: S neba sińoh, sinko, da te spasim; primio sam tvoje nevolje ne iz nužde, već iz
ljubavi, da se naučiš trpjeti i rado podnositi sve vremenite nevolje. Jer od časa kako se rodih,
pa do smrti na križu, nikada ne bijah bez bola.
Manjkala su mi mnoga vremenita dobra, često sam čuo mnoge tužbe na me; poruge i pogrde
blago sam primao; za dobročinstva sam nezahvalnost primao, za čudesa pogrde, a za nauku
uroke.
Sluga: Jer si Ti, Gospodine, za svojega života bio strpljiv, vršeći time ponajvećma zapovijed
Oca svojega, pravo je, da se i ja siromah grešnik Tvojoj volji strpljivo pokoravam, i dok je
Tvoja volja, da nosim za svoje spasenje breme lomnoga života.
Jer premda se ćuti težak ovaj život, ipak je po milosti Tvojoj postao veoma zaslužan, i po
primjeru Tvome i po primjeru Tvojih svetaca lakši i razumljiviji za slabiće.
Ali je naš život mnogo utješniji, nego što bijaše nekoć u starom Zavjetu, kad su vrata
nebeska bila zatvorena, i kad se i put do neba činio tamnijim, te ih je tako malo nastojalo
tražiti kraljevstvo nebesko.
Ali ni oni, koji tada bijahu pravedni i imali su se spasiti, ne mogahu unići u kraljevstvo
nebesko prije Tvoje muke i prije zasluga svete smrti.
O, koliko si me zaslužio zahvalom, što si se udostojao meni i svim vjernicima pokazati dobar
i pravi put do vječnog kraljevstva svojega! Jer Tvoj život je naš put, i po svetoj strpljivosti
dolazimo k Tebi, koji si kruna naša.
Da nas nijesi pretekao i poučio, tko bi htio poći tim putem? O, koliki bi daleko ostali, da ne
gledaju Tvoj sjajni primjer! Gle, još smo mlaki, premda znamo za tolika Tvoja čudesa i
nauku; a što bi bilo, da nemamo toliku svjetlost za Tvoje nasljedovanje!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako se tišti najveća tjelesna bol ili nepravda, neka ti preko usana ne preńe zlovoljna riječ; nemir i
nestrpljivosti neka se ne odrazuju na tvom licu. Pogledaj na Spasitelja, koji je još više trpio. U tom
pogledu neka je tvoja vruća, molba, da te učini vrijednim i sposobnim nasljednikom na putu u Kalvariju.
Bože, koji si htio da Sin Tvoj za nas podnese muku na križu, da neprijateljevu otjeraš od nas
vlast, podaj nama, svojim slugama, da postignemo slavu uskrsnuća!
(Pristupna na Vel Srijedu.)
III. Knjiga DEVETNAESTA GLAVA
O PODNAŠANJU NEPRAVDA I TKO JE ZAISTA STRPLJIV.
Gospodin: Što to govoriš, sinko? Prestani se tužiti sjetivši se šo sam trpio, i što su drugi sveci
trpjeli.»Još se ti nijesi opirao do krvi.» Malo je što ti trpiš, kad usporediš one, koji su tako
mnogo pretrpjeli, toliko napasti imali, toliku žalost podnosili, te su ih na svaku ruku mučili i
kušali.
Treba, dakle, da u pamet sebi dozoveš teže muke drugih, da lakše podneseš svoje, koje su
najmanje. Ako ti se one ne čine najmanje, pazi, da i u tomu nije kriva tvoja nestrpljivost.Bile
one meńutim male ili velike, nastoj sve strpljivo podnositi.,
Što se bolje pripraviš na stradanje, mudrije činiš i više zasluga stičeš; lakše ćeš podnijeti, ako
si voljom i običajem na to valjano spreman. I ne reci: takva šta ja od toga čovjeka ne mogu
podnijeti takvo što ne treba da podnosim, jer mi je veliku štetu nanio i kori me radi nečega, na
što nikad pomislio nijesam; ali od drugoga rado ću podnijeti onda, kad vidim da mi valja
trpjeti. Luda je takva misao, koja ne gleda na kreposti strpljivosti ni na onoga, koji će je
nagraditi, već više gleda na osobe i nanesene uvrede.
Nije zaista strpljiv tko neće da trpi nego onoliko, koliko sam hoće i od koga hoće. Tko je
zaista strpljiv, taj ne gleda tko ga je kušao: da li njegov starješina ili koji vršnjak ili niži od
njega, da li dobar i svet čovjek ili opak i nevrijedan.
Ne razlikujući osoba i kolikogod mu se puta što neprilično dogodi, sve to on prima iz ruke
Božje dragovoljno i drži za velik svoj dobitak. Jer kod Boga ništa ne će moći proći bez
zasluga, makar kako maleno bilo, ako se radi Boga pretrpi.
Dakle budi spreman na boj, ako misliš pobijediti! Bez borbe ne možeš doći do nagrade
strpljivosti. Ako ne ćeš da trpiš odbijaš i nagradu.
A ako želiš biti nagrańen, junački se bori i strpljivo podnosi! Bez napora se ne dolazi do
pokoja, a bez borbe se ne dolazi do pobjede.
Daj, Gospodine, da mi bude moguće po milosti, što mi se čini nemoguće po slaboj ljudskoj
naravi. Ti znaš, da ne mogu mnogo trpjeti i da brzo klonem, čim se pojavi mala neprilika.
Neka mi bude svaka muka, nevolja i suprotivština radi imena Tvojega ljupka i poželjna, jer
trpjeti i biti mučen za Te, duši je mojoj veoma spasonosno.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ljubav može sve. Ako promisliš na Spasitelja kako su ga trnovom krunom krunili, onda ćeš i ti zlobne
ubode svojih neprijatelja strpljivo podnositi. Sjeti se, kad trpiš nepravdu i kad te vreńaju, koliko si ti i
kako dugo vrijeńao svoga nebeskoga Oca!
Sve mogu u Onome, koji me jača!
(Liturgija.)
III: Knjiga DVADESETA GLAVA
PRIZNAJ, DA SI SLAB I DA JE OVAJ ŽIVOT JADAN!
Sluga: Priznat ću nepravdu svoju, da sebe optužim, i ispovijediti ću Tebi, Gospodine, svoju
slaboću. Često me sitnica obori i ražalosti. Odlučim se držati hrabro, ali čim dońe mala
napast, teško mi je pri duši.
Katkad je mala trica, pa iz nje izlazi tešku napast. I dok mislim, da sam za koji čas siguran,
jer ne osjećam napasti, čim se malo napast javi, evo me pobijeńena.
Pogledaj, dakle, Gospodine, moju slabost, koju i predobro poznaš. Pomiluj me i «iz blata
me izvuci, da ne ogeznem.» i ne ostanem zabačen za uvijek.
To je, što me često i pred Tobom smućuje: da sam tako slab i nemoćan da se oduprem
napastima.
I ako nikako ne pristajem uz njih, ipak mi je dosadno i teško njihovo nasrtanje, te mi je
veoma mrsko tako svaki dan živjeti u borbi. Po tom i spoznajem svoju slabost. Svagda mnogo
lakše navale gadne misli, nego što otińu.
O, da pogledaš, prejaki Bože Izraelov, koji pomažeš vjerne duše, na muku i bol sluge
svojega i da mu pomogneš u svemu, kamogod pońe! Okrijepi me nebeskom snagom, da ne
prevlada stari čovjek: jadno tijelo, što ga duh još nije potpuno pokorio; tijelo, protiv kojega će
trebati borbe, dogod se živi u ovom vrlo bijednom životu.
Oh, kakav je to život, gdje nema ništa bez muke i nevolje, gdje je sve puno zamki i
neprijatelja! Jer čim nas jedna muka ili napast mine, druga dolazi. Šta više, dok se s prvom još
borimo, više drugih dolazi, a povrh toga dolaze još i nenadano.
Pa kako se može ljubiti život, koji ima tolike gorčine, a izvrgnut je tolikim bijedama i
nevoljama? Kako se može nazvati životom, kad rańa toliko smrti i kuge? Pa ipak ga mnogi
ljube i traže, da se u njemu naslańuju.
Kudimo često svijet, da je tašt i prevarljiv, i lako ga ne ostavljamo, jer je odviše preotela
mah tjelesna požuda. Ali je drugo nešto zbog čega ga ljubimo, a drugo nešto zbog čega ga
preziremo.
Što nas potiče, da svijet ljibimo, pohota je tijela, pohota očiju i oholost života. Ali jer iza
toga opravdano dolaze kazne i nevolje, zato nam je svijet mrzak i gadi nam se.
Na žalost pobjeńuje mala zla naslada naš zemaljštini priklonjeni duh, kojemu je ugodno
meńu trnjem, i to zato, jer nije vidio i okusio kako je sladak Bog i nije očutio unutrašnju
ugodnost, što ju daje krepost.
Ali oni, koji svijet potpuno preziru i žele Bogu služiti u svetoj stegi, dobro poznaju božansku
sladost obećanu onima koji se doista odrekoše svijeta, pa jasnije vide kako svijet strašno i
svakojako vara.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne vjeruj samome sebi, da si prezreo svijet, ako se dragovoljno ne odričeš njegovih naslada. Pravo
raspoloženje djeteta Božjeg pokazuje se naročito i u tome da u ovoj dolini suza ne zapadnemo u plač i
jadanje, već da kršćanskom vedrinom preńemo preko tih nevolja. Izgubiš li zdravlje, prekine li smrt mile
ti rodbinske veze, gubiš li dobar glas, u svemu tome je Božja ruka, koja te vodi preko tih vremenskih
nesreća, da ne izgubiš vječne sreće.
Bože, koji ne dopustaš da itko, koji se u Tebe uzda, bude potišten, već blagostivo uslišavaš
molbe, zahvaljujemo Ti, što naše molitve i želje moleći. Te pobožno, da se po ovom, što
primismo, uzmognemo izbaviti od svih protivština.
(Popričesna u sv. Misi Zahvalnici.)
III: Knjiga DVADESET I PRVA GLAVA
VIŠE TREBA U BOGU TRAŽITI MIR NEGO
U SVIM PROLAZNIM DOBRIMA I DAROVIMA.
Sluga: Otpočni, dušo moja, svagda u Gospodinu više nego u ičem, jer je on svecima vječni
odmor. Daj, o preslatki i premili Isuse, da u Tebi otpočinem više negu u ikojem drugom
stvorenju. Da si mi miliji nego svako zdravlje i ljepota, nego ikoja slava i čast, nego ikoja moć
i dostojanstvo, nego bilo kakvo znanje i pronicavost, nego sve blago i umjeće, nego sve
veselje i uzvišenje, nego svaki dobar glas i hvala, nego svaka sladost i utjeha, nego svaka nada
i obećanje, nega svaka zasluga i želja!
Miliji si mi više nego svi darovi i nagrade, što ih možeš dati i uliti, nego svako veselje i
klicanje, što ga duh može obuhvatiti i oćutjeti! – Draži si mi napokon nego svi anńeli i arhanńeli
i sva vojska nebeska, sve vidjivo i nevidljivo, i neka si mi dakle miliji nego sve, što je
izvan Tebe, Bože moj! Ti si, Gospodine Bože moj, najbolji.
Ti si jedini najuzvišeniji, Gospodine Bože moj, Ti jedini u sebi potpun i najbogatiji, Ti jedini
najsilniji, Ti jedini najslańi i prepun utjehe! Ti si jedini najljepši i najljubazniji. Ti si jedini
najplemenitiji i najslavniji, Ti potpuno posjeduješ sva dobra od vijeka do vijeka! I zato je
premalo i ne zadovoljava me štogod mi daruješ, ako mi ne daš sama sebe. Jer mi srce ne može
pravo otpočinuti i posve se smiriti, ako se ne smiri u Tebi i ako se ne uzdigne k Tebi nad sve
darove i nad svako stvorenje.
O moj preslatki vjereniče, Isuse Kriste, prečisti ljubitelju, gospodaru svakog stvorenja, tko će
mi dati krila prave slobode da poletim i u Tebi odahnem! O, kad će mi biti dano, da potpuno
odahnem i vidim kako si ugodan. Gospodine Bože moj! Kad će se posve sabrati u Tebi, da od
ljubavi k Tebi ne osjećam više sebe, nego samo Tebe, ali na jedan mnogima nepoznat način,
koji nadvisuje svaku ljudsku milost i shvaćanje!
A sada ćesto uzdišem i nesreću svoju mučno podnosim, jer nas mnoge nevolje snalaze u
ovoj dolini bijeda, te me često smućuju, žalosne i zastiru oblakom. Češće mi smetaju i rastresu,
zamamljuju i zapleću, da ne mogu slobodno k Tebi pristupiti i da ne uživam ugodne
zagrljaje, kojima se uvijek naslańuju blaženi duhovi. Neka te gane moj uzdah i mnogostruka
moja samoća na zemlji!
O, Isuse, sjaju vječne slave, utjeho duši putnici! Kad si Ti uz mene šutim, i šutnja Ti moja
govori. Kako ćeš dugo oklijevati, Gospodine moj? Dońi k meni, sirotanu svome, da ga razveseliš!
Pruži svoju ruku i bijednika otmi svakoj nevolji. Dońi, dońi! Jer bez Tebe ne će biti
vesela duša ni dana ni časa, jer si Ti moja radost, a bez Tebe nemam čime da branim dušu!
Jadan sam i kao u tamnici teško okovan, dok me ne okrijepiš sjajem svoje nazočnosti ne
povratiš slobodu i ne pokažeš pijateljsko lice.
Neka drugi traže štogod ih volja! Meni se meńutijm ništa ne mili, niti će se militi osim Tebe,
Bože moj, uzdanje, moje, vječno spasenje! Ne ću zašutjeti i prestati moliti, dok se milost Tvoja
ne vrati, i dok mi ne progovoriš u srcu!
Gospodin: Evo me, tu sam. Evo me k tebi, jer si me zvao. Suze tvoje i želja duše tvoje,
poniznost tvoja i skrušeno srce skloniše me i privedoše k tebi.
Sluga: I rekoh: Gospodine, zazvao sam Te i zaželjeh Te uživati, spreman da odbacim sve
radi Tebe, jer Ti si me prije potakao da Te tražim. Da si, dakle, blagosloven, Gospodine, koji
si bio tako dobar sa slugom svojim radi velikog svojeg milosrńa! Što još ima da kaže sluga
pred licem Tvojim, nego da se duboko ponizi pred Tobom, sjećajući se svagda svoga grijeha i
nedostojnosti?
Čudesna neba i zemlje nijesu ni sjena Tvoje veličine, Djela su Tvoja savršena, sudovi istiniti,
a providnost Tvoja upravlja svemirom. Hvala Ti, dakle, i slava, mudrosti Očeva! Tebe neka
hvale i blagoslivlju usta moja, duša moja u zajednici sa svim stvorenjima!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Najbolje je pripadati Spasitelju. Sve što te ne dovodi k Spasitelju ili te ne utvrńuje u vezi sa Spasiteljem
odbaci od sebe, a više se još podnimi pod okrilje Božje. Tvoja djela neka slave njegovu pravdu i milosrńe,
tvoje oči njegovu čistoću, tvoj jezik njegova savršenstva, tvoje srce i tvoj dah neka očituje njegovo
prisustvo, sada i u vijeke!
Čuvaj me Gospodine, kao zjenicu oka, a sjenom krila svojih zakloni me! Tebi se, Bože dolikuje
pjesma u Sionu, i Tebi se izvršuje zavjet u Jerusolimu. Aleluja.
(Liturgija.)
III: Knjiga DVADESET I DRUGA GLAVA
SJEĆAJ SE MNOGOVRSNIH DOBROČINSTAVA BOŽJIH!
Sluga: Otvori, Gospodine, srce moje, da spoznam zakon tvoj, i u čime da živim po
zapovijedima Tvojima! Daj mi da razumijem Tvoju volju, i da se s velikim poštovanjem i u
savjesnu razmatranju spominjem svih Tvojih dobročinstva, a napose onih, koje si iskazao
meni, da Ti onda dostojno zahvalim.
Dobro sam i poznajem, da Ti ne mogu ni malo dostojno zahvaliti. Manji sam od sviju
dobara, što su mi iskazana. Kad gledam Tvoju velikodušnost, zahvati me malodušnost, jer si
velik.
Sve što imademo u duši i tijelu i štogod je naše u duši i na tijelu, prirodnim ili natprirodnim
načinom, sve si Ti dao. Dobra, koja smo primili od Tebe, pokazuju, da si milostiv, blag i
dobar. Premda je jedan više dobio, drugi manje, ipak je sve Tvoje, i bez tebe se ništa ne može
imati.
Onaj tko je dobio više, ne može se hvaliti svojom zaslugom, niti se dizati nad druge podsmijevati
se onome, koji je manje dobio. Onaj je veći i bolji, koji sebi manje pripisuje i koji je
ponizniji i pobožniji, kad zahvaljuje. I tko misli, da je gori od svih, i drži, da je nevrijedniji,
taj je prikladniji da primi veće milosti.
A onaj, tko je manje primio, ne smije se žalostiti i zlovoljiti, pa bogatijemu zavińati, nego
treba da na Tebe gleda i Tvoju dobrotu osobito hvali, što tako obilno, bez uzdarja i
dragovoljno dijeliš svoje darove, ne gledajući tko je tko. Sve dolazi od Tebe i zato Te u svemu
treba hvaliti. Ti znaš, što je komu potrebno dati i zašto ovaj ima manje, a onaj više. Ne smijemo
mi sami prosuńivati nego samo Ti, koji odreńuješ zasluge svakoga pojedinca.
Zato, Gospodine Bože, držim za veliko dobročinstvo, što nemam mnogo onih darova, koje
ljudi hvale i slave. I stoga onaj, koji pomisli na siromaštvo i ništavilo svoje, ne samo da se ne
smije žalostiti, jaditi i pokunjiti, već se mora utješiti i jako razveseliti, jer si Ti, Bože,
siromašne, ponizne i zazorne ovomu svijetu odabrao za svoje pijatelje i ukućane.
Svjedoci su sami apostoli Tvoji, koje si postavio za glavare nad svom zemljom. Ni na što se
na svijetu nijesu tužili, bili su tako krotki i ponizni, bez zlobe i prijevare, da su i pogrde rado
podnosili radi Tvoga imena i s velikom su ljubavlju prigrliti ono, što se svijetu gadi.
Ničemu se potom onaj, koji te ljubi i poznaje dobročinstva Tvoja, ne može toliko radovati,
koliko tomu, da vrši Tvoju volju i odluku vječne naredbe Tvoje. Neka bude posvema
zadovoljan i smiren, da isto toliko čezne dragovoljno da bude najmanji, koliko drugi žele biti
najveći.
Neka zna, da će na najzadnjem mjestu biti tako miran i zadovoljan kao na prvom. Radovat
će se, ako ga preziru i zanemaruju, i ako će biti bez imena i dobra glasa, baš kao da je od
ostalih časniji i veći na svijetu.
Jer voja Tvoja i ljubav Tvoju čast moraju biti prve. One treba da ga više tješe i da mu budu
draže nego sva dobročinstva, koja su mu dana ili će mu se dati.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Više mi je Bog udijelio dobročinstava nego je dana i časova u mom životu. Zar me nije mogao stvoriti
slijepim, hromim ili kljastim i ludim? Mogao sam se roditi kao dijete poganskih roditelja i umrijeti bez
krsta. Bog me je od toga očuvao.
Štogod ti dolazi iz ruke Božje, više je vrijedno nego i ikakvi zemaljski dar. Zahvali se Bogu i usred svojih
nevolja i poput osiromašenog i oboljelog Joba.
Blagosiljat ću Gospodina u svako doba, vazda je hvala njegova u ustima mojim. Gospodine,
Bože spasenja mojega, danju i noću vapih pred Tobom. Aleluja:
(Liturgija.)
III: Knjiga DVADESET I TREĆA GLAVA
DRŽI OVE ČETIRI ZAPOVIJEDI, DA BUDEŠ MIRAN U DUŠI!
Gospodin: Sinko, sad ću ti pokazati put, koji vodi k miru i pravoj slobodi. Sluga: Učini,
Gospodine, što govoriš jer mi je to milo čuti. Gospodin: Nastoj, sinko, da više slušaš volju
bližnjega nego sebe!
Uvijek radije imaj manje nego više! Išti svagda niže mjesto i svima se podloži! Želi svagda i
moli da budeš potpuno pokoran volji Božjoj! Takav čovjek, gle, ulazi u krajeve mira i pokoja.
Sluga: Gospodine, taj Tvoj kratki govor sadrži u sebi mnogo savršenstva. Malen je, ali je
pun vrednota i plodovi su mu obilni. Kad bih ga vjerno vršio, ne bih se tako lako uznemirivao.
Jer kadgod se osjećam nemiran i kad mi je teško, vidim, da sam baš taj nauk zanemario.
Nego Ti, koji sve možeš i svagda ljubiš duhovni napredak, umnoži mi milost, da mogu izvršiti
Tvoje riječi i postići svoje spasenje.
M o l i t v a,
p r o t i v z l i h m i s l i.
«Gospodine Bože moj, ne udalji se od mene! Bože moj, gledaj mi pomoći!»
Jer na mene nahrupiše svakojake misli i velike strahote, što mi dušu muče. Kako ću se
održati bez ozljede? Kako ću ih razbiti?
»Ja ću te» reče Gospodin, «voditi i ponizit ću one, koji su slavni na zemlji.» Otvorit ću
tamnici vrata, u koju su te stjerali, i otvorit ću ti tajne otajstva.
Učini, Gospodine, kako govoriš, i neka se razbjegnu ispred Tvoga lica sve zle misli! To je
nada i jedina utjeha moja, što mogu u svakoj tuzi k Tebi pribjeći, u Tebe se pouzdati, Tebe iz
dna srca zazivati i strpljivo išćekivati Tvoju utjehu.
M o l i t v a,
d a t i s e r a s v i j e t l i u m.
Prosvijetli me, dobri Isuse, sjajem unutrašnje svjetlosti i iz dna srca mojega istjeraj sve tmine
Obuzdaj mnoge rastrkane misli i satri silovite napasti! Bori se hrabro za mene i svladaj zle
zvijeri, naime zamamne požude, da budem miran uz Tvoju jakost i obilje slave Tvoje da
odjekuje u svetom dvoru, to jest u čistoj savjesti. Zapovijedi vjetrovima i nepogodama! Reci
moru: miruj, a sjeveru: ne duvaj, i bit će velika tišina.
Pošalji svjetlost i istinu svoju, da svijetle nad zemljom, jer ja sam zemlja pusta i prazna, dok
me ne prosvijetliš.Izlij milost svoju odozgo, srce oblij rosom nebeskom, podaj vodu
pobožnosti, da se nakvasi lice zemaljsko, da donese rod dobar i najbolji.
Podigni mi dušu, koju teški grijesi pritisnuše, i svaku želju moju prema nebu upravi, da
okusivši duša ugodnost višnje sreće, zamrzi misliti na zemaljske stvari.
Otkini me i istrgni iz svake prolazne utjehe ikojega stvorenja, jer štogod je stvoreno, ništa ne
može moje želje potpuno smiriti i stišati. K sebi me priveži nerazdruživim vezom ljubavi, jer
si Ti sam dovoljan onomu, tko Tebe ljubi, a bez Tebe je sve bezumna ludost.
III. Knjiga DVADESET I ČETVRTA GLAVA
KAKO ĆEŠ SE UKLONITI RADOZNALOMU ISTRAŽIVANJU
TUđEG NAČINA ŽIVOTA ?
Gospodin: Sinko, ne propituj svašta i ne razbijaj glave koječim! Što te se tiče ovo ili ono? Ti
mene slijedi! Što je tebi stalo je li onaj ovakav ili onakav, ili taj da li ovako ili onako radi ili
govori? Ti ne trebaš da odgovaraš za druge, nego ćeš za sebe samoga polagati račun. Što se
dakle drugamo pleteš?
Gle, poznajem sve, i sve vidim što pod suncem biva, i znam kako je sa svakim pojedinim;
što misli, što hoće i kamo smjera njegova nakana. – Meni treba, dakle da sve prepustiš, a ti
lijepo miruj, pa pusti neka svatko radi, što ga je volja. Svatko će odgovarati za ono, što je
učinio ili rekao, jer mene ne može prevariti.
Ne brini se da budeš glasovit, jer je to samo sjena; niti se brini za mnoga poznanstva i za
ljubav ikojega čovjeka. Pri tom se samo misli rasiplju, a srce zastire gusti mrak.
Rado bih ti priopćio riječ i otvorio ti tajne, kad bi marljivo pazio na moj dolazak i otvorio mi
vrata svoga srca. Budi na oprezu i ustaj u molitvama, pa se ponizi u svemu.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ne mjeri bez dovoljna razloga tuńe vladanje držeći se one evanńeoske riječi: izvadi najprije iz svoga oka
brvno. Izbjegavaj i one, koji kritikuju i prepričavaju tuńe zle navade ili mane. Opaziš li, da sam upadaš u
takvu manu, znaj da si veoma zanemario odgoj svoje nutrinje. Odluči stoga, da ćeš se s bližnjim svojim
radovati i tugovati i da ćeš ga pomagati u spasenju njegove duše.
Bože, koji onima, koji Te ljube, daješ dobar napredak, ulij u duše naše nepovredivo čuvstvo
svoje ljubavi, te da želje Tvojim nadahnućem začete, nikakvom poteškoćom neka se ne
mijenjaju.
(Pristupna sv. Misa za postignuće kreposti Ljubavi.)
III Knjiga DVADESET I PETA GLAVA
U ČEMU JE PRAVI MIR SRCA I PRAVI NAPMREDAK?
Gospodin: Sinko! Ja sam rekao: «Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam; ne dajem vam
ga kao što svijet daje» svi žede za mirom, ali za preduvjete pravog mira svi se ne brinu. Moj
je mir stalniji u onima, koji su ponizni i krotka srca. Mir ćeš naći, ako budeš veoma strpljiv.
Ako mene poslušaš i pońeš za mojim glasom, moći ćeš uživati mnogo mira.
Sluga: Što dakle da činim? Gospodin: Pazi na se kod svega što činiš i što govoriš; svim
silama nastoj, da meni jednom ugodiš, a izvan mene da ništa ne želiš i ne tražiš. Ali ni o
onom, što drugi kažu ili učine, prenaglo ne sudi, niti se pleti u ono, što ti nije povjereno.
Onda bi se moglo dogoditi, da se malo i rijetko uznemiriš. Ali nikada ne oćutiti smetnje i ne
pretjerati jade na srcu ili na tijelu, to nije suńeno nikome dok živi, nego kad uńe u vječni
pokoj. Zato ne misli, da si pravi mir našao, ako ne ćutiš nikakve poteškoće, i ne misli, da je
tada sve dobro, ako ti se nitko ne opre, i da je to savršeno, kad sve ide kako ti srce hoće.
Ni onda ne misli o sebi što velika, i ne drži da si odabrani ljubimac, ako osjećaš veliku
pobožnost i slast. – Nije to baš znak pravedna i kreposna čovjeka, niti u tome sastoji napredak
i savršenstvo čovječje.
Sluga: Da u čemu je Gospodine? Gospodin: U tom, da se svim srcem svojim predaš volji
Božjoj i da ne tražiš svoje ni u malom ni u velikom, niti sada, niti u vječnosti. Onda ćeš
jednako hvaliti Boga u dobru, i u zlu, i sve ćeš jednakom mjerom mjeriti.
Nadaj se strpljivo i odvažno, da pripraviš srce svoje još za veće patnje, kad naime ostaneš
bez unutarnje utjehe. Onda ne ćeš prosuńivati koliko i što bi imao trpjeti, nego ćeš me u svima
odredbama hvaliti kao pravedna i sveta.
Tada ćeš biti na istinitom i pravom putu k miru i moći ćeš se pouzdano uzdati, da ćeš opet u
slavi i veselju gledati moje lice. Pa ako dońeš do toga, da sebe potpuno prezreš, znaj, da ćeš
tada uživati i obilati mir, koliko je za života na zemlji moguće.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Odluči, da ćeš se u svim životnim prilikama vježbati u krotkosti i šutnji, jer ćeš time od sebe odstraniti
mnogo nemirnih časova i drugoga ćeš poštedjeti od teških udaraca. Junački ćeš tako napredovati do toga,
da ćeš se dnevno kod molitve ili sv. Mise predati potpuno Bogu kao njegova svojina, a u čemu i leži sav
napredak.
Napuni nas, Gospodine duhom svoje ljubavi, i daj milostivo, da budemo složni mi, koje si
nahranio uskrsnim tajnama. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.
(Popričesna na Uskrs.)
III. Knjiga DVADESET I ŠESTA GLAVA
O UZVIŠENOSTI SLOBODNA SRCA, ŠTO SE
POSTIZAVA VIŠE MOLITVOM NEGO UČENJEM.
Sluga: Gospodine, savršen je čovjek kojemu duša uvijek promatra nebeske stvari i koji kod
mnogih briga prolazi kao bez brige. Ne, dakako, poput nemarnjaka, već po nekoj posebnoj
sposobnosti slobona srca. Takovo se srce nije naime, ni uz koje stvorenje prilijepilo
neurednom željom.
Zaklinjem Te, moj preblagi Bože, poštedi me od briga ovoga života, da me odviše ne sapnu;
od mnogih tjelesnih potreba, da me ne obuzme naslada putena; od svih prepreka duševnih, da
me nevolje ne slome i ne sruše!
Ne govorim, da me sačuvaš od onoga za čim hlepi svom željom svijet i njegova taština, nego
me sačuvaj od onih nevolja, koje po nekom proklotstvu, što je na svemu što je smrtno, sluzi
Tvojemu poput kazne dušu tereta i susprežu, da ne može biti srca svagdje kako bi htio.
O, moj Bože, neizreciva slasti, ogorči mi svaku tjelesnu nasladu, koja mi ne da da ljubim
ono, što je vječno, a primamljuje me k sebi zbog kakve god prolazne ugodnosti.
Neka me ne nadvlada, Bože moj, neka me ne nadvlada tijelo i krv; neka me ne prevari svijet
i malešna slava njegova, neka me ne sruši ńavao i njegova kavština!
Daj mi hrabrost da se oprem; strpljivost, da podnesem; stalnost, da ustrajem. Za sve utjehe,
što ima svijet, odšteti me ugodnim svojim nadahnućem, i mjesto putene ljubavi ulij mi ljubav
k imenu Tvojemu.
Evo: jelo, piće, odjeća i ostalo sve što je potrebno za uzdržavanje tijela, sve je to kao neki
teret revnoj duši. Takove mi okrepe daj umjereno okusiti, da se radi odveć velike pohlepe u
njima ne zapletem. Sve nije slobodno odbaciti, jer priroda hoće svoje; ali zahtijevati više nego
što je potrebno ili što više godi, to brani sveti Zakon. Inače će tijelo nadjačati.
Meńutim molim, da me vodiš svojom rukom i učiš, da nigdje ne pretjerujem.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Brige za život sapinju duh i srce, da se u molitvi i razmatranju ne preda sasvim Bogu. Ograniči te brige
na najnužnije i potrebne stvari, ali ne pretjeruj ni u tome, jer se baš time možeš onesposobiti za vršenje
svojih napornih zvaničnih dužnosti, a nije kod takvog ograničenja ni ńavao daleko sa svojom ohološću.
Bože, koji činiš, da duše Tvojih vjernih budu jedne volje, daj narodima svojim ljubiti što Ti
zapovijedaš, ćeljeti što obećavaš, da u promjenama svjetskim srca naša prionu uz prave
radosti.
(Pristupna IV. Nedj. Po Uskrsu.)
III: Knjiga DVADESET I SEDMA GLAVA
SAMOLJUBLJE JE NAJVEĆA ZAPREKA,
DA SE NE POSTIGNE NAJVEĆE DOBRO.
Gospodin: Trebaš dati, sinko, svega sebe za sve, i ništa ne smije biti tvoje. Znaj, da ti
samoljublje više škodi nego išta drugo na svijetu. Kako koju stvar zavoliš i uzljubiš, tako ona
više ili manje prione uza te.
Bude li tvoja ljubav čista, jednostavna i sreńena, nijedna te stvar neće zasužnjiti. Ne čezni za
onim, što ne smiješ imati!
Nemoj imati ono, što ti može smetati i lišiti te slobode srca! Za čudo je što se iz svega srca
meni ne povjeriš sa svime, što možeš željeti ili imati.
Što se ludo žalostiš i izjedaš? Zašto se kiniš suvišnim brigama? Uz mene pristani i ne ćeš biti
na kvaru! Ako tražiš ovo ili ono, i ako hoćeš biti sad ovdje, sad ondje radi svoje koristi i da ti
bude ugodnije, nikad ne ćeš biti miran i bez brige. Kod svega će se naći kakav nedostatak i na
svakom će ti se mjestu tkogod oprijeti.
Ne pomaže ti, dakle, ako koju stvar stečeš ili povećaš izvana, već je korisnije, ako je što prije
prezreš i s korjenom iščupaš iz srca.
Ne vrijedi ovo pravilo samo za novac i bogatstvo, već i za čast i ispraznu slavu, jer i njih
nestaje sa svijetom.
Slabo će te zaštititi tvoj položaj, ako nijesi revan; i ne će dugo trajati onaj izvanjski mir, što
si ga stekao, ako nema u srcu pravoga temelja.
Moraš ostatu u mojoj milosti! Vanjštinom se promijeniti možeš, ali se ne moćeš poboljšati.
Jer prvom prilikom, na koju se namjeriš, naći ćeš sve nevolje, kojima si se uklanjao, pače još
više!
M o l i t v a,
d a o č i s t i š s r c e i s t e č e š
n e b e s k u m u d r o s t.
Po milosti Duha Svetoga okrijepi me, Bože! Daj mi snagu, da se učvrstim u unutrašnjosti i
da mi se srce riješi svake nekorisne brige i straha, pa da ga ne razdiru svakojake želje bilo za
kojom stvari, prostom ili dragocjenom. Na sve daj da gledam kao na prolazno, s kojima će i
mene nestati! Jer nije ništa stalna pod suncem. Sve je taština i neprilika za dušu. O, kako je
mudar tko tako misli!
Daj mi, Gospodine, mudrost nebesku, da Te naučim tražiti i naći, Tebe nadasve ljubiti i u
Tebi uživati, a ostalo shvatiti bez poljepšavanja po zakonu mudrosti Tvoje.
Daj mi se mudro ukloniti onomu, koji mi se umiljava, a strpljivo podnositi onoga, koji mi se
protivi.
Jer je veoma mudro ne sagibati se pred svakim šumom riječi i ne slušati zamamne zvukove;
tako se polazi sigurnim i započetim putem.
III Knjiga DVADESET I OSMA GLAVA
PROTIV OCRNJIVANJA.
Gospodin: Sinko, neka ti ne bude teško srcu, ako tko o tebi zlo misli, te ti koju reče, što ne
bi rado čuo. Ti o sebi treba da još gore sudiš i ne smiješ misliti ni za koga, da je od tebe slabiji.
Ako si naučan duhovno živjeti, ne ćeš mnogo mariti za riječi, što ih vjetar pronosi. Nije
malena mudrost šutjeti u zle dane i dušom se k meni obrnuti, pa se ne smesti ljudskim sudom.
Ne traži mira u laskavom ljudskom govoru; jer nijesi zato drugačiji čovjek, govorili oni pravo
ili krivo.Tko daje pravi mir i pravu slavu? Zar ne ja? Tko ne ide za tim, da ljudima ugodi,
pa se ne boji ako im ne ugodi, taj će uživati mnogo mira. Iz neuredne ljubavi i pusta straha
izvire svaki nemir srca, i sva rastrešenost sjetila.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Teško je društvenom čovjeku izbjeći, a da ga ne ogovore i oklevetaju. Ipak ćeš toj opasnosti najbolje
izmaći, ako sam nikada ne klevećeš i ne ogovaraš. Ako ti je savjest čista, ne mari za slične govore, a ako ti
savjest predbacuje štogod, ukloni svoju manu, koja je povod ogovaranja. Svojih dužnosti ne vršiš radi
ljudi pa stoga ne strepi pred njihovim sudom.
Svemogući, vječni Bože, obazri se milostivo na nemoć našu, te pruži desnicu veličanstva
svojega na zaštitu našu!
(Pristupna na III. Nedj. po Bogoj.)
III. Knjiga DVADESET I DEVETA GLAVA
U TEŠKIM ČASOVIMA TREBA BOGA PRIZIVATI I HVALITI
Sluga: Blagoslovljeno bilo ime Tvoje, Gospodine, na vijeke, jer si htio, da ova napast i nevolja
dońe na mene. Ne mogu joj se izmaći, nego mi se k Tebi valja približiti, da mi pomogneš i
svedeš ju na dobro. Gospodine, sada sam u nevolji i nije mi dobro. Bole me sadašnje nevolje.
A sada, mili Oče, što da kažem? Zateklo me je u stisci. “Izbavi me iz ovoga časa!” Ali zato
dońoh u ovaj čas, “da se Ti proslaviš” kad se savršeno ponizim i kad me Ti izbaviš. “Udostoj
se, Gospodine, izbavi me”, jer što mogu ja siromah činiti i kamo ću bez Tebe? I ovaj put,
Gospodine, daj mi strpljivosti. Pomozi, mi Bože moj, i ne ću se bojati, kolikogod me nevolja
stislo!
A sada, meńutim, što da kažem? Gospodine, budi volja Tvoja! Zaslužio sam muku i nevolju.
Treba da trpim – i, o sreće, da bi podnosio strpljivo – dok ne preńe oluja i ne bude bolje. A
može Tvoja svemoguća ruka da i ovu napast od mene ukloni i snagu joj umanji, da posve ne
podlegnem, kako si i prije češće radio sa mnom, moj Bože, milosrńe moje! I koliko bi meni
teže bilo, toliko bi Tebi lakša bila promjena Tvoje svevišnje desnice.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Bogu nije ništa teško, jer je njegova moć neograničena i uvijek teži, da tebi koristi.Toga se sjeti, kad te
stigne napast ili nevolja. Ako stoga zapaneš u teške neprilike, ne gubi se razbora i ne uzrujavaj se odviše,
nego prepusti razvoj dogańaja Božjoj providnosti.
Svemogući, vječni Bože, koji zajedno upravljaš nebeske i zemaljske stvari: usliši milostivo
molitve naroda svoga i podaj svoj mir vremenima našim.
(Pristupna na II. Nedj. po Bogoj.)
III. Knjiga TRIDESETA GLAVA
KAKO TREBAŠ MOLITI BOŽJU POMOĆ I
UZDATI SE, DA ĆEŠ NATRAG DOBITI MILOST.
Gospodin: Sinko, ja sam Gospodin, koji te jačim u dan nevolje. Kad ti ne bude dobro, dońi k
meni! Najviše zaustavlja nebesku utjehu to, što se prekasno moliš.
Jer prije nego mene usrdno zamoliš, ti meńutim tražiš mnogo utjehe vani i naslańuješ se
onim što je izvan mene. I zato se dogańa, da sve malo koristi, dok ne opaziš, da sam ja onaj,
koji spasavam sve koji se uzdaju u mene i da izvan mene nema sigurne pomoći, ni korisna
savjeta, ni čestita lijeka.
Ali sad iza oluje opet odahni i oporavi se na svjetlosti moga smilovanja. Blizu sam, govori
Gospodin, ne samo da obnovim sve potpuno, nego i da vratim obilno i bogato.
«Zar je meni išta teško? Ili ću biti sličan onomu, koji govori a ne čini? Gdje je vjera tvoja
Budi čvrst i ustraj! Budi dugo strpljiv i hrabar junak! Doći će ti utjeha u zgodno vrijeme.
Čekaj me, čekaj; doći ću i izliječiti ću te!
Napast je što te muči, i isprazni je strah što te plaši! Zašto se brineš za budućnost? To te još
više žalosti.
«Svaki dan ima svoje jade i nevolje.» Ludo je i bez koristi uznemirivati se ili veseliti zbog
budućnosti, jer se ta možda nikad i neće ostvariti.
Ljudi običavaju da se zamamljuju takvim utvarama. A pogotovo je znak slaba duha, kad se
tako lako povodiš za neprijateljem. Jer on ne mari, da li te opsjenjuje i vara istinom ili
neistinom; da li te obara po onom što sada ljubiš, ili po onom čega se u Budućnosti plašiš.
Zato neka se ne uznemiruje tvoje srce i neka se ne straši. U mene vjeruj i uzdaj se u moje
milosrńe!
Kad misliš, da sam daleko od tebe, često sam ti veoma blizu. Kad držiš, da je gotovo sve
izgubljeno, tada često više dobivaš i zaslužuješ.
Nije sve izgubljeno, kad ti se dogodi kakva neprilika. Ne smiješ još suditi po sadašnjem
čuvstvu! Nemoj da te svlada bilo kakva nepilika, Odaklegod došla, već ju tako podnosi, kao
da ti nije ponestalo sve nade, da ćeš je se riješiti.
Ne misli, da si posve zapušten, ako ti i pošaljem za čas koju nevolju ili ustegnem željenu
utjehu; jer tako se prelazi u kraljevstvo nebesko.
I nema sumnje, da tebi više koristi i ostalim slugama mojim da se vježbate u teškim
časovima, nego da vam se sve dogańa po vašoj volji.
Ja znam sakrivene misli. A vrlo je naime korisno spasenju tvome, da katkad ostaneš bez
utjehe, da se možda s dobra uspjeha ne uzoholiš i da ne želiš omiljeti sebe u onom što nijesi,
Što sam dao, mogu ti oduzeti i povratiti, kad me bude volja.
Ako dam, moje je; ako uzmem, Tvoje nijesm uzeo;»jer svaki, dobar i savršen dar od
mene je»:Ako na tebe prepustim kakvu nezgodu ili kakvu nepriliku, ne ljuti se i ne kloni. Ja
mogu brzo pomoći i obrnuti svaki jad u veselje. Ali sam pravedan i treba me hvaliti, kad tako
činim s tobom.
Ako si mudar i po istini motriš, nikada se ne smiješ zbog neprilika tako kukavički žalostiti,
već se radije moraš radovati i zahvaljivati! Dapače već samo i to treba da držiš za veselje, što
te ne štedim, kad te nevoljama šibam.
«Kako je mene otac ljubio, tako i ja vas ljubim», rekoh ljubljenim učenicima svojim.
Nijesam njih dakako poslao da uživaju zemaljske radosti, nego da vode velike borbe; ne
poslah na časti, nego na pogrde; ne na odmor, nego na rad; ne da počivaju, nego da donesu
obilan plod u strpljivosti. Ove riječi, sinko moj, dobro upamti!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako ti se nevolje, kojima te Gospodin bije, čine preteške, udruži se mišlju sa dragim Isusom i njegovom
svetom Majkom, da ti bude lakše. Osjetit ćeš onda, da su tvoji bolovi i muke prema njihovim posve
neznatne, i u tebe će se poroditi želja, da ih još više nasljeduješ. Koga je Gospodin preodredio za kraljevstvo
Božje, iskušava ga često i teško.
Prikazujem Ti molitve i žrtve, Gospodine Isuse Kriste, ponizno moleći; da mi, koji se u
molitvi sjećamo probońenja preslatke duše blažene Marije Majke Tvoje, po presvetom
zagovoru njezinom i njezinih svetih drugova pod križem, a po zasluzi Tvoje smrti budemo u
zajednici s blaženima.
(Tajna na blagdan Sedam žalosti
Bl. Dj. Marije.)
III. Knjiga TRIDESET I PRVA GLAVA
RIJEŠI SE SVAKOG STVORA, DA NAđEŠ STVORITELJA!
Sluga: Gospodine, još mi treba veća milost, ako mi je tamo doprijet, gdje mi ništa i nikakvo
stvorenje ne će moći smetati. Jer doklegod me nešto zadržava, ne mogu slobodno k Tebi
letjeti, koji je govorio: «Tko će mi dati krila golubinja da odletim i počinem?» Što je
mirnije od bezazlena oka, a što je slobodnije od čovjeka, koji za ničim ne hlepi na zemlji?
Treba se, dakle, riješiti svakog stvorenja i sama sebe potpuno ostaviti, a umom se dignuti i
upoznati, da Ti, jer si stvoritelj svega na svijetu, ipak nemaš ništa slična sa stvorenjima. I ako
se tko ne riješi sviju stvorenja, ne će moći slobodno misliti na ono, što je Božje.
Zato je malo ljudi, koji živu u razmatranju; jer ih se malo umije potpuno otrgnuti od
prolaznih dobara i od stvorova.
Zato je potrebna velika milost, koja će dušu dići i iznijeti ju nad naravne potrebe. Ako se
čovjek ne uznese u duhu i ne liši se svakoga stvorenja te se s Bogom posve ne ujedini, u
ljubavi, svejedno, štogod zna i štogod ima, ne vrijedi mnogo. Dugo će biti niska duha i ostat
će ležati tko visoko cijeni bilo što, osim jedino trajno dobro, koje je vječno i neizmjerno.
I štogod nije Bog, nije ništa, pa se ne smije podnipošto ni tražiti! Velika je razlika izmeńu
mudrosti prosvijetljena i pobožna čovjeka i izmeńu znanja obrazovana i učena duhovnika.
Mnogo je plemenitija nauka ona, što ju Bog ulijeva nego ona, što se siječe velikim naporom
ljudskoga uma.
Ima ih mnogo, koji teže za razmatranjem, ali ne nastoje izvršiti ono, što se za nj traži. Velika
je zapreka, što se ljudi u vanjskom životu zaustavljaju na opipljivim predmetima, a malo im je
do toga, da se savršeno trape.
Ne znam što je i kakav nas duh vodi, i što mislimo mi koji hoćemo da nas ljudi zovu
duhovnicima, kad se toliko brinemo i trudimo za tričarije, što su prolazne i sitne. Jedva je ikad
misao potpuno svedemo i razmišljamo o onom, što je duhovno.
Na žalost, jedva da se i malo što sabrasmo, već i bježimo van u svijet i ne ispitujemo strogo
djela svoja. Ne marimo kamo nam hitaju želje i ne oplakujemo, što je u nas sve nečisto. Jer
nijedan stvor nije čestito živio, zato je došao opći potop.
A budući da su želje našega srca vrlo pokvarene, nužno se onda kvari i djelo što iz njih
izlazi, kako stalan znak, da u srcu nema života. Iz čista srca izvija se plod dobra života.
Ljudi pitaju se koliko je tko učinio, a ne mjeri se tako pomno, dali je kreposno radio.
Istražuje se, je li ko bio hrabar, bogat lijep, sposoban, je li bio dobar pisac dobar pjevač,
dobar radnik, a je li bio siromašan u duhu, je li bio strpljiv i blag, pobožan i duhovan, o tomu
mnogi šute.
Prirodno oko gleda da čovjeku samo ono što je izvanjsko, a milost se vraća onome što je u
njemu. Prirodna se sila često vara, dok se natprirodna milost uzda u Boga da se ne prevari.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Sveti učitelji duhovnog života uvjetuju naš duhovni napredak, ako umremo za svijet i za njegove čare.
Ne govori suvišno, i ne naslańuj se u ljudskoj taštini; ne razmaži tijelo izbirljivom i obilnom hranom; neka
ti ne gode ušima ljudski hvalospjevi, a kroz oči neka ti ne ulazi grešna dražest. Takvi moramo biti za vanjski
svijet, ako želimo biti posve Božji. Ljubimo, tražimo, mislimo i osjećajmo jedino što je dobro, sveto i
lijepo, a to je: Bog i Božja djela na zemlji.
Gospodine, volim Tvoj lijepi dom i mjesto gdje boravi Tvoja slava. Moji su koraci
upravljeni putem pravde, usliši me i ja ću Te blagosiljati, Gospodine, u Tvojoj crkvi.
(Liturgija kod pranja ruku.)
III. Knjiga TRIDESET I DRUGA GLAVA
SVLADAJ SEBE I ISKORJENI SVOJE POŽUDE
Gospodin: Sinko, ne možeš biti sasvim slobodan, ako se posve ne odrečeš samoga sebe. Svi
sebeznali, samoljupci, lakomci, radoznali i nestali traže svagda što je ugodno, a ne traže što je
Isusa Krista; zato izmišljaju i lažu ono što nema.
Jer će svega nestati, što nije iz Boga niklo. Zapamti ovu kratku i savršenu riječ: Pusti sve i
naći sve; svladaj požude i naći ćeš mir. To dobro promozgaj, pa ako ispuniš, sve ćeš shvatiti.
Sluga: Gospodine, to nije djelo jednoga dana, niti je dječja igrarija, vež je u toj kratkoj riječi
sva savršenost redovnička. Gospodin: Ne smiješ se , sinko, odmah odvfratiti i izgubiti volju,
kad čuješ za život savršenih ljudi, već se baš tim potakni na uzvišeniji život ili bar za njim
željno uzdahni. Kad bi se tako s tobom zbilo!
Ej da si došao do toga, da sama sebe ne ljubi, već da si posve meni odan, ili onom ocu, što
sam ti ga dao za starješinu, tada bi mi bio veoma po volji i cio bi život tvoj protekao u veselju
i miru.
Jer imaš mnogo što ti valja ostaviti, a ako se toga posve ne odračeš, ne ćeš dobiti što išteš.
Svjetujem te, da kod mene kupiš “žežena zlata da obogatiš”. Nebesku naime mudrost, koja
gazi sve što je nisko. Zapostavi svu zemaljsku mudrost, zapostavi sve što ljudima i tebi godi!
Rekoh, da moraš živjeti jednostavno i kreposno, a ne kao oholi ljudi, koji traže svega u
obilju. Jer je, kako se čini, veoma prosta i neznatna, gotovo zaboraljena prava nebeska
mudrost, koja se ne drži mudrom i ne traži da se uzvisuje na zemlji; nju mnogi ustima hvale a
živu posve drugačije. Ona je ipak dragocjeni biser, mnogima sakriven.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Neka ne prońe dan, a da čovjek, koji ozbiljno teži za duhovnim ćivotom, ne odluči, da će se dnevno
junački boriti proti požudi, koja nas zaskače. Još i više! On će morati činiti, što ne bi rado činio, ili
napustiti, što bi baš rado izveo. Duhovnom čovjeku bit će mjerodavna u životu načela Isusa Krista, a ne
pustopašnog svijeta.
Daj da ćutimo, molimo Te, Gospodine, primanjem Tvoje Tajne pomoć pameti i tijelu, te da
se spaseni u jednome i drugom hvalimo puninom nebeske pomoći!
(Popričesna na XI. Nedj. po Duh.)
III. Knjiga TRIDESET I TREĆA GLAVA
O NESTALNOSTI SRCA I O RADU NA ČAST BOŽJU.
Gospodin: Sinko, nemoj vjerovati svome srcu; sad je ovakvo, i brzo će biti drugačije.
Dokle god živiš, makar ne htio, bit ćeš podvrgnut promjenim te ćeš biti čas radostan, čas
žalostan; čas smiren, čas uznemiren; sad pobožan, sad marljiv, sad nemaran; sad ozbiljan, sad
lakouman.
Ali nad ovakovu promjenjivost diže se mudar i u duhovnim stvarima dobro poučen čovjek
ne pazeći na to, što u sebi ćuti ili s koje strane puše vjetar nestalnosti, već na to, da čitavo
njegovo osjećanje napreduje k pravom i željkovanom cilju.
Jer će tako moći ostati jednak i nepomično čvrst, ako bude čistom nakanom sve uvijek k
meni upravljao, zbivalo se što mu drago.
Koliko je čistija nakana, toliko se sigurnije živi sred svakojakih bura. Ali, mnogomu dobra
nakana izblijedi, jer se brzo prilijepi uz kakovu nasladu što mu na put dońe.
Vrlo je rijedak čovjek, koji bi bio sasvim prost od ljage svoga samoljublja.
Tako su negda Židovi došli u Betaniju k Mariji i Marti ne samo radi Isusa, nego i da vide
Lazara.
Treba dakle pročitati duhovno oko, da bude nakana jednostavna i čestita i preko svih raznih
sredstava valja je k meni upraviti.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
S imenom Božjim počinje i dovršuje svaki ozbiljni posao, ako će biti plodan i koristan.
Vršimo dužnosti svoga zvanja, svoj odmor i zabavu, kad smo u javnom ili povučenom životu, na slavu
Božju.
Ta će nam posveta donijeti obilje blagoslova na naše uposlenje, a očuvat će nas od grijeha, jer će nas
povezati s Bogom.
Molite, braćo, da moja i vaša žrtva bude ugodna Bogu Ocu svemogućem! – Neka primi
Gospodin žrtvu iz tvojih ruku na hvalu i slavu svojega imena, na korist takońer našu isvekolike
svoje svete Crkve. Amen.
(Liturgija.)
III. Knjiga TRIDESET I ČETVRTA GLAVA
BOG SE NADASVE I U SVAČEM DOPADA ONOME, TKO GA LJUBI.
Sluga: Evo, Bože moj i sve moje! Što hoću više i koju bolju sreću mogu zaželjeti? O, ugodnih
i slatkih riječi! Ali dakako onomu tko ljubi Krista, a ne ljubi svijata i ono, što je na svijetu!
Bože moj i sve moje! Koji to razumije, dosta mu je rečeno. Ali ako se i često ponavlja, ugodno
je onomu tko ljubi
Kad si Ti s nama, sve je ugodno, a kad Tebe nema, sve postaje teško čovjeku.
Ti umiruješ srce posvema i pružaš mu svečano veselje. Radi Tebe mislimo o svemu dobru, u
svemu Te hvalimo i ništa nam bez Tebe ne može dugo biti ugodno; jer ako hoćemo, da nam je
što milo i ugodno, treba Tvoje milosti i začina Tvoje mudrosti.
Kome se Ti svižaš, što mu se pravo ne će svidjeti? A čime će se zasladiti, tko se s Tobom ne
zasladi?
Mudracima ovoga svijeta manjka Tvoja mudrost; pa i onima, koji ljube puteno tijelo. Prvi
su naime odviše oholi, a drugi već nose u sebi klicu vječne propasti.
A koji Tebe slijede prezirući svjetske stvari i trapeći tijelo; o njima se može reči, da su pravi
umnici, jer ostavljaju lažnu taštinu i dolaze istini i s tijela prelaze na duh.
Takvima je Bog Sladak, pa štogod nańu u stvorenjima, sve pripisuju slavi svoga Stvoritelja.
A silna je razlika izmeńu slasti, što je pruža stvoritelj i stvorenje, vječnost i prolaznost, nestvo
rena svjetlost isvjetlost stvorena.
Svjetlost vječna, koja nadilaziš sve stvorene svjetlosti, sijevni munjom s visine, pa prodri u
dno srca mojega!
Očisti, razveseli, razbistri i oživi duh moj i njegove sile, da uskliknemo od radosti i da se
zanesem k Tebi.
O, kad će doći taj blaženi i ćželjeni čas, da me zasitiš svojom nazočnošću i da mi budeš sva i
jedina sreća? Dok toga ne bude, ne će mi biti sreća puna.
Na žalost, u meni još živi stari čovjek; nije sav na križ pribijen i nije potpuno umro. Još živo
vojuje protiv duha, Podiže unutrašnje bune i ne dopušta, da u kraljevstvu duše bude mir.
Nego Ti, koji gospoduješ nad silom morskom, i ublažuješ gibanje njegovih struja, ustani i
pomozi mi. «Rasprši narode, koji hoće rat! Satri ih snagom svojom!» Pokaži molim Te,
čudesa veličanstva Tvoga i neka se slavi Tvoja desnica, jer mi nema druge nade ni utočišta
nego u Tebi, Gospodine Bože moj!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Valja se rado sabrati u Božjoj prisutnosti te o Bogu i razmišljati. Iz toga ćemo crpsti neodoljivu snagu i
okusit ćemo prve slasti raja. Odmarat ćemo se od navale napasti i dnevnih napora u gledanju lica Božjeg
po sv. Vjeri. Samo treba, da u nama bude dnevno silnija takva želja, a trganje od svijeta što odlučuje, pa
ćemo okusiti kako je sladak Gospodin onima, koje ga ljube.
U ruke Tvoje, Gospodine, predajem duh svoj, jer si me otkupio. Gospodine Bože istine!
(Liturgija.)
III. Knjiga TRIDESET I PETA GLAVA
DOK SMO ŽIVI, BIT ĆEMO NAPASTOVANI.
Gospodin: Sinko, nikad nijesi u svom životu siguran, nego dok si živ, svagda ti je potrebno
duhovno oružje. Živiš meńu neprijateljima, koji te s desna i s lijeva napadaju.
Ako se dakle sa svih strana ne zaštitiš štitom strpljivosti, ne ćeš dugo biti bez rane. Osim
toga, ako se živo ne pouzdaš u me, te nemaš čiste nakane da sve pretrpiš radi mene, ne ćeš
moći podnijeti žestinu navala i onako slavno pobijediti kao blaženi.
Zato treba da srdačno prońeš preko svih navala i da se snažnom rukom braniš od neprijatelja,
jer se pobjedniku daje hljeb nebeski, a mlitavom ostaje velika sramota.
Ako u ovom životu tražiš mir, kako ćeš tada doći u vječni mir? Ne spremaj se na mir i
bazbrižnost, nego na veliku strpljivost.
Ne traži pravi mir na zemlji, nego na nebu. Ne traži ga meńu ljudima i ostalim stvorenjima,
nego samo u Bogu!
Za ljubav Božju treba sve rado podnijeti: muke i boli, napasti, uznemirenja tjeskobe, neprilike,
slaboće, nepravde, ogovaranja, ukore, poniženja, sramotu, prigovaranja i preziranja.
Sve ovo pomaže da postanemo kreposni: sve ovo iskušava učenika Kristova i sprema mu
nebesku krunu.
Vječnom platom naplatit ću ti ovaj časoviti napor i dat ću ti bezkonačnu slavu za časovito
poniženje.
Misliš li, da ćeš svagda imati po svojoj volji duhovne utjehe? Moji ih sveci nijesu svagda
imali, nego su podnosili silne poteškoće, snalazile su ih svakojake napasti, i duša im je bila
pusta.
Ali su strpljivo sve podnijeli. – Više su se pouzdali u Boga nego u se, jer su znali da «muke
ovoga vremena nijesu vrijedne da buduću slavu» zasluže.
Hoćeš li ti da odmah imaš, što su drugi jedva postigli prolivši mnogo suza i podnesavši
velike napore?
Čekaj Gospodina, odvažno radi i ohrabri se! Nemoj očajavati i napustiti boj, nego tijelo i
dušu izvrgavaj naporima bez oklijevanja za slavu Božju! Ja ću ti najobilnije vratiti, jer ću biti
s tobom u svakoj nevolji.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Štogod došlo na nas: zlo ili dobro, veseli ili tužni danci, neka nas vode bliže k Isusu. Stoga Spasitelj
iskušava našu vjernost ovakovom promjenom i takvim iskušenjima. Ne valja radi toga gubiti sveto kršć.
veselje i volju za ustrajan rad na vlastitom usavršivanju i djelotvornoj ljubavi prema bližnjemu. Što bude
dulja i neugodnija borba, bit će i nagrada veća i ljepša.
Pomozi nam Gospodine Bože naš, i štiti vječnom obranom nas, koje si okrijepio svojim
tajnama!
(Popričesna na Glušnicu.)
III. Knjiga TRIDESET I ŠESTA GLAVA
PROTIV TAŠTIH LJUDSKIH SUDOVA.
Gospodin: Sinko, živo se pouzdaj u Gospodina, pa se ne boj ljudskoga suda, dok te savjest
proglasuje čistim i nevinim.
Kad tako trpiš, onda si sretan i blažen i ne će to biti teško poniznu srcu, koje se više uzda u
Boga, nego u samoga sebe.
Mnogi puno govore i zato im vjeruj. Ali nije moguće ni svima ugoditi. Premda je Pavao
nastojao svakome omiljeti u Gospodinu, i premda je svima sve žrtvovao, ipak je najmanje
držao do ljudskoga suda.
Dosta je radio da druge digne i spasi, koliko je do njega stalo i koliko je mogao. Pa ipak nije
mogao spriječiti, da ga drugi kadikad ne osude ili ne preziru. Zato je sve povjerio Bogu, koji
je sve znao, a branio se strpljivo i ponizno protiv zlih jezika i protiv onih, koji kleveću i
ocrnjuju, pa se po volji o svemu razmeću. Ipak je katkad odgovorio, da se slabići ne bi sablaznili
ako bi šutio.
Tko si ti, da se bojiš smrtna čovjeka? Danas jest, a sutra ga nije. Boj se Boga, pa se ne ćeš
bojati ljudskih strahota.
Što ti tko može riječima i pogrdama? Prije škodi sebi nego tebi, i tkogod bio da bio, ne će
moći uzmaći sudu Božjemu!
Ti slušaj Boga i nemoj se prepirati i jadati riječima. Pa ako se za sada čini, da si podlegao i
da si osramoćen, dakako nepravedno, nemoj se zbog toga ljutiti, jer ćeš zbog nestrpljivosti
umanjiti svoju nagradu na nebu. Nego pogledaj radije k meni na nebo, jer te mogu osloboditi
od svake sramote i pogrde, a i svakome naplatiti njegov trud.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Doklegod polažem odviše važnosti u ljudske sudove, pokazujem, da nije u meni prevladala Božja volja.
Ne smijem upasti ni u drugu ńavolsku zamku; u bezobraštinu, pa ne mariti za pravedni sud bližnjega. Ti i
nadalje budi marljiv u vršenju dobra, strpljiv u podnašanju nevolja, a sve ostalo prepusti Bogu i njegovoj
svetoj presudi.
Pomoć je naša u imenu Gospodina, koji stvori nebo i zemlju!
(Liturgija.)
III. Knjiga TRIDESET I SEDMA GLAVA
POSVEMA SE I ISKRENO ODRECI SEBE
I BIT ĆEŠ SLOBODNA SRCA.
Gospodin: Sinko, ostavi sebe i naći ćeš mene. Ne biraj ništa i ne posjeduj ništa, pa ćeš
svagda biti na dobitku! Jer će ti se i uvećati milost, čim se odrečeš sebe i ne opozoveš.
Sluga: Gospodine, koliko ću se puta svladati i u čpemu ću sebe ostaviti?
Gospodin: Svagda i u svaki čas, kako u malim tako i u velikim stvarima. Ništa ne izuzimljem,
već hoću, da te nańem prosta i slobodna od svega. Inače kako ćeš moći biti moj, a ja
tvoj, ako ne budeš lišen svake svoje volje iznutra i spolja?
Što brže to učiniš, tim bolje će biti po tebe; a što savršenije i iskrenije ovršiš, tim više ćeš mi
omiljeti i bit ćeš bogatiji.
Neki se odriču, ali uvijek nešto pridrže za se; jer se posve ne uzdaju u Boga, zato se i brinu
za sebe.
Neki se opet isprva posve posvećuju, a kasnije se u času napasti vraćaju na svoje, pa tako
najmanje napreduju u kreposti. Ovi neće doći do prave slobode čista srca i do milosti i
posebna prijateljstva sa mnom, ako se prije potpuno ne odreknu i ako se svaki dan ne
svladavaju. Bez toga se ne mogu sa mnom ujediniti.
Veoma često sam ti rekao sad ti opet kazujem: zaboravi sebe i odreci se, pa ćeš uživati velik
mir u srcu.
Daj sve za sve, ništa ne izbiraj, ništa natrag ne traži, uza me pristani iskreno i bez zatezanja,
pa ću biti tvoj.
Bit ćeš slobodan u srcu, i tama te neće prekriti. To pokušaj, to moli, za tim žudi, oko toga
nastoj, da se možeš svega svoga otresti i da možeš gol stupiti za golim Isusom, sebi umrijeti, a
meni u vijeke živjeti.
Tada će nestati svih taštih sanja, zlih smutnja i suvišnih briga. Tada se takońer ne ćeš odviše
plašiti, i uništit će se neuredna ljubav.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Kad nas je Spasitelj obasuo tolikim naravskim i vrhunaravskim darovima, zašto da mu ne poklonimo
svoje molitve, svoje pobjede, srce i ljubav. Poklonimo mu svega sebe, pa ćemo imati manje briga i više
mira. Sve što je naše u dnevnom životu, neka bude i njegovo. Posveti sebe i sve svoje bez oklijevanja presv.
Srcu Isusovu, pa će ti se sve uračunati i otplatiti bogatom nagradom. A ono, što si zadržao za sebe,
istrunut će i bit će ti na teret i osudu.
Dobar je Gospodin onima, koji se u nj uzdaju, i duši koja ga traži. Aleluja, aleluja.
(Liturgija.)
III. Knjiga TRIDESET I OSMA GLAVA
SVLADAJ SE REVNO U VANJSKIM ČINIMA,
A U POTEŠKOĆAMA UTECI SE BOGU!
Gospodin: Sinko, osobito pazi, da budeš na svakom mjestu i kod svakog izvanjeg čina ili
posla potpuno slobodan u srcu i da gospodariš sobom.
Da bude sve pod tobom, a ti da ne budeš ni pod čim.
Da budeš gospodar i upravitelj svojih djela, a da ne budeš sluga ili najamnik. Pazi, da budeš
izabran kao što je bio svaki pravi Izraelićanin, da ti bude kraljevstvo nebesko i sloboda sinova
Božjih očinska baština.
A takvi stoje nad sadašnjošću i gledaju vječnost! Takvi gledaju manje na ono, što prolazi, a
više gledaju na nebeske stvari!
Takvi se ne bave vremenitim stvarima da se uz njih prilijepe, već se više njima bave, da im
vremenita dobra dobro služe baš onako, kako su uredna od Boga i odreńena od vrhovnog
stvoritelja, koji je ostavio u svojim stvorenjima stalni red.
Ako ni u kojoj zgodi ne ostaješ kod vanjštine, i ako na ono, što gledaš i čuješ, ne budeš
gledao tjelesnim okom, već ako odmah u svakoj stvari uńeš poput Mojsija u šator, da pitaš
Boga za savjet, čut ćeš katkad Božji odgovor i vratit ćeš se poučen u mnogim sadašnjim i
budućim dogańajima.
Mojsije se svagda svraćao u šator na molitvu, da riješi sumnje i pitanja, i utjecao se u pomoć
molitvi da umanji ljudske pogibli i opačine.
Tako i ti treba da se skloneš u nutrinju srca svojega moleći što usrdnije Božju pomoć.
Zato čitamo, da su Josua i sinovi Izraelovi bili prevaren od Gabaonaca, jer nijesu prije pitali
Gospodina, već se odveć lakovjerni dadoše prevariti slatkim riječima i lažnom pobožnošću.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Po Božjoj odredbi ne smiju ni vanjske ni unutarnje stvari da sapnu našu dušu, već sav vanjski svijet
neka je podložan čovjeku, a čovjek Bogu. Ako se budi u tebi srńba radi neuspjeha ili zlovolja radi neraspoloženja
, onda se saberi i uspostavi red i mir.
Prije svakog važnog koraka i službenog posla, prije oveće promjene u životu, posavjetuj se po primjeru
velikih i svetih ljudi sa Spasiteljem pred Svetohraništem ili ne samo u tišini svoje sobe.
Isuse, anńele velikog savjeta smiluj se nama!
(Liturgija.
III. Knjiga TRIDESET I DEVETA GLAVA
NE BUDI PRENAGAO U POSLOVIMA
Gospodin: Sinko, povjeri mi uvijek svoj posao; ja ću ga dobro izvršiti u zgodno vrijeme.
Iščekuj moju odredbu, pa ćeš opaziti, da radi toga napreduješ.
Sluga: Gospodine, radoTi izručujem sve svoje sile, jer po svom trudu slabo bih napredovao.
Kamo sreće, da se ne vežem mnogo za stvari, koje će istom biti, već da se bez oklijevanja pre
dam Tvojoj volji.
Sinko, često čovjek neobuzdano ide za nečim što hoće, a kad to postigne, počne drugačije
misliti; jer želja nije stalna, već nam od jedne stvari skače na drugu. Zato nije bez značenja, da
se i u najmanjem odrekneš samoga sebe.
Čovjek pravo napreduje, ako se sam sebe odreče. Takav je čovjek potpuno slobodan i
siguran.
Ali stari neprijatelj, što se protivi svakomu tko je dobar, ne prestaje raditi, već danju i noću
sprema teške zasjede, ne bi li slučajno neopreznoga prevario i bacio u zamku. «Bdijte i
molite se» veli Gospodin, «da ne padnete u napast»
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Prije svakog posla promisli, a onda i promišljeno radi, te se čuvaj naglosti, koja uvijek rodi zlim rodom.
Ne prepusti se strasti, jer je strast slijepa i srće u pogibelj. Radi razborito i po svojim silama, a sve drugo
Bogu prepusti.
Dońi Duše presveti,
Sa neba nas posjeti
Zrakom svoje milosti.
Svim što vjeru imaju,
Što se u Te ufaju,
Sedam svojih dara daj!
Daj nam krepost zaslužnu
I smrt lijepu blaženu
Daj vjekovit svima raj. Amen.
III. Knjiga ČETRDESETA GLAVA
ČOVJEK NEMA NIŠTA DOBRA ŠTO BI BILO NJEGOVO,
DA SE MOŽE HVALISATI.
Sluga: Gospodine, «što je čovjek, da ga se sjećaš, ili sin čovječji, te ga posjećuješ?»
Što je čovjek zaslužio, da mu daješ svoju milost? Gospodine, kako se mogu potužiti, ako me
ostaviš? Ili na što se mogu s pravom potužiti, ako ne učiniš što tražim?
Zaista to mogu u istinu pomisliti i kazati: Gospodine, ništa nijesam, ništa ne mogu, sam
nemam ništa dobra, već sam u svemu slab i svagda težim k ništavilu. I ako me ne poučiš, sav
ću postati mlak i raspušten.
A Ti si, Gospodine, svagda isti i ostaješ u vijeke svagda dobar, pravedan i svet. Dobro, prave
dno i sveto radiš i mudro upravljaš.
Ali ja, koji naginjem nazadovanju više nego napredovanju, ne mogu svagda ustrajati u
jednom položaju, jer se uvijek vremena mijenjaju nada mnom.
Ali odmah bude bolje, čim Ti hoćeš da pružiš pomoćnicu ruku, jer Ti jedini možeš pomoći
bez ljudske pomoći i toliko me okrijepiti, da mi se lice više svakojako ne mijenja, već da se
srce moje k Tebi okrene i u Tebi smiri.
Zato, kad bi znao odbiti od sebe svaku ljudsku utjehu, bilo da steknem pobožnost, ili iz
nutarnje nužde, koje me goni da potražim Tebe, jer nema čovjeka koji bi me utješio: tada bih
se mogao s pravom nadati milosti Tvojoj i radovati se daru nove utjehe.
Tebi hvala, od koga sve dolazi, kolikogod puta mi što dobro uspije! Ja sam pak isprazan
stvor i ništa ne vrijedim pred Tobom, te sam nepostojan i slab čovjek. Čim se, dakle, mogu
podičiti ili zašto tražim da me slave? Time, što sam iz ništa stvoren? I to je najveća oholost.
Doista je isprazna slava ljuta kuga i najveća ludost, jer odvodi od prave slave i otimlje
nebesku milost.
Dok se čovjek sam sebi svińa, nije mio Tebi; dok teži za ljudskom hvalom, nestaje mu
pravih kreposti.
A prava je slava i sveto veselje; s Tobom se dičiti, a ne sa samim sobom; radovati se u imenu
Tvome, a ne u svojoj kreposti, i ne naslańivati se nikakvim stvorenjem osim radi Tebe.
Neka ne bude hvaljeno ime moje već Tvoje; neka se ne veliča djelo moje već Tvoje! Da je
blagosloveno sveto ime Tvoje, a mene neka ljudi nikako ne hvale!
Ti si moja slava, Ti si veselje srca mojega! S Tobom ću se dičiti i radovati cijeli dan. Ne ću
se hvaliti svojim kreposnim djelima, nego Tvojom pomoći u mojim ljudskim slabostima.
Neka Židovi traže meńusobnu slavu; ja ću onu slavu tražiti, koja je jedino od Boga.
Jer sva ljudska slava, vremenita čast i sva svjetla veličina, ako se isporedi s vječnom Tvojom
slavom taština je i ludost.
O, istino moja i milosrńe moje, Bože moj, sveto Trojstvo, samo Tebi hvala i čast, moć i
slava u sve vijeke vjekova!
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Bog ne trpi, da mu otimamo slavu i pripisujemo ju sebi, makar nas i drugi hvalili. Ako se još sami
hvalimo, postajemo odurni i ljudima. Pa nemamo se zašto ni hvaliti. Sve što je dobro u nama i u našim
djelima, dolazi od Boga, a samo je grijeh naše vlastito djelo kad se sv. Pavao nije usudio hvaliti svojim
djelima i odbijao ljudsku hvalu, kako da se mi onda jagmimo za hvalom?
Isuse, Djevim krine bijel,
Ljubavi neše raju cijel,
Imenu Tvomu slava, čast,
U carstvu vječnom vječna vlast.
(Himan na blagdan presv. Imena Isusova.)
III. Knjiga ČETRDESET I PRVA GLAVA
PREZRI SVAKU VREMENITU ČAST!
Gospodin: Sinko, nemoj se žalostiti ako vidiš, da druge časte i dižu, a tebe preziru i ponizuju.
Digni srce svoje k meni u nebo, i ne će te žalostiti preziranje ljudsko na zemlji.
Sluga: Gospodine, slijepi smo i taština nas brzo zavede. Ako dobro promislim, nikada mi
nikoje stvoreje nije učinilo krivo, pa zato se ne mogu sa pravom na Tebe potužiti.
A jer sam ja Tebi često i teško zgriješio, pravo je, da se svako stvorenje na mene tuži. Stoga
mene ide s pravom sramota i preziranje, a Tebe hvala, čast i slava.
I dok ne budem na to spreman, da drage volje podnosim, što me svako stvorenje prezire i
ostavlja i do mene posve ništa ne drži, ne mogu se u duši umiriti i ustaliti, ne mogu se
duševno rasvijetliti i ujediniti posve s Tobom.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Svu svoju slavu i hvalu traži kod Boga, a ne kod ljudi. Zato se i ne žalosti, ako svijet ne uvažuje tvoj rad,
pregaranja i brige odlikovanjima ili drugim počastima. Glavno je, da si dio svoga života doprinjeo bližnjem
na korist, a na čast Bogu, jer će on sve obilno nadoknaditi.
Sveti se ime Tvoje!
(Liturgija.)
III: Knjiga ČETRDESET I DRUGA GLAVA
NE TRAŽI MIRA KOD LJUDI!
Gospodin: Sinko, ako tražiš svoj mir kod čovjeka, jer jednako s tobom ćuti i s tobom živi, bit
ćeš nestalan i bez slobode. Ali ako se utječeš k istini, koja svagda živi i ostaje, ne će te
ražalostiti, što ti prijatelj odlazi ili umire.
Na meni se osniva ljubav prema bližnjemu i radi mene valja ljubiti svakoga, tko ti je dobar i
vrlo drag u ovom životu.
Bez mene ne vrijedi prijateljstvo i nije trajno, a prave i čiste ljubavi nema, ako je ja ne
vežem.
Ali moraš tako da obamreš ljubavi milih ljudi, da bi, koliko je do tebe, želio biti bez ikakva
ljudskog društva.
Toliko se čovjek više približuje Bogu, koliko se više udaljuje od svake zemaljske utjehe. I
toliko se više uspinje k Bogu, koliko dublje silazi u sebe i što manje drži do sebe.
A tko sebi pripisuje kakvo dobro, taj priječi milosti Božjoj da dońe u nj, jer milost Duha
Svetoga svagda traži ponizno srce.
Da se umiješ posve poništiti i riješiti ljubavi prema svemu, što je stvoreno, tada bih te morao
obasuti velikom milošću.
Dok ti gledaš na stvorenja, muti ti se pogled k Stvoritelju. Nauči se u svemu svladati radi
stvoritelja, i tada ćeš moći doprijeti da božanske spoznaje. Makar što bilo kako maleno, ako
ga neuredno ljubiš i promatraš, zadržava te na putu k najvišemu i kvari te.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Ako tko traži mir u dragoj osobi, u visokim častima, u plemstvu, u umjetnosti, vara se, da će ga
naći. No pouzdaj se u čovjeka i čovječe djelo, jer se svaki čovjek lako vara. Ako smo već
povezani rodbinskim ili zvaničnim vezama, neka je taj vez osnovan na nezaboravnoj ljubavi
Božjoj te neka nas još čvršće povezuje uz Spasitelja.
Slatko Srce mog Isusa, daj da Te ljubim sve to više!
(Liturgija.)
III: Knjiga ČETRDESET I TREĆA GLAVA
PROTIV ISPRAZNE I SVJETSKE UČESNOSTI.
Gospodin: Sinko, neka te ne oduševljavaju krasne i laskave riječi. “ Jer kraljevstvo Božje
nije u riječima nego u ćudorednoj snazi.”
Moje riječi, koje raspaljuju srca i rasvijetljuju pamet, pobuńuju na skrušenje i donose
raznovrsnu utjehu.
Nikad ne čitaj knjigu zato, da se možeš pokazati učenijim i mudrijim. Nastoj radije da zatreš
pogreške, jer će ti to više koristiti nego znanje mnogih teških pitanja.
Kad si mnogo pročitao i naučio, svagda svedi sve na jedan glavni izvor. Ja sam onaj, koji
učim čovjeka i djeci dajem bistrije spoznanje, nego što ga može dati čovjek.
Komu ja govorim, brzo će biti mudar i mnogo će duhovno napredovati.
Jao onima, koji mnogo ispituju ljude iz radoznalosti, a slabo mare kako će meni služiti. Doći
će vijeme, kad će se ukazati prvi i glavni učitelj Krist, Gospodar anńelima, da sasluša znanje
sviju. To jest, da svakomu pojedincu ispita savjest. Tada će se pretražiti Jerusolim
svjetiljkama i doći će na vidjelo, što je sakrivao mrak, a umuknuti će razgovori ljudskih
jezika.
Ja sam onaj, što poniznu dušu pridižem, da za čas spozna vječne istine dublje nego kad tko
uči deset godina u školama. Poučavam bez buke riječi, bez zbrke mišljenja, baz želje za čašću,
bez natezanja s dokazima.
Ja sam onak, koji učim zemaljsko prezirati, na sve što je prolazno zabaciti, vječnost tražiti,
vječnost ljubiti, bježati od časti, smutnje podnositi, svu nadu polagati u mene, ne željeti ništa
osim mene i nadasve me živo ljubiti.
Bio je naime jedan, koji me srdačno ljubio, pa je izručio božansku nauku, a govorio je
čudesne riječi. Više je naime napredovao, što je sve ostavio, nego učeći duboke stvari.
Ali jednima govorim općenite stvari, drugim posebne; jednima sam ugodan u znakovima i
slikama, a drugima otkrivam otajstva u velikom sjaju.
Jednako govore knjige, ali svakoga jednako ne poučavaju. U duši govorim kao učitelj istine,
ispitivač srdaca, poznavalac misli, pokretač djela, koji svakom pojedincu dijelim kako mislim
da je pravo.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Kako je ljudsko znanje mršavo i maleno prema onome, što bi se još moglo doznati! A i ono što znamo,
kako je krnjavo i zaboravljivo! Jedno obično čeljade, a dobro poučeno u vjerskim temeljima, više koristi
sebi i drugima nego čovjek urešen najvećim znanstvenim naslovima, a neznalica u vjerskim stvarima.
Sveci-učenjaci sve su svoje znanje upotrebili za slavu Božju!
Bože koji Crkvu svoju divnim znanjem blaženoga Tome priznavaoca svoga proslavljuješ i
svetim djelovanjem oplońuješ: daj nam, molimo, da i umom shvatimo, što je učinio, i
nasljedovanjem izvršimo, što je djelovao.
(Pristupna na blagdan Sv. Tome Akv.)
III. Knjiga ČETRDESET I ČETVRTA GLAVA
PUSTI ONO ŠTO JE IZVANJSKO!
Gospodin: Sinko, u mnogočem treba da si neznalica i da se držiš kao mrtvac na zemlji, koji
je umro cijelom svijetu. Na mnoge stvari treba da si gluh, pa da više misliš na svoj mir.
Korisnije je oči odvratiti od onoga, što ti nije milo, nego se puštati u svańe i prepirke. Ako
prijateljuješ s Bogom i slušaš njegovu volju, lakše ćeš podnositi, ako te drugi svladaju.
Sluga: Gospodine, dokle smo došli! Eto plačemo radi vremenite nesreće, mučimo se i trčimo
zbog malašna dobitka, a na duševnu nesreću zaboravljamo i jedva se na nju osvrćemo, a i
onda kasno.
Što je maleno i što ništa ne koristi, na to pazimo, a što je najpotrebnije, zanemarujemo. Čitav
čovjek spao je na vanjštinu; pa ako se brzo ne osvijesti, ostane rado ležati u izvanjskim
predmetima.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Unatoč našoj dobroj odluci vanjski svijet ipak vrši na nas veliki upliv. Nema druge nego odlučno i
sustavno pobijati njegov utjecaj. Moli, svladavaj svoje oči, oholost i putenost, sjedini se u sakramentima sa
Kristom, da što više umreš svijetu.
Molimo Te, Svemogući Bože, koji se dostojiš davati nam nebeske darove, da po zagovoru
Tvojih svetih Čirila i Metodija preziremo zemaljske stvari, a ljubimo nebeske.
(Popričesna na blagdan sv. Čirila i Metoda)
III. Knjiga ČETRDESET I PETA GLAVA
NE VALJA SVAKOMU VJEROVATI, U RIJEČIMA SE LAKO POGRIJEŠI
«Pomozi mi u nevolji, Gospodine, jer je uzaludna pomoć ljudska.» Kako često nijesam
ondje našao povjerenja, gdje sam se nadao? Koliko puta sam ga i ondje našao, gdje sam ga
manje očekivao?
Isprazna je dakle nada u ljude, a spasenje je pravednicima u Tebi, Gospodine Bože moj, u
svemu, što nam se dogańa! Slabi smo i nestalni, brzo se varamo i mijenjamo.
Tko je taj čovjek, što se može tako oprezno i razumno u svemu čuvati, da se katkad ne
prevatri ili zbuni? Ali tko se u tebe, Gospodine, uzda i Tebe čistim srcem traži, taj tako lako
ne posrene. I ako padne u kakvu nevolju, makar kako se zapleo, brzo će se izvući s Tvojoj
pomoću ili ćeš ga utješiti. Ti ne zapuštaš onoga, tko ustraje u pouzdanju k Tebi.
Rijedak je vjeran prijatelj, koji je vjerovao u svakoj nevolji. Ti, Gospodine, Ti si jedini
najvjerniji u svemu, i osim Tebe nema drugoga takova.
O, kako je mudra bila ona sveta duše, koja je rekla: «Moje je srce čvrsto, jer je u Kristu
osnovano!» Da je tako sa mnom, ne bi me tako lako uznemirivao strah ljudski, niti bi me
uzbudile oštrice riječi.
Tko može sve predvidjeti i umaknuti zlu koje nam prijeti? Ako često boli ili ono, što si
predvidio, kako ne će ljuto zaboljeti ono, što iznenada dońe?
Ali zašto se nijesam bolje pobrinuo za sebe jadnika? Zašto sam drugima vjerovao i još tako
lako? Ljudi smo i nijesmo drugo nego slabašni ljudi, premda nas mnogi drže za anńele te i
tako zovu.
Komu da vjerujem, Gospodine? Komu nego Tebi? Ti si istina, koja ne vara i ne možeš biti
prevaren.
I opet: «Svaki se čovjek može prevariti», slab je, nestalan je, te lako griješi a najviše
riječima, da jedva smiješ odmah vjerovati, što se na pogled čini da zvuči pravo.
Kako si mudro opomenuo, da se treba čuvati ljuci, jer su «neprijatelji čovjeku ukućani
njegovi»;pa ne valja vjerovati, ako tko kaže «Evo ovdje je» ili «ondje je». Poučila me je
vlastita šteta. Samo da budem oprezniji, i da ne budem lud!
Budi oprezan, reče netko. Budi oprezan i čuvaj za sebe što ti govorim. I onda ja šutim i
držim tajnu, on ne može zašutjeti, o čemu je molio da se šuti, već odmah izdaje i mene i sebe,
i odilazi. Od tako brbljavih i neopreznih ljudi sačuvaj me, Gospodine, da im ne padnem u ruke
i da nikad tako što ne počinim! Daj, da govorim istinito i odlučno, i daleko ukloni od mene
lukav jezik! Što ne ću da trpim, toga mi se valja svakako čuvati.
O, kako je dobro i prikladno čutjeti o drugima radi mira. Niti vjeruj svakoj riječi, niti je dalje
prenosi!
Malo komu otkrij srce i uvijek nadziri svoje srce! I ne daj se amo tamo riječima savijati, već
želi, da se nutrinja i vanjština vlada po tvojoj volji.
Treba da se stalno kloniš ljudskoga društva, ako hoćeš da se očuvaš i da ne tražiš vanjske
utjehe, radi kojih će ti se ljudi možda diviti. Tražimo marljivo i savjesno sve, što nam popravlja
život i čime postajemo revniji.
Kako je mnogima škodilo, što su drugi znali za njihovu krepost i prebrzo je pohvalili. A
kako zaista koristi čuvati dobivene milosti šutnjom u ovom lomnom životu, za koji se kaže, da
je sav pun napasti i vojevanja.
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Mi bi postigli veliku životnu mudrost, kad bi znali govoriti u pravo vrijeme, u pravoj mjeri i kad bi pazili
s kimepovorimo i što govorimo. Pred Bogom bi bilo manje grijeha, a s ljudima više mira. Mnogo će nam
do tog cilja pomoći, ako se klonimo nepotrebnog ljudskog društva ugledajući se u pčelicu, koja izleti iz
saća, da se odmah vrati čim prije nakupi meda za zajednicu.
Bože, koji si za nepobjedivu tajinstvenu šutnju blaženoga Ivana, Crkvu svoju ukrasio novim
vijencem mučeništva, daj, da po njegovu primjeru i zagovoru postavljajućo ustima svojim
ogradu, pribrojimo se blaženima, koji se poskliznuše jezikom.
(Pristupna na blagdan sv. Ivana Nep.)
III. Knjiga ČETRDESET I ŠESTA GLAVA
UZDAJ SE U BOGA, KAD NA TE NAVALE STRIJELICE RIJEČI!
Godpodin: Sinko, stoj čvrsto i uzdaj se u me! Ta što su riječi nego riječi? Zrakom lete, ali
kamena ne okrnjiše.
Ako si kriv, misli, da se rado želiš popraviti. Ako si nevin, pomisli, da hoćeš radi Boga to
podnijeti! – Barem da riječi katkad podnosiš, kad još nijesi jak podnositi čvstih udaraca. A
zašto ti take sitnice k srcu prodiru, nego zato, što si još putem i više paziš na ljude nego je
potrebno! I zato, jer se Bojiš ljudskog prezira. Ne ćeš da te kore za prestupke i tražiš prividno
opravdanje.
Bolje se pogledaj i spoznat ćeš, da u tebi još živi grešni svijet i tašti nagon da omiliš ljudima.
Jer čim se žacaš biti ponižen i osramoćen za pogreške, stalno je, da nijesi pravo ponizan, da
nijesi za svijet pravo umro, niti ti je svijet razapet za dušu.
Nego čuj moju riječ i ne ćeš mariti za deset hiljada riječi ljudskih! Eto, da se nabaci svega na
te, što se može najzlobnije zamisliti, što bi ti škodilo da sasvim pustiš da prońe mimo tebe, pa
da ne držiš do toga više nego kakve sitnice? Mogu li ti samo jedan vlas išćupati?
Ali tko je kukavica, a ne uzda se u Boga, lako ga smete ukor. A tko se u mene uzda i ne želi
se oslanjati o svoj sud, bit će bez straha ljudskoga. Jer ja sam sudac i gospodar svih tajna.
Znam kako se što dogodilo. Poznajem onoga, koji čini krivicu i koji je trpi. Od mene je
potekla ta riječ; s mojim se dopuštenjem to dogodilo, « da bi se otkrile misli mnogih
srdaca». Ja ću suditi prava i kriva, ali sam tajnim sudom htio jednoga i drugoga prije
iskušati.
Svjedočanstvo ljudsko često vara; moj je sud istinit, pa će izdržati i ne će se izmijeniti. Moj
je sud ponajviše tajan i malo je komu posve očit. Ipak nikad ne griješi i ne može pogriješiti,
makar se nerazumnim očima i ne čini pravo.
Dakle k meni se valja uteći u svakom sudu i ne valja se oslanjati na svoju volju.
Jer se pravednik ne će smesti, što god mu se od Boga dogodilo. Ako se i nepravedno šta na
nj iznese ne će mnogo mariti. Ali se ne će ni oholo radovati, ako ga drugi opravdano obrane.
Jer zna, da sam ja onaj, koji poznam srca i nutrinju, te ne sudim po vanjštini i ljudskom
običaju. Često pokudim, što ljudi misle da treba pohvaliti.
Sluga: Gospodine «Bože, pravedni suče, jaki i strpljivi»), koji poznaješ slabost i zloću
ljudsku, budi moja snaga i sve moje uzdanje, jer mi nije dovoljna moja svijest! Ti znaš, što ja
ne znam. Pa zato je trebalo, da se na svaki ukor ponizim i da strpljivo podnesem.
Milostivo mi oprosti, dakle, kadkad nijesam tako radio, i podaj mi opet milost još i veće
strpljivosti.
Bolje mi je Tvoje obilato milosrńe, da postignem oproštenje, nego moja umišljena
pravednost, da obrani skrivene pogreške. Ako nijesam ničesa svijestan, ipak se u tom ne mogu
opravdati, jer «bez Tvojega smilovanja ne će se pred Tobom opravdati nitko živ».)
P r i m j e n a i m o l i t v a.
Mi ćemo u ustrpljivosti donijeti najbolji plod, ako nas tvrda riječ, neopravdan ukor ne uzbuni i ne
razdraži nepromišljeni čin ili djelo. Ali kad nas zove dužnost da odbijemo od sebe krivu potvoru, iznesimo
svoju obranu smjelo i odvažno, ali i ponizno, prepuštajući konac Božj
Post je objavljen 21.06.2007. u 20:33 sati.